Trudnoća s prvim djetetom prošla je poprilično burno. U 11. tjednu trudnoće imala sam kontrakcije maternice i hematome pa mi je liječnik propisao strogo mirovanje. To mirovanje trajalo je dva  mjeseca i moram priznati da mi baš nije bilo lijepo. Prvo sam morala otići na bolovanje, što je značilo prestati raditi (a namjeravala sam na poslu ostati što dulje). Mirovala sam kod kuće, tako da su sve obveze koje sam imala obavljali drugi umjesto mene. Muž je pospremao i rješavao papirologiju koju je trebalo, svekrva kuhala, sestra me zabavljala. Vrijeme sam kratila uglavnom čitajući literaturu vezanu za trudnoću, dojenje, njegu djeteta. Moram priznati da sam za ta dva mjeseca mirovanja uspjela dobiti gotovo 10 kila, što nije baš pohvalno.

Nakon dva mjeseca čuvanja trudnoće, liječnik je utvrdio da je sve u redu i da se ponovno mogu vratiti uobičajenoj svakodnevnici. Uh, koje olakšanje! Tada sam upisala trudnički pilates, krenula

na Rodine radionice, u šetnje prirodom, družila sam se s prijateljicama... Međutim, nije ni to trajalo do kraja trudnoće.

Novi razlozi za mirovanje

U 32. tjednu dobila sam cistitis, mastitis i trudove! Da, sve se poklopilo. Završila sam u bolnici, gdje sam provela dva tjedna na tokolizi i antibioticima. Bila sam privezana za infuziju, pa se nisam micala s kreveta, osim kad bih išla na zahod ili na CTG. U bolnici sam bila smještena s drugim trudnicama koje su bile na čuvanju, pa smo vrijeme kratile pricajući o trudnoćama i zezajući se. To mi je vrijeme, ako zanemarim strah od neizvjesnosti u vezi s trudnoćom (jer smo se bojali da ne rodim tako rano), čak dosta brzo prošlo. Ekipa u sobi bila je za pet, a i svaki dan dolazili su mi u posjet, pa sam ipak dobivala informacije o vanjskom svijetu. Muž mi je kupio laptop i donio mi ga u bolnicu, pa mi je i to uvelike skratilo vrijeme. Sjećam se da je trudnicama koje su već imale djecu doma, bilo jako teško u bolnici jer su stalno mislile na svoju djecu i govorile kako im nedostaju. Sestre i lijecniči bili su jako ljubazni i spremni objasniti sve što nas je zanimalo. Ležeci u toj bolnici, uspjela sam izvidjeti situaciju i odlučila da ću tu i roditi. Nakon dva tjedna, trudovi su se smirili, upale povukle i ja sam otpuštena kući.

Opet na slobodi

Postupno sam se uključila u hobije koje sam voljela (osim pilatesa). Muž i ja krenuli smo u akciju kupovanja opreme za bebicu, jer dotad još ništa nismo bili pripremili. Uživala sam tih još nekoliko tjedana slobodno se krećući. Naša Dorotea rođena je u 38. tjednu trudnoće. Rodila sam je u Merkuru, gdje sam i prije ležala, pa me i dočekao isti sastav medicinskog osoblja, a čak je bilo i  nekoliko novopečenih mama iz sobe u kojoj smo svoju trudnoću čuvale.

Nakon svega, kada stvari sagledam iz ove perspektive, bilo je to vrijeme ne samo mirovanja nego i lijep period maštanja, razmišljanja, čitanja, učenja i pripreme za bebu, a i vrijeme novih poznanstava. Zato, drage mame, nije sve uvijek tako crno! Treba samo imati na umu da u životu vjerojatno više neće biti prilike za toliko slobodnog vremena, pa ga iskoristite na najbolji

mogući način.

Pripremila: Ivančica Tarade

Foto: Profimedia