Biti majka u 21. stoljeću, izgleda ovako:
Radite ujutro od 8 sati, do popodne do 16 sati, ali dan počinje u 6 sati, spremate sebe, spremate dijete/djecu za vrtić, pijete kavu usput jer se drugačije ne stigne, odvozi se dijete u vrtić pa se juri na posao. Na poslu se očekuje koncentracija od 110% jer uvijek moramo biti za nijansu bolje od muških kolega, dok jednim dijelom glave cijelo vrijeme razmišljamo što radi ono naše malo čudo koje smo ujutro ostavile u vrtiću, vjerojatno s barem malom dozom grižnje savjesti. Jedva čekamo da otkuca 16 sati, trčiš prema autu, juriš po dijete, usput obaviš još nabavku namirnica i svega što kod kuće nedostaje, pokupiš dijete, a tek tada počinje druga smjena. Očekuje se da bude svježe skuhano jelo, da se igramo s djecom, učimo s njima, vodimo ih na dodatne aktivnosti, još uz to sve očistimo, opeglamo, čitamo im, pričamo, a naravno ne smijemo ni same izgledati zapušteno. Nađi vremena za sebe, kažu, idi frizeru, idi kozmetičaru, obavezno vodi računa o tome kako jedeš i koliko kila imaš! A dan traje samo 24 sata.
Mame su postale mađioničari.
Dvadeseto stoljeće je sa sobom donijelo brojne promjene u smislu osamostaljivanja žena koje su prethodno bile prisutne većinom samo u privatnoj obiteljskoj sferi. Sve više žena se obrazuje i samim time prioritet stavlja na vlastito osamostaljivanje i posao koji služi kao sredstvo za postizanje financijske stabilnosti i neovisnosti.
Nestaje tzv. tradicionalni oblik obitelji u kojoj je muškarac glavni hranitelj
Dolazi do promjene društva u kojoj sve više nestaje tzv. tradicionalni oblik obitelji u kojem se smatra da je muškarac glavni hranitelj te dolazi do nastajanja pojma obitelji sa dva hranitelja. (Leutar, 2004.)
Tako prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku u studenome 2023. broj ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj iznosio je 1 657 239, a od toga 771 876 čine žene. Dok je u studenom 2004. broj zaposlenih žena u Republici Hrvatskoj iznosio 625 757.
Razvidno je da zaposlenost žena ima stabilan trend u posljednjih 20 godina, međutim izazovi koji se stavljaju pred zaposlenu ženu sve su veći.
Mnogobrojna provedena društvena istraživanja pokazuju kako s većom participacijom žena na tržištu rada ne dolazi i do usporednog smanjivanja opterećenosti i zahtjeva koji se stavljaju pred zaposlenu ženu, konkretno u smislu obiteljskog života koji podrazumijeva podjelu rada (kućanskih poslova) i brigu za djecu.
Naprotiv, društvena očekivanja u kombinaciji sa prijašnjim tradicionalnim ulogama zahtijevaju od žena jednaku radnu zaokupljenost kao i od muškaraca, dok se istovremeno od žena za razliku od muškaraca očekuje veće ulaganje u obiteljsko održavanje. (Čudina Obradović i Obradović, 2001.).
Sukob radnog i obiteljskog života
Navedeno zbivanje uvelike utječe na odluke žena da uopće postanu majke, a kod žena koje već jesu majke, dovodi do sukoba radnog i obiteljskog života koji nastaje kao posljedica nemogućnosti usklađivanja obitelji i plaćenog rada.
U konačnici navedeno može imati negativan efekt kao i na kvalitetu plaćenog rada, tako i na kvalitetu obiteljskog života općenito.
Hochschild u svojoj knjizi (2012.) zaposlene žene majke naziva obiteljskim menadžerima koje osim sto drže cijelu obitelj na okupu brinući se za kućanstvo i djecu, brinu i o svome poslu, a sve navedeno pokušavaju koordinirati uz to i sa svojim kućanskim obavezama.
Druga smjena u kući - žene naprave mjesec dana više radnih sati nego muškarci
Dakle obavljaju ono sto stručnjaci u brojnim radovima nazivaju tzv. drugu smjenu u kući. U svojoj knjizi Hochschild (2012.) navodi da obavljanjem takozvane druge smjene u kući uz istovremeno plaćeni posao za kojeg su se obrazovale, žene naprave čak mjesec dana vise radnih sati negoli svoji partneri. Čime se može naslutiti da i dalje većinu kućanskih poslova obavljaju žene.
Upravo zbog navedenog nerijetko kod žena dolazi i do negativnih posljedica poput velike količine stresa, psihičkog i fizičkog lošeg zdravstvenog stanja, depresije, povećanja konzumiranja alkoholnih pića, što naposljetku može dovesti do zasićenosti kod jednog ili drugog ili oba područja života.
U našim razgovorima sa ženama majkama većina majčinstvo opisuje kao istovremeno najnaporniji, najzahtjevniji i najljepši posao. Često se javlja tzv. “grižnja savjesti” jer majke imaju dojam da se ni na jednom planu, kako obiteljskom, tako i poslovnom, ne daju dovoljno, upravo zbog velikih društvenih zahtjeva koji se stavljaju pred žene. Međutim, važno je zapitati se što je zapravo važno i kako uopće posložiti svakodnevne prioritete?
Naime, prvenstveno ste važne upravo vi, mi, svaka žena i svaka majka. Koliko god to teško bilo, ali ukoliko se prvo ne pobrinemo da mi budemo dobro i pružimo same sebi podršku i olakšanje, teško ćemo moći biti dovoljno dobre i za djecu.
Tri NE
Zato, koliko god to teško zvučalo, važno je odvojiti vrijeme za sebe, a tome nam mogu pomoći “TRI NE”:
1. Ne moram sve ja - raspodjela obiteljskih poslova je ključna kako bi mogle naći vremena za sebe. Često žene same sebi nameću veću količinu posla i nađu opravdanja zašto baš one moraju odraditi neki dio jer npr. “Suprug ne očisti dovoljno dobro kupaonicu” - dok je ikako očišćena, dobra je!
2. Neće nam ništa biti ako su jaja za ručak - u današnje vrijeme sve je veća tendencija promoviranja zdrave, organske hrane i uravnoteženih obroka i to je svakako hvalevrijedna inicijativa, međutim, kako to obično bude, smete se s uma da smo svi mi samo ljudi i da se djeci neće narušiti imunitet ako nekad i jedu “gluposti” i ako jedan dan u tjednu nije kuhan obrok, ionako dosta dobro jedu u vrtiću.
3. Ne želim. - koliko često se čujete da kažete ne želim? Vjerujem da izrazito rijetko. Tko vodi dijete zubaru? Mama će. Tko plaća račune? Žena će. Tko psa vodi na cijepljenje? Žena će. Tko čisti kuću? Mama će. E nekad neće. U redu je reći da ne želite, ne možete, da trebate vremena za sebe. U redu je priznati da nismo svemoguće i da jednostavno trebamo odmora i vrijeme za sebe.
U današnjem svijetu perfekcionizma i senzacionalističkog roditeljstva, često se susrećemo s nerealnim slikama savršeno složnih obitelji, savršeno mirne i staložene djece, vrhunskih manira i odmornih, prekrasnih, savršenih majki. Međutim, potrebno je zadržati svjesnost da je realnost daleko drugačija i da je sasvim prirodno osjećati se ljuto, bespomoćno, umorno, štoviše iscrpljeno, to je sve dio majčinstva, kako njegov lijep dio, tako i ovaj. Međutim, s druge strane, ukoliko primijetite da ovakvi osjećaji vas okupiraju većinu dana te da se teško s njima nosite, uvijek možete zatražiti pomoć i podršku te je važno da se vezano za to ne ustručavati jer stručnjaci postoje upravo zbog vas.
Kao što je Debora Spar, američka političarka izjavila:
"Mislim da žene sebi rade to što gledaju te različite slike savršenstva - savršenu ženu, savršenu majku, savršenu osobu za karijeru, savršenu filmsku zvijezdu - i nekako misle da bi trebale biti sve te stvari, i to je problem."
Literatura:
1. Čudina-Obradović, Mira i Obradović, Josip (2001). ''Sukob obiteljskih i radnih uloga: Uzroci,posljedice i neriješeni istraživački problemi'', Društvena istraživanja Zagreb, 10 (4-5): 791-819.
2. Državni zavod za statistiku (2023)., https://dzs.gov.hr/vijesti/broj-zaposlenih-u-studenome-2023-u-odnosu-na-prethodni-mjesec-pao-za-0-6/1738.
3. Državni zavod za statistiku (2004)., https://web.dzs.hr/Hrv/publication/2004/9-2-1_12h2004.htm.
4. Hochschild, A. (2012). Second Shift :Working families and Revolution at home. New York: Penguin Books.
5. Leutar, Zdravka (2004). ''Žena između svijeta rada i obitelji'', Društvena istraživanja Zagreb, 13 (6): 1159-1177.