"Ne moram ni naglašavati; to je bila najteža odluka u mojem životu, a donijela sam je zbog emocionalnih razloga. Iza sebe sam imala iskustvo traumatičnog braka, nakon kojeg sa ostala sama s 2,5 godišnjom djevojčicom. Nisam bila spremna za novu bebu. Pobačaj sam odlučila obaviti u privatnoj poliklinici, ne zato što mi je bilo lako prikupiti 5500 knuna, koliko je taj zahvat koštao, već zato što sam bila prestravljena pričama iz javnih ustanova. Zahvat je prošao OK, ali bila sam iznenađen ačinjenicom da nisu imali osiguranog psihologa koji bi mi u tom bolnom trenutku pomogao. Ležala sam u toj sobi sama satima, bez mogućnosti da partner bude uz mene. Iako sam donijela takvu odluku, i danas na nju gledam na isti način: prekinula sam razvoj svojeg djeteta; ne zametka, fetusa, nego djeteta... I više nego ikada prije trebala mi je psihološka pomoć", priča Anamaria Ružak, prof. engleskog jezika, koja se na pobačaj odlučila u listopadu 2019. godine.

O svojem iskustvu prekida trudnoće, jučer je - uz Anu Kolar i Marinellu Matejčić - progovorila povodom Globalnog dana akcije za siguran i legalan pobačaj, u organizaciji Platforme za reproduktivnu pravdu, a u sklopu kampanje 10 dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava. Tri žene - koje dijele jedno zajedničko iskustvo, ali različite razloge, osjećaje i razmišljanja - odlučile su javno govoriti o životnim okolnostima te ekonomskim i socijalnim razlozima zbog kojih su donijele odluku o pobačaju. Podijelile su i iskustva iz bolnica, probleme s kojima su se srele od prvog odlaska do same usluge pobačaja na zahtjev - poput  zdravstvenih radnika i radnica koji su propitkivali njihovu odluku i manjka privatnosti. Govorile su o drugim ženama koje su susrele u bolničkim čekaonicama i sobama, s kojima su se solidarizirale i dijelile podršku ili naišle na osudu. Svojim pričama su pokazale kako neće dopustiti da pobačaj ostane tema o kojoj žene šapuću u potrazi za informacijama o zahvatu ili dok prikupljaju novac kako bi mogle pobaciti. 

"Svjesne smo da u okruženju u kojem nam se svakodnevno pokazuje kako naši životi nisu važni, a postupke i odluke o kojima nam ovisi zdravlje i egzistencija nastoji se na sve načine stigmatizirati, o pobačaju i kršenju prava pacijentica nije lako govoriti. Ali svaki glas dio je borbe za siguran, dostupan i besplatan pobačaj, borbe za reproduktivna prava i kvalitetan zdravstveni sustav. Reproduktivna prava neodvojiva su od socijalnih prava - nedopustivo je da pravo na pobačaj, dostojanstvenu i sigurnu trudnoću i porod ili redovitu ginekološku skrb bude dostupno samo onim ženama kojima ekonomsko-socijalni status dopušta da za navedene zdravstvene usluge plate kada ih zatrebaju. Svjedočimo kako se reproduktivna prava u ovom društvu urušavaju i upozoravamo na potencijalno daljnje urušavanje ukoliko novi Zakon o pobačaju ne bude zakon koji će u središtu imati potrebe i dostojanstvo pacijentice", poručili su iz Platforme za reproduktivnu pravdu te pozvali žene da s njima podijele iskustva o pobačaju i drugim načinima narušavanja reproduktivnih prava, poput plaćanja ultrazvuka kod ginekologa/ica koje imaju ugovor s HZZO-om bez računa i dokaza, odbijanja pregleda i sl.

Fotografija: Profimedia