Lana Richter učenica je četvrtog razreda osnovne škole. Kao i većini djece, nedostaje joj njezin stari život; jer zbog pandemije koronavirusa ne ide u školu, ne druži se s drugom djecom i ne radi većinu toga što je radila prije. Barem ne na „stari“ način. No Lani je ova socijalna izolacija ipak malo teža nego drugima, jer je ona dijete s posebnim potrebama. Sve uobičajene terapije na koje djeca s različitim razvojnim problemima trebaju ići, u ovom trenutku su zaustavljene. Kako je, odgovarajući na novinarsko pitanje postoji li mogućnost ublažavanja mjera za tu najosjetljiviju skupinu djece, pojasnila Vesna Bedeković, ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u ovom trenutku najvažnije je izbjeći fizički kontakt, a to u prijevodu znači – mnoge se terapije ne provode. Doduše, ministarstvo je, kaže Bedeković, izdalo upute usmjerene na prilagodbu rada, ovisno o individualnim potrebama svakog djeteta s posebnim potrebama, pa je – baš kao i u slučaju škole na daljinu – sve prepušteno dobroj volji i angažmanu svakog pojedinog stručnjaka i roditeljima.

Lana je prijevremeno rođeno dijete – Plačić. Rođena je, priča nam njezina mama Vlatka Richter, sa šest mjeseci. Imala je samo 890 grama, no, uz prijevremeni porod, dogodilo se i krvarenje u glavi, zbog čega danas Lana ima ADHD, disleksiju, diskalkuliju i slabovidnost. Obitelj je angažirana u Udruzi roditelja djece i osoba s invaliditetom "Mali princ“, koja im tijekom cijele godine pomaže u terapijskom, ali i socijalnom smislu. U u ovoj krizi zbog koronavirusa, terapeuti iz Udruge "Mali princ“, zahvaljujući svojoj predanosti poslu i kreativnosti, svakodnevno pomažu i Lani i svoj drugoj djeci prebroditi teške dane. Terapija kod njih nije stala; odvija se virtualno, što im olakšava svakodnevno funkcioniranje, no Lana se, kaže njezina mama, ipak veseli povratku na staro.

"Mogu reći da nam suradnja s terapeutom jako pomaže. Lana je i inače jedva čekala odlaziti na terapiju, a sada se veseli i svakom virtualnom susretu. Terapeutkinja s njom radi po individualnom programu, a puno joj pomaže i oko praćenja nastave na daljinu“, priča mama Vlatka Richter, koja je i sama djelatnik Udruge. Do sada se najčešće bavila događanjima u igraonici, koja se sada, zbog nemilih okolnosti, prebacila na Viber grupi. U njoj se tako dogovaraju različite aktivnosti, pa se tako druži, crta, kuha…, a reakcije i djece i roditelja su odlične. Tome se posebno vesele starija djeca, kojima i najviše nedostaju druženja s vršnjacima.

"Kad je sve ovo krenulo, razmišljali smo što i kako dalje. Svaki naš član ima pravo na četiri terapije mjesečno, pa smo taj ritam od jednog individualnog susreta tjedno zadržali i u virtualnom svijetu. Imamo radnoterapijske aktivnosti, govornu terapiju, pomoć u učenju, online igraonice i kreativne radionice , a jedino nismo u mogućnosti provoditi fizikalnu terapiju“, kaže ova mama. Udruga Mali princ objavila je i emotivno pismo sa snažnom porukom – "Oni računaju na nas!“

"Poruka ove rečenice je vrlo jaka. Iza nje se krije puno dječjih lica, puno životnih izazova, puno roditelja boraca, snage i jedno veliko iskreno prijateljstvo. Iza nje se kriju životne priče. To je ono što sve nas u Udruzi pokreće i ono zbog čega naša Udruga postoji i radi već dugi niz godina.  Vremena se mijenjaju, ali poruka ostaje ista. Prije nekoliko dana je jedna naša članica, još uvijek dijete, upitala našu djelatnicu: "Vlatka, mi ćemo opet jednom živjeti kao prije? Jel' da? Samo se ne zna kada točno?". Taj trenutak, tih par sekundi kada znaš da netko tako jako računa na tebe i vjeruje da ćeš ga utješiti, jači je od svih problema i ovog vremena punog izazova u kojem trenutno živimo“, dio je poruke kojom zapošinju svoje pismo.

"Teško je i zamisliti kako je sve ovo utjecalo na naše članove, osobito one najmlađe. U tom se trenutku prisjetite njihove radosti na igraonicama, trenutaka kad vas grle jer su, eto, uvijek puni ljubavi, njihovih crteža koji su uvijek prepuni veselih boja, terapija koje im toliko puno znače, tete Zore (govorna terapija) koju obožavaju, Sare (radna terapija) koja iz Zagreba putuje zbog par sati posla koji voli, Petre (pomoć u učenju) koja ih uvijek osvaja svojim pristupom, Vlatke (igraonice i kreativne radionice) koja uvijek ima pravi i utješan odgovor, kao i svih naših zaposlenika, roditelja i svih onih bez kojih ova Udruga ne bi bila ono što jest, utočište u koje su svi dobro došli.  Vođeni ovom mišlju, odlučili smo učiniti sve da naša priča ne stane. U tom trenutku nismo ni slutili kakva će lavina emocija uslijediti. Ipak, početak nije bio nimalo jednostavan. Svjesni da moramo prilagoditi našu priču novonastalim okolnostima, koje su podrazumijevale izbjegavanje bilo kakvog fizičkog kontakta, susreli smo se s mnogo izazova i pitanja. Svaki početak je težak, ali mi danas s ponosom možemo konstatirati da smo, u sklopu usvojenih kriznih mjera Udruge, pokrenuli odvijanje svih naših redovnih aktivnosti na daljinu. Tako od 1. travnja redovno provodimo online igraonice i kreativne radionice te online terapije. Sve smo organizirali u suradnji s našim stručnjacima i roditeljima, kojima ovim putem posebno zahvaljujemo, jer bez njih cijela ova naša priča ne bi bila moguća“, kažu u Udruzi Mali princ, koji na svojim internetskim stranicama objavljuju brojne kvizove, zadatke i igre koje prakticiraju u individualnom radu sa svojim članovima, a koje mogu itekako biti korisne svima nama. I mi smo pisali o super zanimljivoj online križaljki ili kolu sreće koji potiču motorički razvoj i govorne vještine, a koje možete potražiti OVDJE. 

Razgovarala: Danijela Petrov
Fotografija: privatni arhiv