Ovo su najrazmaženija celebrity djeca! Stručnjaci znaju kako ih 'od-razmaziti'!

Stojite u redu na blagajni, a vaš sin u jednom trenu zgrabi s police plišanu igračku i traži vas da mu je kupite jer je „stvarno, stvarno želi“. Kad mu kažete da to sada nije moguće on poviče: „Mrzim te!“, i to dovoljno glasno da ga čuju svi oko vas. A onda kreće njegov uobičajeni „nastup“: počne udarati nogama, vrištati i plakati. Ljudi vas gledaju i u sebi komentiraju: „Kakvo razmaženo derište!“

Kako možemo prepoznati razmaženo dijete?

Vrlo jednostavno. Razmažena djeca navikla su uvijek dobiti ono što žele, i to odmah. „Svako dijete ima loš dan, imaju ga i odrasli, ali razmažena djeca puno češće proživljavaju takve dane. U njihovu se svijetu sve vrti oko njihovih potreba, briga, osjećaja, želja, čežnji, dok svi ostali zauzimaju drugo mjesto“, izjavila je za Parenting Michele Borba, obrazovna psihologinja i autorica knjige „UnSelfie: Why Empathetic Kids Succeed in Our All-About-Me World“.

Kliničkoj psihologinji Lauri Markham ne sviđa se pojam „razmaženo dijete“ jer on, upozorava, sugerira da je dijete „nekako uništeno“ i da mu nema spasa. Za opis takvog djeteta Markham ne voli koristiti ni riječ „derište“. „Ovakvi grubi opisi nepravedni su prema djeci s obzirom na to da su roditelji (a ne djeca) ti koji su u velikoj mjeri odgovorni za razmaženo ponašanje“, kaže Markham i upozorava da „djeca rade ono za što smo ih obučili te ono što mi od njih očekujemo da očekuju“. Ukratko, ako smo odgajali dijete tako da mu nikada nismo postavili ograničenja, dijete neće znati kako se prilagoditi ograničenjima.

Kad roditelji razmaze svoju djecu, njihove su namjere često dobre, premda pogrešne. Oni ugađaju svojoj djeci jer im žele pružiti najbolji mogući život, pružiti im sve ono što oni nisu imali tijekom odrastanja. Neki se roditelji brinu hoće li povrijediti dijete ako mu odlučno kažu „ne“, a ne bi htjeli ni naštetiti njegovim osjećajima ili samopouzdanju. I, konačno, ponekad su roditelji previše iscrpljeni da bi provodili pravila - ili ih uopće postavili.

1. Kad mu kažete „ne“, bijesno je dok ne dobije ono što želi. Sva djeca mogu izraziti razočaranje kada im kažete da nešto ne mogu, na primjer, dvije večeri zazaredom jesti pizzu za večeru. Razmažena djeca, međutim, ne prihvaćaju „ne“ kao odgovor. Ona očekuju da će dobiti ono što žele i obično u tome uspiju.

2. Nikad nisu zadovoljni s onim što imaju. Razmažena djeca mogu imati sve igračke i svu odjeću  na svijetu, ali im nikad nije dosta: žele još, još i još.

3. Misle da se svijet vrti oko njih. Razmažena djeca imaju tendenciju da misle samo na sebe i svoje potrebe. Nisu zabrinuti oko toga kako njihovi postupci utječu na druge ljude. Oni očekuju da će im se ispunjavati sve želje i potrebe. Osjećaju se povlaštenima i očekuju posebnu naklonost.

4. Zahtijevaju da dobiju ono što žele, i to odmah. Razmažena djeca nisu osobito strpljiva: kad nešto žele, žele to odmah. Obično je lakše popustiti i dati im ono što žele nego odbiti djetetov zahtjev i suočiti se s njegovim izljevom bijesa.

5. Ne vole gubiti. Nijedno dijete ne voli gubiti - bilo da je riječ o društvenoj igri ili teniskom meču - ali razmažena djeca gubitke doživljavaju još teže. Ako vaše dijete uvijek krivi druge za svoje loše rezultate, viče na druge jer ne rade stvari na način na koje je ono to zamislilo, ili ne čestita svojim suigračima ili konkurentima na uspjehu, ono je razmaženo.

6. Ne odustaju dok ne dobiju ono što žele. Razmažena djeca mogu koristiti manipulativne taktike kako bi čuli „da“ koji žele, bez obzira znači li to da moraju lagati ili suprotstaviti roditelje. Na primjer, dijete može otići jednom roditelju i lagati mu da je drugi roditelj odobrio ono što želi.

7. Odbijaju napraviti čak i jednostavne zadatke dok ih ne zamolite ili podmitite. Puno djece traži nešto zauzvrat kad ih zamolite da, primjerice, pospreme igračke ili operu zube. No, ako vaše dijete često odbija raditi vrlo osnovne stvari dok ga ne podmitite novcem, slasticama ili igračkama, vrlo je izgledno da se radi o razmaženom djetetu. Ako se oslanjate na mito kako biste motivirali svoje dijete, nemojte se iznenaditi ako vas idući put, kada zamolite svog osmogodišnjaka da raspremi stol nakon večere, pita: 'Koliko ćeš mi za to platiti?

A kako ‘od-razmaziti’ dijete?

Dobra vijest je da se razmažena djeca stvaraju, a ne rađaju. Dakle, moguće ih je „od-razmaziti“. Nemojte se suzdržavati od uvođenja promjena. To neće biti lako, ni za vas, ni za dijete. No, ne zaboravite: što je dijete starije, to će vam biti teže.

Predvidite otpor djeteta i pripremite se na njega. Jednom kada postavite svoje granice, morate ih se pridržavati. Pustite dijete da plače i bude uzrujano. Budite tu za njega, suosjećajte s njim, no istodobno postavite svoje granice i pridržavajte ih se.

Naviknite se reći „ne“ bez osjećaja krivnje. Kada postavljate ograničenja, činite to s empatijom i razumijevanjem. Ne trebate biti tiranin da bi ove metode bile učinkovite. Dodajte „ne“ u svoj rječnik i nemojte osjećati krivnju kada tu riječ upotrijebite pred djecom. Ne dopustite da pobijedi razmaženost vašeg djeteta.

Naglasite da je davanje bolje od primanja. Započnite razgovorom i jačanjem koncepta da je važnije kakva si osoba od onoga što posjeduješ.

Vježbajte zahvalnost kao obitelj. Za stolom za vrijeme večere ili prije spavanja, Smith Crawford preporučuje da provedete, kao obitelj, nekoliko minuta zahvaljujući se na nematerijalnim stvarima u svom životu. Sjednite u krug i nabrojite nematerijalne stvari na kojima ste zahvalni i jedno iskustvo tog dana na kojem ste zahvalni“, rekla je te dodala kako je ovo sjajan način da djecu započnemo učiti zahvalnosti i da vidimo dobro u svakom danu.

Naučite ih da budu pažljivi prema drugima. Kad je u životu vašeg djeteta  sve „ja, ja pa ja“, fokus prebacite na „mi“.

Zapamtite da djeca najbolje reagiraju na ohrabrenje, a ne na kaznu. Ako želite da vaše dijete ispuni vaša očekivanja, zapitajte se kakva je podrška potrebna vašem djetetu da bi ono ispunilo očekivanja.

Pomozite im da cijene male stvari. Pokažite im da postoji puno radosti u jednostavnim užicima, poput boravka u prirodi ili kvalitetnog provođenja vremena s obitelji i prijateljima. Pronalaženje vremena za igru i povezivanje s djecom jedna je od najboljih stvari koje roditelj može učiniti kako bi suzbio većinu nepoželjnih ponašanja.

Tekst: Ivana Kalogjera

Foto: Profimedia.hr