Odluka o roditeljstva jedna je od najvažnijih koja osoba može donijeti tijekom svog života. Uz to, budući roditelji obično razgovaraju i tome koliko će djece imati. Sve je veći broj obitelji s jednim djetetom, a odgovor na to imaju i psiholozi.
Stručnjak za evolucijsku psihologiju David M. Bass bavi se temama obitelji i odlučivanja o broju djece. Iako se konkretno ne bavi temom samo jednog djeteta, njegov rad pruža korisne uvide u razumijevanje ljudskih odluka u vezi s roditeljstvom.
Bass i drugi istraživači evolucijske psihologije sugeriraju da u modernom svijetu, gdje su ekonomski resursi i kvaliteta života postali važniji faktori u donošenju odluka o roditeljstvu, mnogi parovi odlučuju imati samo jedno dijete kako bi mogli pružiti bolje materijalne i emocionalne uvjete svom djetetu, vjerujući da će to povećati njegovu šansu za uspjeh i sreću u životu.
Koliko djece planirate imati?
Sigurnost i karijera također igraju važnu ulogu. Evolucionarni biolog, fiziolog, biogeograf i publicist Jared Diamond, autor knjige "Slom: Kako se društva odlučuju za propast ili uspjeh" ukazuju na to da je, u suvremenom društvu, konkurencija na tržištu rada postala sve veća, a mnogi roditelji osjećaju pritisak da financijski osiguraju svoju obitelj i posvete se karijeri. Ovo može dovesti do toga da se parovi odluče za manje djece, kako bi lakše balansirali posao, obitelj i osobne ciljeve.
Također, društveno-kulturni faktori imaju važnu ulogu. U brojnim razvijenim društvima gdje su žene postale ravnopravne u obrazovanju i karijeri, odlučivanje o roditeljstvu postalo je pitanje osobnog izbora. Glavna operativna direktorica Mete Sheryl Sandberg u knjizi "Lean In" raspravlja o izazovima s kojima se žene suočavaju kad pokušavaju balansirati karijeru i roditeljstvo, sugerira da sve više žena bira imati samo jedno dijete jer im to omogućuje da se fokusiraju na svoje ambicije i postignuća.
Na kraju, psihologija mentalnog zdravlja također igra važnu ulogu. Parovi koji se odluče za jedno dijete često govore o manje stresnoj dinamici u obitelji što može doprinijeti većem zadovoljstvu i stabilnosti, kako za roditelje tako i za dijete. Psiholozi naglašavaju važnost emocionalnog zdravlja roditelja u odgoju djeteta, a manji broj djece može omogućiti bolju emocionalnu povezanost s roditeljima.
Sretna sam što imamo samo jedno dijete, ali još uvijek imam puno dvojbe
Baš takvo razmišljala imala je i Gillian Orr, spisateljica, urednica i konzultantica, koja je o ovome pisala na svom blogu. Njezinu priču prenosimo:
"Krajem prošle godine, počela sam pakirati neke stvari mog sina koje ćemo donirati u humanitarne svrhe. Čuvala sam odjeću koju nije nosio još od 2022. i stvari koje nije koristio mjesecima, ljuljačku za bebu, kolijevku, jer nisam bila sigurna hoće li nam ponovno trebati. Sad znam da neće.
Nakon nekoliko promišljenih razgovora, muž i ja smo odlučili da se pridružimo rastućem broju obitelji koje imaju samo jedno dijete. Na kraju, bila je to prilično laka odluka. Nitko nije morao "pobijediti" u svom stavu, ali smo o tome otvoreno razgovarati, uzimajući u obzir i prednosti imanja jednog djeteta, ali i naše strahove koji dolaze s tom odlukom. To je otvorilo mnogo veću diskusiju, i to dobru, o životu koji želimo živjeti zajedno.
Teško je dobiti pouzdane i ažurirane podatke o broju ljudi koji se odlučuju imati samo jedno dijete jer moja generacija još nije završila s rađanjem (sa 40 godina, ja sam starija milenijalka). Ali, 2022. godine podaci britanskog Zavoda za nacionalnu statistiku pokazali su da je za žene koje su napunile 45 godina 2021. godine, 17% njih imalo je samo jedno dijete, u usporedbi s 13% kod generacije njihovih majki.
Iako je to trend koji viđamo u zapadnom svijetu možda bi bilo korisnije promatrati anegdotski. Na prste jedne ruke mogu nabrojiti broj jedinaca koje znam, a koji su mojih godina, ali trebalo bi mi puno više prstiju da nabrojim parove koje znam koji se odlučuju imati samo jedno dijete. Njihovi razlozi variraju od troškova brige o djeci, preko klimatske krize do njihovog mentalnog zdravlja. Bilo bi nemarno ne spomenuti i parove za koje, nažalost, imati samo jedno dijete nije njihov izbor. To je tuga koju mogu samo zamisliti i o kojoj ne govorimo ni približno dovoljno.
Ključni razlozi: Novac, sloboda, strah od trudnoće
Došli smo do odluke ćemo biti tročlana obitelj iz mnogo razloga. Očigledno je da je imati dijete skupo, studija iz 2022. pokazala je da je prosječan trošak za parove u Ujedinjenom Kraljevstvu odgoj jednog djeteta do njegove 18. godine 157.562 funte. Ali na kraju je naš način života presudio. Volimo raditi lijepe stvari, putovati i uživati u maloj slobodi koju nam omogućava to što smo obitelj s jednim djetetom. Izlazak iz kuće vikendom kako bismo posjetili restoran i izložbe je lakši, a ne kao vojna vježba. Naravno, možete ući u avion ili izaći jesti i s još nekoliko djece, ali to je definitivno teže i koštat će vas znatno više.
Jedna bivša kolegica također je bila uvjerena da je imati jedno dijete "chick" opcija, što znači da da je manje vjerojatnost da ćete biti iscrpljeni od gomile djece koja stalno vuku za kosu i prekrivaju vašu torbu sličicama.
Također, iskreno, nisam željela ponovno biti trudna. Ukupno gledajući, imala sam prilično laganu trudnoću, ali svjedno, da upotrijebim bolji izraz, bilo je naporno: jedva sam jela, imala valove hormonske depresije u prvom tromjesečju, spavanje je bilo teško i sve to mi je dijelovalo prilično dosadno. A onda je tu i faza s novorođenčetom koja, koliko god kratka bila, zaista sam osjetila da je ne želim ponovno prolaziti. Nisam bila spremna na to koliko će mi biti teško zbog nedostatka sna u prvim mjesecima i nisam željela vratiti u "zombi" stanje.
Osim toga, otkako je naš sin došao prije 20 mjeseci, pronašli smo lijep ritam u svom novom životu. Od rujna je u vrtiću četiri dana nedjeljno što obožava. Moj muž je zauzet završavanjem svoje nove knjige, a ja započinjem svoju karijeru freelance novinarke nakon što sam bila glavna urednica većinu svojih tridesetih.
Svi radimo na stvarima koje nas čine sretnima, a kad bismo to sad promijenili bilo bi izazovno. Jedno dijete nam savršeno odgovara i osjećamo da je naša obitelj kompletna. Osjećam se nevjerojatno sretno što imam sina, nešto za čim sam žudjela dugi niz godina. Imala sam 39 godina kad sam ga dobila.
Imala sam dovoljno sreće da lako zatrudnim, pa iako postoji šansa da stvari može ne bi bile povoljne ako bih pokušala ponovno s 40., nisam se bojala statistike o opadajućojn plodnosti. Kao bivša urednica ženskog magazina, kao i jednostavno imajući prijateljice, poznajem previše bol i borbu s neplodnošću, ali mislim da je važno također obavijestiti žene da se to može dogoditi i nakon 35. S brojnim prijateljicama koje su imala djecu u svojim ranim četrdesetima, činilo mi se da ako želim pokušati, bar mogu pokušati. Mi smo samo odlučili ne pokušati.
I sama volim velike obitelji
Ipak, imam neke dvojbe. Odrasla sam s dva brata i navikla na bučan obiteljski život. Osjećam tugu znajući da moj sin neće doživjeti radosti bliskog odnosa s bratom ili sestrom koji, ako imate sreće, može trajati cijeli život. Ne vjerujem u zastrajele viktorijanske ideje o tome da su jedinci sebični, ali se nadam da neće biti usamljen.
Često se govori o radostima "velikih obitelji" kad sva braća i sestre odrastu, naši Božići će vjerojatno na kraju biti samo nas troje, a to je slika koja je daleko od onoga što sam zamišljala da ću imati. Moja dva brata i njihovi sinovi, moji rođaci, žive u Sidneyju, što je prilika koju je omogućila moja majka Australijanka, a obitelj mog muža Amerikanca je u SAD-u. Okruženi smo prijateljima, ali s malo obitelji. A onda je tu i djevojčica koju nikada neću imati. Naravno da sam imala još jedno dijete, ne bi mi bilo garantirano da će to biti djevojčica, ali smatrate to mogućnošću dok ne odlučite da je vaša obitelj kompletna. Volim svog sina više od ičega i, da budem iskrena, mislim da bi dva mala dječaka bila apsolutno divna, ali imati djevojčicu je nešto o čemu sam razmišljala još od tinejdžerskih dana i, kad smo odlučili da smo gotovi, činilo se pomalo da se opraštam od nečega ili nekoga.
U sjajnoj knjizi Claire Kilroy o ranom majčinstvu, Soldier Sailor, propovjedačica (Soldier) kaže svom malom sinu (Sailor): "Voljela bih da si imao malu sestru. Sigurno to nisi znao, Sailore. Imala je ime i sve. Plakala sam misleći na nju sinoć."
Nešto što mi je pružilo utjehu, kad sam govorilo o svojim strahovima zbog toga što imamo samo jedno dijete, iako odrasli jedinci obično govore o superlativima o svom odrastanju. Većina njih tvrdi da se nikad nisu osjećali usamljeno i da su uživali u bliskom odnosu sa svojim roditeljima. Također smatraju da im je njihova situacija dala jedinstven vještine od malih nogu, uključujući veću nezavisnost, kao i prednost boljeg obrazovanja jer su bili više uključeni u aktivnosti svojih roditelja.
Sada, kad su naše odluke čvrsto donešene, uzbuđena sam zbog budućnosti. Budućnosti koja uključuje putovanja i pisanje, i da, još malo više slobode nego što bi nam omogućilo još jedno dijete. Kao netko tko je došao iz velike obitelje, i sama volim velike obitelji, i iako ću ponekad gledati s ljubomorom, također znam da ćeš mali tim od tri osobe biti sve što će mi ikada biti potrebno."
Izvor: Stil