Trebam li imati djecu? To je pitanje s kojim se bore mnoge žene, a i odgovor koji svaka žena treba pronaći sama za sebe. Upravo s tim se susrela i Kerala Goodkin koja se nikad nije previše pitala, ali je poput mnogih žena srednje klase s fakultetskim obrazovanjem bila usredotočena na ovaj plana: započeti karijeru, pronaći nekoga dovoljno dobrog za brak, kupiti kuću, imati djecu, sve to.
"Pitanje koje nas je prvenstveno brinulo bilo je kada bismo trebali imati djecu, a nitko nije imao dobar savjet o tome. Ako imate djecu u dvadesetima, uništit ćete si šansu da pokrenete karijeru. Ako imate djecu u tridesetima, preokrenut ćete karijeru baš kad počne donositi plodove. Ako imate djecu u četrdesetima, prema riječima liječnika, riskirate sigurnu smrt", otkrila je Kerala Goodkin za Your Tango.
Međutim, sad kad je postala mama, voljela bi da ju je netko posjeo i rekao određene stvari.
"Ako zaista razmišljate o ulasku u ovo mučno i transformativno putovanje, apsolutno to morate učiniti drugačije. Potpuno drugačije. Ne volim reći "morate" - zbog toga zvučim samodopadno i osuđujuće, ali morate mi vjerovati u vezi ovoga", rekla je Goodkin.
"Što mislim pod "učiniti to drugačije"? Prije svega, potičem vas da to učinite s puno namjere. Nemojte samo zatrudnjeti jer je to sljedeća stvar koju trebate učiniti u ljubavnom, braku, razvoju djece", kazala je.
"Nemojte samo pretpostavljati da će sve doći na svoje mjesto (vjerojatno neće). Nemojte pretpostavljati da će supružnik moći ponuditi svu podršku koja vam je potrebna (definitivno neće)", dodala je.
Imati djecu drugačije od vas traži da razmislite o sljedećim tužnim činjenicama:
- Nuklearne obitelji su sve izoliranije.
- Sve je teže pronaći i priuštiti si brigu o djeci.
- Sve je manje prostora koji primaju djecu.
- Tvrtke kojima većina nas posvećuje većinu svog budnog vremena ne mare za nas, a posebno ih ne zanimaju naše potrebe za brigom.
- Nedostatak infrastrukture američke vlade za podršku obiteljima je užasan i pogoršat će se prije nego što se poboljša, ako ikada bude bolje.
"Mnoge mlade žene koje su znatiželjne o majčinstvu osjećaju se kao da su predodređene biti ili mama koja guta vino i vječno je pod stresom, ili tradicionalna žena koja nosi haljine i vječno se smiješi.
Ali kao što sam rekla, možeš to učiniti drugačije. To se jednostavno neće dogoditi samo od sebe. Trebat će puno početnog truda, a u osporavanju konvencija vjerojatno ćete se osjećati kao da plivaš uzvodno", objasnila je Kerala.
Evo što bi Kerala učinila drugačije:
1. Ne bih pokušavala odgajati djecu s mužem
Nisu dovoljni otac i majka.
"Djeci je potrebno više odraslih da igraju značajne uloge u njihovim životima, ali ne moraju živjeti s dva roditelja da bi bili sretni, dobro prilagođeni odrasli. Zapravo, uz sav stres i potencijal za sukob endemski za moderne brakove, život s dva roditelja u izoliranoj nuklearnoj obitelji mogao bi ugroziti njihovu trenutnu i buduću sreću", smatra Kerala.
Ako ste u heteroseksualnoj vezi i trenutno primjećujete neke blage neravnoteže u kućanstvu i/ili emocionalnom i mentalnom radu, ističe, te će neravnoteže postati samo još izraženije nakon što rodite djecu.
"Djeca u kontekstu nuklearne obitelji imaju način da oštro istaknu jaz među spolovima. To je jaz koji sam obično zanemarivala prije nego što sam rodila djecu i koji sam postala previše svjesna nakon što se to dogodilo", otkrila je Kerala.
"Sada kada sam se distancirala od svog braka, mogu bolje razumjeti koliko je potpuno ludo pokušavati odgajati djecu s osobom koja je ne samo socijalizirana da mi se pokorava po pitanju brige i kućanskih poslova, a od njega se očekuje da istovremeno ispunjava uloge cimera, financijskog partnera, suroditelja, ljubavnika i najboljeg prijatelja", dodala je.
"Kad bih to ponovno učinila, rodila bih s nekim u kontekstu koji ne bi podrazumijevao uvođenje patrijarhata u moj dom i svakodnevnu borbu protiv njega. S nekim tko želi dijete ili djecu, ali bez svih ostalih uvjeta. S nekim tko bi se mogao usredotočiti na važnu ulogu roditeljstva, dok drugi ljudi u mom životu ispunjavaju druge potrebe", zaključila je.
2. Formirala bih krug rodbine prije dolaska bebe
Čak i ako je uključen muž, obiteljska struktura ne mora slijediti protokol.
"Činiti to drugačije počinje prepoznavanjem da nas izolirani model nuklearne obitelji aktivno iznevjerava, a posebno žene", objasnila je Kerala.
Kao što ističe interdisciplinarna evolucijska bihevioralna znanstvenica dr. Rebecca Sear u svom članku, Iznad nuklearne obitelji: evolucijska perspektiva roditeljstva: Novorođenčad je altricijalna (bespomoćna), zahtijevaju intenzivna ulaganja, a djetinjstvo je dugo, vjerojatno zbog razvoja vještina potrebnih za složene strategije preživljavanja koje ljudi usvajaju. Posljednjih godina, hipoteza da je takvo intenzivno ulaganje moguće samo kroz kooperativno roditeljstvo učvrstila se u evolucijskim bihevioralnim znanostima: za odgoj djece potrebna je pomoć, a to mogu biti očevi, bake, braća i sestre i/ili druge osobe.
Svi vole reći: "Potrebno je cijelo selo", ali vrlo malo američkih roditelja ovih dana odgaja svoju djecu u kontekstima koji i izdaleka nalikuju selima, objašnjava Kerala. Proširene obiteljske veze su oslabile, ističe, susjedi se jedva poznaju, sve manje ljudi primamo u svoje domove, a djeca rijetko lutaju ulicama u čoporima sama.
Kerala ističe kako je potrebno onda pronaći namjernu skupinu ljudi koji žive u neposrednoj blizini i imaju poseban osjećaj odgovornosti prema vašoj djeci.
"Ne govorim o ljudima koji daju ležerne, neobvezujuće ponude da vam 'pomognu'. Zapravo, ne govorim o ljudima koji vam uopće puno pomažu. Govorim o mrežama međusobne brige i pomoći. To su ljudi, bilo da su u krvnom srodstvu ili ne, koji razumiju ogromne prednosti brige za djecu i koji aktivno odlučuju sudjelovati - ne na nejasan način, 'Oh da, javi mi ako ti ponekad trebam čuvati djecu', već na način, 'Ova djeca su sastavni i obogaćujući dio mog života i dajem svoj doprinos da ih odgojim'", naglasila je.
3. Poštovala bih životnu promjenu umjesto da davanja prioriteta plaćenom radu
"Prošla sam kroz dosta životnih promjena u svom životu. Dvije selidbe na drugi kraj države, privremeno preseljenje u drugu zemlju, brak, pola tuceta promjena poslova, iznenadni gubici prihoda i, nedavno, razvod. Sve je to bilo izazovno. Naša zemlja loše poštuje životne promjene, nikada nam ne dajući dovoljno vremena izvan kotača za hrčke da u potpunosti obradimo mentalne i emocionalne prilagodbe koje one podrazumijevaju. Ali mogu reći bez ikakve sumnje da je najizazovnija životna promjena koju sam ikada prošla započela rođenjem mog prvog djeteta", objasnila je.
"To je tranzicija koja je istovremeno brutalno fizički i emocionalno sirova, tranzicija koja nas svodi na naše životinjske ja i preokreće sve što smo mislili da znamo", dodala je.
I kao društvo, za to imamo vrlo malo prostora.
"Godinu dana nakon što sam rodila svoje prvo dijete, Melissa Mayer dospjela je na naslovnice ne samo zato što je postala izvršna direktorica Yahooa!, već i zato što je zaposlena dok je trudna. Planirala je uzeti dva tjedna slobodno nakon poroda, a zatim je bebu smjestila kod dadilje ispred svog ureda.
Svugdje su utjecajne korporativne žene hvalile pristup "lean-in", dok su žene u Hollywoodu punile naslovnice zbog toga koliko su se brzo "oporavile" nakon poroda. Poruka je bila jasna: Ne dopustite da vam dosadne stvari poput poroda stanu na put vašim planovima za karijeru ili vašem vjenčanju u kojem je sve bilo u redu", istaknula je.
Međutim, nakon poroda Kerala je očekivala da će se osjećati spremnom mijenjati pelene i vježbati, ali povratak na posao je bio brutalan, a njezin zahtjev za skraćenim radnim vremenom nije naišao na podršku.
"Da mogu to ponovno učiniti, rekao bih im da od*ebu. Tvrdite da vam je stalo do odgoja zdrave djece? Onda mi dajte vremena za koje znanost kaže da nam je i djeci i roditeljima potrebno da se povežemo tijekom te kritične prve godine.
Koliko god vaša karijera bila slavna, vjerojatno se vaše radno mjesto neće brinuti o vašim potrebama za brigom. U konačnici ga neće biti briga ni za vas. Apsolutno možemo izgraditi bolje tvrtke, poput zadruge čiji sam trenutno suvlasnik, ali to je druga priča za neko drugo vrijeme. U međuvremenu, možemo dati prioritet mogućnosti da se isključimo iz plaćene radne snage dulje, znatno dulje, od jadnih dva do 14 tjedana koje većina nas dobiva", zaključila je.