Još i danas se živo sjećam Božića 80 i neke godine kada smo zajedno s mamom izrađivali ukrase za bor i kuglice. Sjećam se kako smo sadili pšenicu i iz dana u dan promatrali kako napreduje. Posebno me veselilo ispisivanje čestitki koje smo potom rođacima slali poštom da stignu na vrijeme. Unatoč tome što je otada prošlo tridesetak godina, moje veselje i toplina u srcu koje osjetim svakog Božića nisu ništa manji nego što su bili tada. Moji roditelji nisu imali puno novaca, ali su itekako znali stvoriti Božićni ugođaj u domu.

Vjerujem da se mnogi roditelji danas suočavaju s nizom financijskih problema – krediti, smanjeni prihodi, sve veći troškovi života, gubitak posla jednog od roditelja – i da u takvim okolnostima osjećaju jad što ne mogu svojoj djeci pružiti sve što bi željeli. Ako još pritom djetetovi prijatelji iz škole idu s roditeljima na adventsko putovanje ili pak skijanje, a sve to još prate i skupi pokloni pod borom – sasvim je očekivano za pretpostaviti da mnogima koji to djeci ne mogu pružiti Božić postaje financijski teret. I tako naš Božić iz godine u godinu postaje sve veće opterećenje i sinonim za materijalno.

kad-bozic-zakuca-na-vrata
, Image: 14144028, License: Rights-managed, Restrictions: NOT AVAILABLE FOR EDITORIAL USE IN CZECH REPUBLIC, SLOVAKIA, GERMANY, HUNGARY, POLAND, RUSSIAN FEDERATION., Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Imagefood BM 

Ovih dana prisjetila sam se predblagdanskog vremena koje sam provela radeći u jednom domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Iako odgajatelji ne mogu zamijeniti roditelje, njihova uloga u životu te djece je itekako važna. Atmosfera koju su ti odgajatelji stvorili vjerojatno će mi ostati urezana u pamćenje – djeca su zajedno s odgajateljicom izrađivala čestitke i razne ukrase, pjevali Božićne pjesme, grickali netom pečene kolačiće... Kada netko ne bi bio zadovoljan rezultatom svog rada, odgajateljice bi mu prišla, pohvalila ga, dodala još neki detalj, a njezino zadovoljstvo i zarazni osmijeh prešao bi na dijete. Materijali za rad koje su imali nisu bili vrhunski – za neke mi ne bi palo na kraj pameti da ih se može iskoristiti u te svrhe – ali volja i kreativnost odgajateljice nadomjestili su skupe materijale. Njezina toplina i ljubav bili su sve što je toj djeci trebalo.

Što je doista važno u životu a što ne, koji je smisao blagdana, što znači obitelj – stvari su koje kroz verbalne i neverbalne poruke i postupke učimo dijete od najranije dobi. Ako djetetu poklanjamo naše vrijeme, ako mu se posvećujemo, ako razgovaramo s njim, ako ga kroz vlastite postupke učimo vrijednostima koje su nama važne – uvjerena sam da tom djetetu Božić neće predstavljati još jedan dan u godini kada očekuje skupe darove od svojih roditelja. Uvođenje vlastite tradicije u kojoj vodite dijete u grad da vidi okićeni bor i gradske ulice, u kojoj izrađujete čestitke i zajedno smišljate kojim poklonom razveseliti drugu osobu (koji ne mora biti materijalan već se može sastojati od primjerice poklon bona s uslugom koju nudite ili nečega što ste sami izradili), u kojemu zajedno s djetetom odlazite u domove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i darujete stvari koje vam više ne trebaju – nije financijski zahtjevno. Ali je neprocjenjivo. Jer jednog dana dijete se neće sjećati skupih igračaka koje je dobilo pod bor; sjećat će se vremena koje je provelo s vama, sjećat će se svih običaja koje ste kao obitelj imali. I možda će i ono za tridesetak godina baš kao i ja osjećati toplinu u srcu svaki put kada dolazi Božić.

Imajte na umu da vijeme ne možemo kupiti – a ono nam je najveće bogatstvo i saveznik kada su u pitanju naši najbliži. Iskoristite ove blagdane u posvećivanju svog vremena djeci.

Napisala: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener; www.budisvoj.eu

Foto: Profimedia