Veliki dio vas možda nije upoznat s tim što to autizam je, neki od vas možda imaju nekakvu predodžbu o tome i zamišljaju si u glavi Kišnog čovjeka, Gretu Thunberg ili Temple Grandin, neki od vas su možda roditelji djeteta ili odrasle osobe s autizmom, neki rade s njima, a neki sumnjaju da im dijete ima autizam. Stručnjaci su davno došli do spoznaje da je djetetov razvoj pod utjecajem okoline u kojoj se nalazi i zbog toga je važno da se svake godine iznova podsjetimo i barem na jedan dan svoju pažnju usmjerimo na ovaj, sve veći, javnozdravstveni problem.

Naziv autizam

danas je najrašireniji naziv za poremećaje iz spektra autizma. Radi se o

neurorazvojnim poremećajima koji se javljaju u djetinjstvu, većinom u prve 3

godine života. Zahvaćaju sve psihičke funkcije i traju cijeli život, ali

funkcioniranje osobe ovisi o podršci koja joj se pruža. Ono što je

karakteristično za ovaj poremećaj nije samo nerazvijenost govora nego

odstupanje u socijalnoj komunikaciji i interakciji, ali i ograničena,

ponavljajuća i stereotipna ponašanja, aktivnosti i interesi. Češće se javlja

kod dječaka, a svjedoci smo da je sve prisutniji u našoj okolini. Hrvatski

zavod za javno zdravstvo 2019. je dao podatak da se u Hrvatskoj nalazi 2508

osoba s autizmom (a treba imati na umu i veliki broj koji nema službenu

dijagnozu).

Neki od znakova autizma su:
EHOLALIJA - odnosi se na stereotipno ponavljanje riječi ili fraza druge osobe. Dijete ne razumije rečeno i ponavlja riječi koje je čulo.

KONTAKTNE GESTE - odnose se na trenutke gdje dijete ne zahtijeva neku stvar ili aktivnost riječima, gestom za daj ili pokazivanjem na to, nego dovodi osobu do željenog predmeta i/ili vodi ruku druge osobe do onoga što želi. Primjer: dijete zgrabi ruku odrasle osobe bez da uspostavi kontakt očima i odvuče osobu do TV-a da promijeni kanal.

IZBJEGAVANJE KONTAKTA OČIMA - dijete ne uspostavlja kontakt očima, a kada ga uspostavi on bude kratak i površan. Čak i kratka uspostava kontakta očima često bude rezultat uvježbavanja i zahtijevanja, ne spontane reakcije djeteta da se poveže s drugom osobom.

OGRANIČENA IGRA - igra kod djece s autizmom je specifična. Djeca tako često slažu predmete u niz (npr. rade niz lopti, autića i slično po određenom kriteriju), odnosno igra je ograničena na redajuće aktivnosti. Tu su zatim i ograničene aktivnosti kao što je na primjer izvođenje uvijek istog pokreta- okretanje kotača na autiću, otvaranje igraćih ploča i slično. Bitno je naglasiti da u tim igrama nema igri pretvaranja (npr. da dijete vozi auto cestom, da oponaša psa koji iskoči na određenu tipku...) i da teško prihvaćaju da druga osoba ulazi u njihvou igru.

NEFLEKSIBILNO PRIKLANJANJE RUTINAMA - osobe s autizmom priklanjaju se rutinama kao sredstvima za razumijevanje njihove svakodnevice. Čak i male promjene u rutinama mogu izazvati krajnju uznemirenost. U ovu skupinu ulaze i teškoće s izmjenama, gdje na primjer dijete kod kuće samo ide na WC, a kod bake i djeda ne ili kada dijete nauči neku vještinu s jednom osobom, ali ne može to ponoviti s nekim drugim.

SENZORIČKA HIPERAKTIVNOST -  u ovu skupinu znakova ulazi široki spektar ponašanja. Osobe s autizmom tako mogu burno reagirati na jake zvukove, na određene dodire i osjete, mogu imati poremećaj osjeta topline i bola, često pojačano njuše ili diraju predmete, fascinirani su svjetlima i pokretima, promatraju predmete iz različitih kutova i slično. Sve ove pojave rezultat su senzornih osobitosti zbog kojih se djeca često uključuju i u stereotipna ponašanja kao što su ljuljanje naprijed-nazad, griženje šake, vrtnja predmeta u ruci, vrtnja u krug...

Svi ovi znakovi najizraženiji postaju oko treće godine, ali s napretkom znanosti došlo se do saznanja da se rani znakovi autizma mogu uočiti već u dobi od 6-8 mjeseci. Tako se na primjer kod djece mogu uočiti:

  • Smanjena vizualna pažnja na osobe u okolini (ne pokazuju interes za osobe oko sebe)
  • Rjeđe uključivanje u interakciju (smiješenje i vokaliziranje drugoj osobi)
  • Nedosljedno se ili se uopće ne odazivaju na ime
  • U dobi od 18. do 24. mjeseca se kao prvi simptom mogu javiti gubitak jezičnih vještina i interesa za okolinu
  • Nema vokalnih i motoričkih imitacija (nema geste za „pa-pa“, ne oponašaju zvukove životinja...)
  • Izostaje združena pažnja (dijete ne dijeli svoju pažnju, ne slijedi pažnju drugih osoba)
  • Nema komunikacijske i socijalne razmjene, postoje teškoće u razumijevanju govora

Ako imate sumnju

da vaše dijete ima autizam ili ako ste ga prepoznali u gore navedenim

znakovima, preporuča se da se što prije obavi dijagnostički postupak gdje će

vam stručnjaci na različitim područjima potvrditi ili otkloniti vaše sumnje.

Put od sumnje roditelja do dijagnoze može potrajati, ali pokrenite ga tako da

se javite svom liječniku opće prakse ili pedijatru kojem ćete iznijeti svoje

sumnje. On će vas uputiti na specijalističku obradu koja najčešće uključuje neuropedijatra,

psihologa, edukacijskog rehabilitatora, logopeda i radnog terapeuta.

Svaki od navedenih stručnjaka pružit će vam podršku vezano za svoju specijalnost, a mi kao edukacijski rehabilitatori želimo vam poručiti 10 stvari koje svako dijete s autizmom želi da znate:

1. Ja sam dijete. Autizam je samo jedan aspekt moje osobnosti.

2. Svakodnevni, tebi obični zvukovi, dodiri, svjetlost, za mene su uznemirujući.

3. Kada ti se

čini da te ne slušam…to je zato što te ne razumijem ili sam usmjeren na nešto

drugo.

4. Volim rutinu, ona mi daje predvidljivost, tada znam što mogu očekivati.

5. Ne uspoređuj me s drugom djecom, ja sam poseban na svoj način- otkrij moje jake strane.

6. Teško mi je reći što želim, ponekad nemam riječi- napravi slike pokazat ću ti.

7. Pokaži mi kako se nešto radi, brzo učim.

8. Vidi što sve mogu.

9.Želim društvo drugih, ali im ne znam pristupiti.

10. Volite me bezuvjetno, vrijedan sam toga.

Tekst: mr. sc. Nelica Šimleša i dipl. defektolog Ivona Glavaš, mag. rehab. educ.
Fotografije: Profimedia