Negativnost kod ljudi i utjecaj na djecu

Općenito se može reći da negativnost kod ljudi ima više veze s njihovim stavovima, nego s objektivnim stanjem svijeta i zapravo takvim ponašanjem ukazuju na to da im nešto nedostaje. Najčešće se osjećaju nedovoljno voljenima i poštovanima te nemaju dovoljno kontrole nad vlastitim životom. Zbog toga, kontrolu traže u vanjskim stvarima koje smatraju negativnim, odnosno vide samo ono negativno i minimaliziraju svoje mogućnosti da doprinesu promjenama. Te osobe mogu se okarakterizirati kako kronično nesretne osobe. One su mišljenja da su drugi odgovorni za njihove 'nevolje'. Disfunkcionalni roditelji, negativni odnosi, socio-ekonomske poteškoće ili druge životne poteškoće česti su razlog njihovog nezadovoljstva i neuspjeha. Istina je da život nije zabava i da donosi mnoge poteškoće, patnju i krize, ali to ne smije biti opravdanje da sebe sagledavaju u kontekstu žrtve i da sve oko sebe doživljavaju negativno.

Za negativnost je često zaslužan 'unutarnji govor' koji postoji kod svih ljudi, a koji je češće negativan nego pozitivan. Osobito je negativan unutarnji govor izražen kod djece i često je protkan sumnjama, strahovima i sramom. Kako bih pojasnila dat ću primjer. Npr. djeci je važno da budu dio vršnjačke skupine u kojoj se osjećaju ugodno. Stoga se često uspoređuju s drugom djecom i mogu se pitati: „Mogu li biti poput onog djeteta koje svi vole.“ Njihov unutarnji govor često će glasiti: „Ne mogu biti poput njega. Nisam dovoljno pametan ni lijep da bih mogao biti kao on. Nitko me ne primjećuje.“ Takve vrste negativnih misli ponavljaju se kod djece svakodnevno. Uspoređivati se s drugima nema previše smisla, iako smo vjerujem svi često u iskušenju da se uspoređujemo s osobama koje imaju bolje materijalne uvijete, viši standard, bolja postignuća. Brojne studije pokazuju da nas, kada želimo imati ono što drugi imaju, a to ne posjedujemo, u konačnici obuzima ljubomora i zavist te nam negativna društvena usporedba može biti izvor stresa, tjeskobe i depresije.

Ono što je važno podvući je da stalna izloženost takvoj negativnosti može utjecati na narušavanje pozitivnog doživljaja svijeta, optimizam i dobre slike o sebi, a povećati negativnost, zabrinutost, nepovjerljivost, nepristojnost i ravnodušnost prema okolini i obvezama. Osobito negativnost može biti razorna i pogubna za djecu čiji su roditelji takvi jer im oni predstavljaju modele po kojima uče i od kojih očekuju da ih hrabre, usmjeravaju, ističu njihove dobre strane i kvalitete.

Život pod stalnim zabranama

Uz svoj unutarnji govor, djeca mogu dobivati i puno negativnih poruka iz okoline. Voljela bih da roditelji koji ovo čitaju malo zastanu i prisjete se koliko puta dnevno svom djetetu kažu 'NE'. Ako toj brojci pridodamo koliko se puta djeci dnevno kaže riječ 'NE' u školi i od strane vršnjaka, zaista se možemo zamisliti kako će te poruke utjecati na njih. Neuroznanstvenici upozoravaju da izloženost negativnim porukama proizvodi stresne kemikalije u mozgu, a kada se kombiniraju s prirodnim negativnim unutarnjim govorom djeteta, ovaj splet negativnosti može dovesti do lošeg mentalnog zdravlja djeteta. Stoga je jako važno da roditelji, nastavnici, treneri i drugi koji rade s djecom pomažu u promjeni ravnoteže prema pozitivnom. Promjenom načina na koji komuniciramo s djecom možemo utjecati na to da djeca nauče razvijati vlastiti pozitivan unutarnji govor i tako postati sretnija, zdravija i uspješnija.

Kako bi im pomogli, roditelji mogu podsjetiti djecu da u svakom danu postoji nešto u čemu su uživali. Uzimanje vremena da djeca budu s obitelji i prijateljima, kao i obavljanje stvari u kojima uživaju, pomaže u produbljivanju odnosa i zadovoljstvu samim sobom. Stoga je važno da roditelji potiču djecu da osmisle dan s roditeljima ili nekim tko im je blizak i u čemu će uživati svi. Na kraju dana roditelji mogu potaknuti djecu da uživaju u svojim pozitivnim iskustvima razmišljajući o trenucima u kojima su najviše uživali.

Razvoj pozitivne slike o sebi kod djece

Roditelji također imaju važnu ulogu u razvoju identiteta djece tako da im pomažu da razvijaju pozitivnu sliku o sebi. To će postići tako da pokazuju zanimanje za djecu i usmjeravaju ih u pozitivnim vrijednostima poput:

- poštovati druge

- slušati druge kada nešto govore,

- prihvaćati druge iako imaju drugačije stavove

- reći "ne" stvarima zbog kojih se neugodno osjećaju i koje utječu na njihovo zdravlje i sl.

Ovo je osobito važno kada se djeca ne osjećaju dobro 'u svojoj koži' te je zadatak roditelja da ističu pozitivne aspekte osobnosti i ponašanja djece, pitaju djecu u čemu se sama dobro osjećaju, što im se sviđa kod njih i kod drugih, učiti ih prihvatiti neugodne osjećaje ako se netko prema njima ponaša neprimjereno i pomoći djeci da verbaliziraju i imenuju osjećaje. Svime ovime roditelji će pomoći djeci da postanu svjesni sebe i da se prihvate kao jedinstveni i vrijedni. Također, ono što je kod djece važno razvijati je zahvalnost, odnosno naučiti ih da prepoznaju i cijene dobre stvari u životu jer se time razvija zadovoljstvo i osjećaj optimizma.

Oprezno s načinom na koji razgovarate

S obzirom na to da roditelji imaju veliku ulogu u tome kako djeca doživljavaju i reagiraju na negativne sadržaje, moraju biti svjesni svoje komunikacije. Ako žele pozitivne ishode u komunikaciji s djecom, onda njihov govor mora biti sporiji jer će time proizvesti kod djece osjećaj smirenosti, osobito kod one koja se osjećaju ljutito, anksiozno ili tjeskobno. Sporiji način govora općenito produbljuje veze među ljudima te im omogućuje da bolje razumiju jedni druge. Važno je da biraju riječi i pronađu način kako da djetetu prenesu poruku koju mu zaista žele poručiti. Pritom je značajno da koriste riječ 'DA' kad kod je to moguće. Iako je jednostavnije u puno situacija reći 'NE', važno je da se potrude i taj razgovor usmjere u pozitivnom pravcu. Što to znači? Npr. ako dijete traži roditelja da se ide igrati van s prijateljima, a nije napravio kod kuće što je trebao, vjerujem da će roditelj vrlo lako doći u iskušenje i jednostavno reći 'NE'. Međutim, umjesto tog brzog i negativnog odgovora, potrebno je razgovarati s djetetom o toj temi i pokušati ga pitati: „Da si ti roditelj, što bi te uvjerilo da dopustiš svom djetetu da ode van? Što je danas drugačije da tražiš iznimku od pravila koja imamo? Je li potrebno mijenjati naša obiteljska pravila i na koji način?“ Ovim i sličnim pitanjima, roditelji mogu pomoći djetetu da shvati roditeljski proces donošenja odluka, ali i potiču dijete da se uključi u smislene razgovore i promisli o tome što traži. Naravno, ponekad će takvi razgovori uključivati frustracije i druge neugodne osjećaje, bilo sa strane djeteta, bilo sa strane roditelja. Treba znati da vikanje i svađanje potiču biokemijski proces u mozgu koji djetetu daje poruku da reagira 'borbom, smrzavanjem ili bježanjem'. Niti jedan od ovih načina reagiranja nije za dijete dobar jer se njima ništa ne rješava niti djeca razumiju zbog čega određene zabrane i takva reakcija roditelja. S druge strane, djeca uče da je u redu biti agresivan, što osobito može biti izraženo u adolescenciji. Ako se roditelji osjećaju frustrirano, radije neka pokušaju udahnuti i maknuti se na par minuta kako bi se smirili jer dobar kontakt očima i topao ton u glasu šalju djetetu pozitivne signale u mozak i postižu onaj prvotni efekt koji su roditelji željeli.

Iako negativan unutarnji govor nije lako mijenjati i potrebno je vrijeme da se vide rezultati, pojavit će se, a promjene mogu biti relativno trajne. Važno je razumjeti i prihvatiti da nitko od nas nije savršen, neovisno o vještinama koje posjeduje. Ako uvijek mislimo negativno, ako se omalovažavamo ili pretjerano bavimo svojim nedostacima i propustima, ako postavljamo teško ostvarive ili nedostižne ciljeve, a pritom ne vidimo svoje uspjehe i dobre stvari, dovest ćemo se do toga da zaista povjerujemo u to što mislimo. S druge strane, ako naučimo vjerovati u sebe i čestitati si kad god nešto dobro napravimo, zračit ćemo pozitivnom energijom i povećati vjerojatnost da se zaista i realizira to što nam naš unutarnji govor poručuje.

Tekst: Ivana Dolovčak, mag. soc. rada, savjetovalište Snaga obitelji, Hrabri telefon

Foto: Profimedia