Tehnike koje pomažu djeci (i odraslima) da se lakše nose s ljutnjom

Ljutnja je vrlo intenzivan osjećaj od kojeg roditelji često zaziru te budu prilično nespremni za situacije kada je dijete pokaže. Nerijetko, djeca ljutnju mogu pokazati na agresivan način. Nasuprot ljutnji, koju možemo razumjeti i povezati s određenom situacijom, agresija uvijek podrazumijeva prelazak svih granica prihvatljivog ponašanja. Stoga se agresivno ponašanje ne smije tolerirati. Također, važno je i da roditelji budu svjesni što sami rade kad je dijete agresivno. Jer agresija uglavnom uzrokuje stres, a stres s druge strane, zbog nemogućnosti adekvatnog i instinktivnog reagiranja, ponovno za posljedicu može imati agresiju (npr. da roditelji udare dijete). Ako dijete često reagira ljutito i agresivno, roditelji bi mu trebali jasno dati do znanja da im se ne sviđa ton i način na koji se odnosi prema njima. Ako mu roditelji jasno pokažu da postoje granice do kojih je djetetovo ponašanje prihvatljivo, to će mu pomoći u vlastitoj samokontroli te nalaženju drugih načina iskazivanja neugodnih osjećaja.

Kada dijete osjeti ljutnju, roditelj ga može potaknuti da ju zamisli kao mrave ili druge male životinje koje ga napadaju te ga zamoliti da pokuša istresti sve životinjice sa sebe, ali da ne koristi ruke. Pritom mogu djetetu pokazati kako bi ju on otresao s nogu, ruku, lica, leđa, trbuha, kose.

Vježba disanja

Važno je da dijete diše polako kroz nos i da udah traje 4 sekunde, a da izdiše na usta i da izdah traje 7 sekundi. Izrazito je važno da je prilikom disanja usmjeren na brojanje kako bi skrenuo misli sa situacije koja ga je naljutila. Također, dijete može staviti ruku na trbuh kako bi mogao vidjeti diše li ispravno (trbuh se mora pomicati s disanjem).

Pohvala

Pokušajte naći nešto za što ćete nagraditi dijete. Vrlo često djeca koja burno izražavaju ljutnju nemaju za što biti nagrađena ili pohvaljena. Ponekad je izražavanje ljutnje toliko da zasjeni sve drugo. Stoga je izrazito važno da roditelji pohvale dijete kada primijete i najmanji pomak u njegovom reagiranju na ljutnju. Kada spominjem pohvale, ne mislim samo da dijete treba hvaliti u tom aspektu. Pohvale su uvijek dobre i motivirajuće djeluju na dijete, osobito kad su usmjerene na samo dijete, njegove osobine, karakteristike (npr. Baš si zanimljiv. Volim te slušati.) Kada roditelji pohvale dijete, neka zastanu na par trenutaka i puste dijete da to „čuje”, usvoji.

Semafor

Roditelji mogu s djetetom napraviti semafor od kartona ili papira, zajedno ga obojati i popričati o tome koja boja što pokazuje. Npr. „crvena boja označava kada sam jako ljut, žuta boja znači – osjećam da ću se naljutiti ili da sam malo ljut, a zelena označava da se osjećam mirno i staloženo“. Semafor je dobro koristiti kada roditelji primijete da će se dijete naljutiti kako bi potaknuli dijete da pogleda na njega i osvijesti kako se osjeća.

Uzor

Roditelji mogu razgovarati s djetetom o osobi iz svoje okoline koja zna primjereno reagirati u ljutnji. Mogu zajedno pokušati pronaći djetetu model kako i sam može reagirati kad je ljuto. To ne mora biti osoba koja je djetetu uzor u svemu, ali važno je da mu bude uzor u reagiranju na ljutnju i da nastoji što više biti kao ta osoba kada osjeti ljutnju. I vi osobno trebali biste mu pružiti vlastiti uzor kako se nositi s ljutnjom na prihvatljiv način.

Unutarnji govor

Unutarnji govor pomaže djetetu promijeniti negativna bazična uvjerenja (npr. opet ću se naljutiti i opet ću ja biti kriv). Umjesto toga, može učiti govoriti, npr. „razumljivo je da me ta situacija može naljutiti, ali ja mogu kontrolirati svoje ponašanje“. Ili „Ne moram dozvoliti da me to izazove!“, „Ne moram se svađati oko toga.“, „Mogu ostati miran/na.“

Fizički kontakt

Fizički kontakt najčešće podrazumijeva zagrljaj. Koristan je za umirivanje, osobito za malenu djecu jer držanje u naručju ili držanje za ruku djetetu daje sigurnost i osjećaj prihvaćenosti.

Upozoravajuća lampica

Dijete zamišlja da u njegovoj glavi postoji jedna lampica koja se počinje paliti i gasiti kada se javlja ljutnja kod njega. Kada, roditelji primijete ljutnju kod djeteta, također ga mogu podsjetiti na tu lampicu i kakva je ona sada. „Pali li se ili gasi?“, „Je li ugašena ili je upaljena?“

Ogledalo

S obzirom na to da djeca najčešće ne znaju prepoznati i imenovati kako se osjećaju, važno je da roditelji budu ogledalo svom djetetu na način da mu verbaliziraju ono što vide kada se ljuti. Npr. „čujem da imaš knedlu u grlu i da zamuckuješ, da ti je lice pocrvenilo, vidim da se prebacuješ s noge na nogu, poigravaš kosom i da nervozno grickaš nokte“. Time roditelji pomažu djetetu naučiti govoriti o emocijama, da ih osvijesti i izrazi na prihvatljiv način.

Time out

Ponekad će djetetu biti potrebno nekoliko trenutaka da bude samo. Stoga je važno da mu roditelji daju jasnu dozvolu da može uzeti neko vrijeme koje mu je potrebno da se „odljuti“. Ali pritom mu treba dati do znanja da se može ponovno vratiti kada god poželi, osobito ako nešto zajedno rade.

Baloni

Dobro je imati balone kod kuće za više stvari. Kada dijete osjeti ljutnju, može puhati u balon dok se ne raspukne kako bi osjetio olakšanje i da je na neki način ljutnja izašla iz njega. S balonom može napraviti i antistres lopticu tako da unutra stavi brašno, rižu ili plastelin. Tu lopticu može stiskati kad osjeti ljutnju. Također, može napisati što ga ljuti i staviti papiriće u balon. Zatim ga može napuhati i pustiti da odleti zajedno s papirićima na kojima piše što ga ljuti.

Roditelji s djetetom mogu napraviti kratki popis od 3 do 5 tehnika kako se može nositi s ljutnjom. Kada primijete da će dijete postati ljuto, mogu mu ponuditi ili ga usmjeriti na popis kako bi samo odabralo kako će iskazati ljutnju.

Tekst: Ivana Dolovčak, mag. soc. rada, Savjetovalište Snaga obitelji; Hrabri telefon, www.hrabritelefon.hr

Foto: Profimedia