Doznajte zašto žene najčešće odustaju od dojenja!

"Tijekom cijele trudnoće razmišljamo o načinu na koji ćemo vlastitom djetetu osigurati ono najbolje, kako mu pružiti sve što mu je potrebno, kako se s njime povezati i kako zaista biti tu za njega, svjesne i prisutne. A taj put, nakon iskustva trudnoće i poroda, započinje dojenjem. Želim da znaš da sam pišući i pripremajući ovaj sadržaj razmišljala o tebi, jer sam i sama prošla kroz te divne i zahtjevne trenutke. Želim da znaš da mi je podrška drugih žena neizmjerno značila pa se zato nadam da će ova knjižica biti podrška tebi", napisala je o svojoj e-knjižici Una, koju na Instagramu, gdje sam ju i pronašla, možete pratiti na profilu @una.bridged.

Objasnila je i što sve možete pronaći u ovom njenom priručniku. 

"Donosim ti ovaj tekst u formatu kratke knjižice kako bih ti pružila provjerene i konkretne informacije o dojenju kojima se uvijek možeš vratiti. Kroz tridesetak stranica obogaćenih divnim ilustracijama, ova se knjižica dotiče pitanja poput: kako dojenje funkcionira, koje su prednosti dojenja, kako se mlijeko stvara, a nudi i konkretne savjete te pomoć oko tema kao što su ragade, mastitis, zastoji, izdajanje, pohrana izdojenog mlijeka... Također, u njoj se spominju i situacije kao što su carski rez, dojenje u trudnoći, tandemsko dojenje i dojenje blizanca i brojne druge. Ovu knjižicu dodatno obogaćuju i citati stvarnih iskustava žena koje su dojile, čiji praktični savjeti i podrška koju njihove riječi pružaju, zaokružuju u toplu cjelinu koja će (budućim) majkama donijeti osjećaj sigurnosti i zajedništva", kazala je Una, a format 'Douline knjižice o dojenju' pogodan je za laptope, mobitele, tablete i e-čitače. 

A zašto žene najčešće odustaju od dojenja, pitala sam ju. 

"Zbog nedostatka informacija i pripreme te zbog manjka podrške okoline (pogotovo bliskih ljudi). Pod bliske ljudi mislim sve od medicinskih djelatnika u rodilištu, patronažne sestre, partnera, obitelj i prijatelja. Oni čije mišljenje i podrška igraju bitnu ulogu. Kada svi oko tebe govore "nemaš mlijeka","mlijeko ti ne valja","dijete ti je gladno","samo daj bočicu"... kako da mama ostane prisebna i ustrajna? Pogotovo ako nema dovoljno znanja i informacija od prije", odgovorila mi je Una te nastavila: "Fali nam kao društvu veće razumijevanje i znanje o dojenju (još uvijek imam aktualne mitove koje mamama jako otežavaju), trebali bismo kao društvo poticati dojenje i podržati mame koje doje. Trebali bismo ih poticati da se same educiraju i pripremaju, ali i medicinske djelatnike također, jer često se prvi problemi dogode već nakon poroda i u prvih 3 do 5 dana u rodilištu. Nažalost isto se nerijetko dogodi i da dođe do neke prepreke koja se mogla lako izbjeći ili jednostavno riješiti, no mami nije pružena podrška i taj neriješen problem sa sobom povuče još nekoliko njih i sve završi prestankom dojenja".

Iz vlastitog iskustva mogu reći da su mnoge moje prijateljice zaključile da je meni dojenje išlo lako (čak i kada sam im pričala da su prva dva mjeseca bebe stalno 'visile' na meni, čak i kada sam im govorila da me i patronažna sestra uvjeravala da ipak nemam dovoljno mlijeka ili ono nije dovoljno dobro...) jer nisam odustala... a iza sebe imam tri dojenačka staža, koja su bila i više no izazovna u svojim početcima. Činilo mi se da im je bilo jednostavnije zaključiti da "nemaju dovoljno mlijeka", nego li se za uspjeh malo više pomučiti. Upravo zato pitala sam Unu zašto toliko zdravih žena nakon zdravih trudnoća koristi baš tu rečenicu "nisam imala dovoljno mijeka", nakon što vrlo brzo odustanu od dojenja. (Naravno, poštujući i činjenicu da je (ne)dojenje i stvar vlastitog izbora, ali i da su problemi s dojenjem itekako mogući.) Jesu li one uistinu uvjerene da nisu imale dovoljno mlijeka samo zato što su im bebe u početku dosta plakale, zato što im bebe nisu sisale onako kako piše u knigama, svaka tri sata, nego češće i dugo, zato što su bile premorene od učestalnih buđenja...?

"Ovo je rečenica iz moje knjižice “Zapamti! Način na koji odlučiš hraniti svoje dijete tiče se samo tebe i nikoga drugoga. Bilo da je riječ o dojenju, izdajanju ili formuli, uvijek će se naći pojedinci koji će osuđivati tvoj pristup i nalaziti mu mane pa pokušaj tome ne pridavati preveliku pažnju, već donesi odluku koja je najbolja za tebe i tvoju obitelj", kazala mi je Una te nastavila: "Mislim da je bitno imati na umu da majke doživljavaju kritike na svaku svoju odluku, pod velikim su povećalom društva i stalno se nameće pritisak te umjetno stvorene 'savršene' mame, koja zapravo nikada nije postojala, niti će postojati. Odluka o hranjenju svog djeteta je jako intimna i ne tiče se nikoga osim majke, dok god dijete dobiva što mu treba. Nije ničije mjesto da se u to petlja i osuđuje. Nitko od nas ne zna što stoji iza odluke majke, što je prošla, zašto se za to odlučila, koje su bile okolnosti... Ono što trebamo je educirati mame, podržati ih i pomoći im", govori.

"Ono što mi je samo bitno naglasiti kod rečenice "nisam imala dovoljno mlijeka" jest da je to često krivo vjerovanje i jedan od najštetnijih mitova u koje se mame uvjeri. Kada pričamo o zdravoj mami i bebi, mamino tijelo proizvodi točno onoliko mlijeko koliko bebi treba. Prvih dana to je par kapi po podoju, ali to je sasvim dovoljno da se napuni bebin želučić, koji je tih dana veličine trešnje. Nakon toga nadolaze veće količine mlijeka, koje se onda prilagođavaju djetetovim potrebama. Ponekad nam se zbog skokova u razvoju, mekoće grudi i drugih faktora čini da nemamo mlijeka, ali to zapravo nije istina! Više i detaljnije o tome pisala sam u knjižici", kazala nam je Una, koja je ovom knjižicom tek zakoračila u svijet svojih projekata, kojima se vesele svi oni koje ova tematika zanima.  

A ja bih za kraj samo dodala, eh da je barem prije 15 godina, kada sam rodila svoje prvo dijete, postojala 'Unina knjižica o dojenju'...

Tekst: Josipa Scotti Čavlina 
Foto: Instagram