kako-pomoci-djeci-da-pronadu-prijatelje-2

Odnos koji ostvarujemo s našim prijateljima jedan od najvažnijih odnosa koji uspostavljamo tijekom života. Već od najranije dobi djeca pokazuju želju za prijateljstvom; pa se tako već šestomjesečne bebe smiješe, dodiruju ili gledaju druge bebe. Djeca su u prvim godinama svojeg života više usmjerena na bliske osobe iz neposredne okoline, prije svega na majke, no s godinama djeca sve više traže i trebaju prijatelje.

"U predškolskoj dobi uočava se postupno uvježbavanje i usavršavanje vršnjačkih druženja, pri čemu veliku ulogu ima igra. Važno je razumjeti da dvogodišnjak neće pristupiti druženju s vršnjacima kroz igru na isti način kao i šestogodišnjak. S dobi se djeca sve više uključuju u igru s drugom djecom. Također se razlikuje složenost igara sa dobi, primjerice djeca nakon uvježbanih jednostavnih motoričkih vještina nastoje kroz igru nešto stvoriti ili izgraditi, nakon čega se često igraju "pretvaranja“ (primjerice, igranje kuće ili škole). Predškolsku dob karakterizira uspostavljanje prvih prijateljstva, pri čemu prijatelja definiraju kao nekoga tko im se sviđa. Vršnjačka druženja služe djetetu za ostvarivanje i uvježbavanje socijalnih vještina, dok je uspostavljanje prijateljstva važno da nauče kako rješavati probleme u odnosima, razumijevanje empatije, sagledavanje problema iz tuđe situacije, a također uče o moralnim vrijednostima i prosuđivanju", kažu na stranicama Hrabrog telefona.

U ranijoj dobi djeca opisuju prijatelja "kao nekog s kim je ugodna igra i s kime izmjenjuješ igračke“, dok se kasnije produbljuje shvaćanje prijateljstva (primjerice međusobna naklonost i podrška). Djeca najčešće biraju prijatelja po sličnostima – dob (prijatelj s vršnjakom), spol (najčešća su istospolna prijateljstva), blizina (susjedi ili isti razred ili vrtićka grupa) te slične aktivnosti (prijatelji vole raditi slične ili iste stvari).

Karakteristično je za djecu predškolske dobi da međusobno oponašaju jedni druge, ali istovremeno se uočava da su djeca prijateljstvom međusobno sve sličnija. Djeca su spremnija pomoći prijatelju u većoj mjeri nego nekom drugom vršnjaku te iskazuju više pozitivnih emocionalnih reakcija prema prijatelju (na primjer pozdrav, osmjeh).

U školskoj dobi, između prijatelja očituje se veća međusobna suradnja i sklonost za dijeljenje. Također se mijenja shvaćanje prijateljstva odlaskom u školu, točnije, djeca definiraju prijateljstvo kao obostrano povjerenje, prisnost (međusobno poznavanje) i spremnost na pomoć, pri čemu pridaju veći značaj osobinama prijatelja, a ne zajedničkim aktivnostima (na primjer igranje). Kasnije u razvoju, djeca uspostavljaju prijateljstvo na temelju zajedničkih interesa i usklađivanju osobina ličnosti. Djeca provode više vremena s prijateljem nego s vršnjakom kojeg ne nazivaju prijateljem, pri čemu se često zna dogoditi međusobni sukob. Roditelji često mogu čuti kako se njihovo dijete verbalno prepire sa prijateljem/prijateljicom prilikom zajedničke igre, ali potrebno je razumjeti da ono ukazuje da oni imaju osjećaj sigurnosti u međusobnom društvu te da mogu iskreno izraziti neslaganje, a da se ne ugrozi prijateljstvo.

Razlika između sukoba dvaju prijatelja i dvaju vršnjaka jest u načinu na koji su djeca riješila početno uzrokovan sukob. Naime, prijatelji nastoje izgladiti i razjasniti sukob da se održi obostrano slaganje s rješenjem te koriste blaže oblike sukoba (bez težeg fizičkog ozljeđivanja). Sukob između dva vršnjaka najčešće rezultira time da se međusobno ispričaju, prihvate da nema pobjednika ili pregovaraju sa ciljem da svatko zadovolji svoje potrebe. Važno je naglasiti da u vršnjačkom sukobu, kao i sukobu između dvaju prijatelja, svaka strana ima slobodu da napusti situaciju te znaju razloge sukoba, dok bullying (nasilništvo) među vršnjacima karakterizira želja da se nanese bol osobi te se ističe se nadmoć jedne strane i ranjivost druge.

Iako na razvijanje prijateljstva veliki utjecaj ima kognitivni razvoj djeteta, roditelji također imaju značajnu ulogu. Kao što je ranije spomenuto, osiguravanjem neformalnih ili formalnih druženja djece potičete razvijanje socijalnih vještina i ostvarivanje pozitivnih iskustva. Ako primijetite da dijete ima poteškoća s pristupanjem vršnjacima, a ima želju za ostvarivanjem prijateljstva (primjerice, uočite da se drži po strani grupe, ali nekako pokazuje želju da se uključi u igru), tada se možete kroz glumu (igranje uloga) prikazati djetetu kako da pristupi vršnjaku. Uvježbavanjem dijete postupno povećava osjećaj samopouzdanja i sigurnosti u vlastite osobnosti. U drugim situacijama, dijete može pokazivati veću želju da se igra sam, a ne u većem društvu. Takvo ponašanje može ukazivati da je dijete introvertirano. Potrebno je razumjeti da introvertiranija djeca nemaju nužno loše socijalne vještine ili da se osjećaju nelagodno u većem društvu, već da preferiraju i uživaju u vremenu što provode sami. U takvim situacijama trebate slobodno razgovarati te osluškivati potrebe djeteta, želi li dijete ostvariti prijatelje, ali ne zna kako ili jednostavno ima želju provoditi više vremena sam.