Igre za plažu i kofer – 2. dio

Ove igre ipak su namijenjene malo starijoj djeci, školskoj od nekog trećeg, četvrtog razreda pa nadalje. Svih pet nabrojanih igara su igre s kartama i karticama pa se slobodno mogu igrati po svuda i, što je također bitno, s većim brojem igrača. Ne zaboravite: Ove igre nisu samo za djecu, s njima će se vrhunski zabaviti i odrasli!

Sadite grah. Da, sadite hrpe kojekakvog graha i taj grah pokušavate dobro prodati ili utrapiti nekome kome treba, a taj će pak vama dati nešto što vama treba. Ova duhovito osmišljena kartaška igra postavlja vas u ulogu seljaka koji se bavi uzgojem raznoraznih, obavezno smiješnih sorti graha (ima tu i stvari koje baš nisu grah, ali su svakako zrnje, no nemojmo sad cjepidlačiti). Igrači u svojim rukama imaju razne karte sorti graha koje moraju obavezno posaditi na svoje polje i to točnim redoslijedom. Taj redoslijed i predstavlja najveći problem jer često nemate kamo posaditi grah koji vam naiđe, pa ono što je malo i izraslo morate prodati po nepovoljnim uvjetima. Zbog toga se u jednoj od faza igre i pokušavate riješiti nepotrebnih karata graha koje vam smetaju u ruci, a kako bi zauzvrat dobili korisnije karte za sebe i tako bolje prodali urod. Tijekom igre čak možete kupiti i dodatno polje na koje možete saditi, pa vam to donosi još više prinosa. Naši su klinci ovu igru obožavali jer se očito svi klinci vole natjecati u trgovanju, pa su često tu bila i kojekakva muljanja u pravilima, no dok im je dobro i smiješno, zašto ne bi vrijedila i ta njihova “kućna pravila” igre.

Citadels

E sad, Citadelsi su već malo “jača” igra i zapravo je baš interesantno kako su je djeca brzo prihvatila i svladala. Očito, kad te nešto jako zanima i izgleda ti super, upregnut ćeš i zadnju vijugu mozgića da to i svladaš. Radi se o igri uloga u kojoj igrači prvo odaberu svoju kartu uloge, te ostatak karata prosljeđuju dalje. Pogađate, štos je upravo u tim ulogama jer tu ima lopova, ubojica, kraljeva, svećenika, arhitekata, trgovaca… i naravno, svaka uloga ima neke svoje posebne moći u igri. Tako ubojica može onemogućiti nekog igrača da igra u tom krugu, lopov nekom igraču “mazne” sve njegove zlatnike, arhitekt može graditi malo više od drugih, kralj ima tu čast da u idućem krugu prvi bira uloge itd. No, što je tu zapravo cilj? Pa, smisao Citadelsa je da svaki igrač gradi svoj mali grad putem karata oblasti s tim da ne smije izgraditi iste oblasti. Svaka oblast ima i svoju boju, pa to pojedinim ulogama donosi i dodatne zlatnike. Igra završava kada neki igrač uspije izgraditi osmu oblast u svome gradu. Karte oblasti kupuju se zarađenim i ušteđenim zlatnicima, a igrači na svom potezu uvijek imaju priliku odabrati ili dva zlatnika iz banke ili kartu oblasti iz kupa, te nakon toga izgraditi neku oblast iz svoje ruke. Postoje i posebne oblasti koje mijenjaju neka pravila ako ih igrač ima izgrađene u svom gradu. Citadelsi inače imaju ponešto engleskog teksta na kartama posebnih oblasti, no sav tekst je preveden u našem prijevodu pravila igre kojeg možete preuzeti klikom na naslov igre.

Hanabi

Hanabi je vrlo mala i vrlo posebna kartaška igra (uzgred, riječ “Hanabi” na japanskom znači vatromet). Mala po veličini kutije, ali ne po onome što pruža. Posebna je iz dva aspekta: Prvo, to je kooperativna igra. Znači da svi igrači igraju zajedno s ciljem da pobjede samu igru. Možda zvuči čudno, ali kroz moje kolumne upoznat ćete još takvih više ili manje kooperativnih igara, pa dobro dođe da vas malo pripremim. Druga posebnost ove kartaške igre jest što se karte u ruci drže naopako. Da, igrač vidi poleđinu svojih karata, ali dobro vidi karte svih drugih igrača. Ovo stvara potpuno drugačiji osjećaj u igranju od onoga na koji ste navikli igrajući kartaške igre. Kako se onda ovo igra? Zapravo jednostavno: Igrač na svom potezu može nekome dati trag, objašnjenje koje su mu karte u ruci. On, dakle mora igraču ukazati na sve karte koje ima u ruci u određenoj boji ili broju, a igrač tijekom daljnjih poteza dedukcijom zaključuje koje su mu karte u ruci i tako ih onda odigrava. Karte se mogu i odbacivati iz ruke, a ako ste sigurni u kartu ili ne preostane ništa drugo onda ih se mora postaviti na stol. Pri tome se mora poštivati pravilo slijeda slaganja što znači da se vatrometi uvijek počinju s brojem jedan i završavaju s brojem pet u istoj boji i pritom se ne smiju preskakati ili duplicirati brojevi. Ako se na stol postavi pogrešna karta, broji se greška i ista se odbacuje. U slučaju tri pogreške, igra završava gubitkom tima. Tim pobjeđuje ako uspije složiti svih pet vatrometa ili ako se izvuče zadnja karta s kupa.

Bang!

U svakom od nas valjda čuči neki kauboj ili Indijanac. Pa dok se moja generacija vani igrala kauboja i Indijanaca, evo krasne igre za novi naraštaj. U ovoj ćemo se igri igrati dobrih i loših kauboja. Onako, baš u “western” stilu, točnije u “špageti western” stilu. Bang! je zbog svoje tematike također omiljen kod djece, a kako to nije teška igra brzo je svladaju, pa onda imate problem kada ih treba odvući doma na ručak. I u ovoj igri igrači dobiju određene uloge: Netko će biti Šerif, netko njegov pomoćnik, netko odmetnik, a više njih razbojnici, sve ovisi koliko igrača igra. Igrači jedino znaju tko je šerif, dok se ostale uloge drže skrivenima i igrači ih moraju razotkriti kroz igru. Smisao pobjede je sljedeći: Šerif pobjeđuje ako eliminira razbojnike i odmetnika, razbojnici pobjeđuju ako eliminiraju šerifa i odmetnika, a odmetnik pobjeđuje ako je on ostao zadnji u igri. Osim uloga igrači igraju i određene likove koji dodaju neka nova svojstva igraču. Svi igrači imaju određen broj života koji se smanjuju ako ih netko uspješno napuca iz oružja. Ovdje je bitno i gdje sjedite jer udaljenost igrača također igra ulogu, pa netko tko ima oružje kratkog dometa ne može vas upucati ako sjedi predaleko. Napucava se bacajući karte “BANG!”, a brani se kartama “Promašaj”. Osim ova dva tipa karti postoje i mnoge druge karte kao što su karte pive koje vraćaju život, karte raznog naoružanja većeg dometa, kao i karte koje stalno ostaju u igri, a služe vam za obranu ili neka druga svojstva. Posebno je zgodna karta dinamita koja ide od igrača do igrača dok nekome ne eksplodira i pojede mu tri života. Uglavnom vrlo dinamična i zabavna igra koju ćete htjeti igrati iznova, a više detalja pogledajte klikom na naslov i pogledom u hrvatska pravila igre.

Codenames: Pictures

I za kraj mojih ljetnih preporuka jedna jako jednostavna igra koja je do sada pobrala prilično nagrada po svjetskim ocjenjivačkim sudovima. Radi se o češkoj igri asocijacija u kojoj se igrači podijele u dva tima: crveni i plavi. Svaki tim ima svog glavnog špijuna, dok su ostali igrači tima operativci. Igra se tako da se na stol postavi 20 karata sličica koje predstavljaju lokacije agenata koje operativci trebaju pogoditi putem asocijacija koje im daju njihovi špijuni. Glavni špijuni iz oba tima znaju položaje agenata putem posebne kartice – ključa. No, problem je u tome što špijuni smiju svojim operativcima objasniti lokacije putem jedne izgovorene riječi i jednog broja. Riječ je pojam koji objedinjuje što više sličica onih lokacija gdje se nalaze agenti tima, a broj označava na koliko je sličica špijun mislio kada je rekao pojam. Pobjeđuje tim koji prvi odgonetne sve svoje lokacije, a da pri tome ne naleti na lokaciju ubojice. Ako nemate ideja, možete zadati i točan pojam s neke sličice i reći broj jedan, no tako ćete napredovati jako sporo i tim koji ima boljih ideja kako jednom riječju objediniti što više svojih lokacija će pobijediti. Valja reći kako postoji i Codenames, izvorna igra koja se igra s engleskim riječima, no ovdje joj nisam dao naglasak jer djeca ipak ne znaju engleski u toj mjeri da bi je mogli glatko igrati. Sličice su u ovom slučaju ipak univerzalan jezik.

Eto, to je to od mene za sada. Odoh spakirati svoj set igara za more i pobjeći iz ovih gradskih vrućina negdje prema jadranskom plavetnilu. Čitamo se kada malo zahladi, a do tada uživajte i igrajte se! ?

Tekst i foto: Žarko Pintar

Izvor: igranje.hr