Predstava, kao i sama priča, posveta je svoj hrabroj bolesnoj djeci i hrabrim Crvenim nosovima koji na bolničkim odjelima pomažu djeci tako što im donose osmijeh i radost, a premijerno će se izvesti 3. svibnja 2019. Redateljica Morana Dolenc i autorica dramatizacije i teksta Anja Pletikosa, predstavu najavljuju kao priču o dvije djevojčice koje su svojom posebnošću prkosile običnom životu.

„Velika je odgovornost, ali i veselje, raditi za najmlađu publiku. Ova važna i ozbiljna tema vodi djecu u svijet mašte, kreativnosti i empatije; u svijet klaunova doktora. Glavni glumac naše predstave je Problem koji hrabro odluči staviti  najmanju masku na svijetu - crveni nos. U tom svijetu ranjivost postaje vrlina, a brige se rješavaju vedrim smijehom“, istaknula je redateljica Morana Dolenc. U središtu priče je osmogodišnja Maša, radoznala, vesela i razigrana djevojčica koja u ambulanti svoga doktora saznaje da se u bolnicama, osim starih i bolesnih, kriju i neke druge zvjerke. Druga hrabra djeca i Crveni nosovi, klaunovidoktori koji bodre male bolesnike.
masa-i-klaun-stizu-u-kazaliste-tresnja

Redateljici Morani Dolenc smo postavili još nekoliko pitanja u želji da što bolje shvatimo kako nastaju ovakve predstave za djecu:

Kako je došlo do suradnje s kazalištem Trešnja?

Ravnateljica Gradskog kazališta Trešnja, Višnja Babić pozvala me da dođem režirati predstavu "Maša i klaun". Istoimena knjiga za djecu Sanje Pilić bila je inspiracija za originalni tekst predstave koji potpisuje Anja Pletikosa, koja je bila i dramaturg na ovom projektu. Suradnju smo započeli krajem siječnja 2019. godine i od tada se radi punom parom na ovom projektu.

Koliko je vremena potrebno da se napravi adaptacija za predstavu i koji je u tome najveći izazov?

Naše pripreme trajale su mjesec i pol dana od prvih dogovora s ravnateljicom, preko pisanja teksta i razrade projekta s autorskim timom. To je realno premalo vremena, kao i sama činjenica da su periodi kreacija predstava u kazališnim kućama sve kraći. Što se same adaptacije tiče o tome bi svakako Anja mogla više reći, ali gledajući je kako stvara i radi, i surađujući s njom već nekoliko godina, vidim da joj je uvijek bitno napraviti okosnice priče te jasno s redateljem iskomunicirati što točno želimo reći, koja je to poruka koja se upućuje djeci i iza čega to cijeli tim stoji i prezentira. Najveći izazov je upravo točno prenošenje neke ideje iz predloška na scenu koja sa svim svojim beskrajnim mogućnostima može pomoći, kao i odmoći, samoj ideji.

Koliki dio romana "otpadne" zbog prilagodbe? 

Jako je to individualno… Radeći na primjer na Robinson Crusoeu, veliki dio romana je "otpao", ali nam je tada bilo puno važnije preuzeti i postaviti na scenu temelje logike, razmišljanja i poruke romana, nego pokušati izvesti sve postojeće scene. Osmišljajući  „Čudaka Šumeka“ Ivane Francišković Olrom, dobili smo dramatizaciju same autorice koja je nastala prema njezinoj slikovnici tako da je najveći dio sama autorica postavila. Na pripremi „Muke malog vuka“ Renata Baretića, imali smo pravi spisateljski tandem jer je dramaturg i autor teksta predstave, po mojoj želji dopisivao dijelove priče u stihovima. Za mene dramatizacija nekog književnog djela jako ovisi o redateljskom konceptu.

Koje biste poruke najviše željeli prenijeti ovom predstavom djeci, a koju možda roditeljima?

Prije svega, mislim da je važno govoriti o djeci koja, nažalost, moraju neko vrijeme provesti u bolnici i nositi se sa svim teretom bolesti i posljedica koje taj boravak donosi: usamljenost, bespomoćnost, izolacija, nesvakidašnje okruženje, koje im je strano. Sve te probleme prepoznali su Crveni nosovi koji sve svoje snage, znanje i vještine udružuju kako bi djeci donijeli osmijeh na lice i obojili bolničku svakodnevicu. Osim kazališnoj publici kojoj je predstava namijenjena, a pričamo o djeci o tri godine nadalje, implicitnu publiku čine roditelji koji se s bolešću svoje djece jednako tako moraju nositi. Oni su promatrači koji u proces nisu direktno uključeni, ali im se daje mogućnost da se sjete one osnovne ljudske potrebe, veselja i radosti koja čini razliku između onih koji se smiju i onih koji se ne smiju. Bilo nam je važno istaknuti razmjenu znanja i iskustva između djece i odraslih: malih pacijenata, liječnika, klaunova doktora i roditelja. Jednako tako je važno naučiti i plakati i smijati se.

masa-i-klaun-stizu-u-kazaliste-tresnja

„Oduševio nas je poziv iz kazališta Trešnja i vijest o dramatizaciji priče Maša i klaun. Vjerujem kako će svi gledatelji uživati u pozitivnim i ohrabrujućim porukama koje predstava donosi na vrlo humorističan način. Posebno nas raduje što će moći doživjeti  klaunovsku umjetnost, pomoću koje donosimo osmijehe i radost djeci na liječenju u bolnicama diljem Hrvatske. Zahvalni smo cijelom timu koji je predano, cjelovito i s puno ljubavi radio na pripremi  ove predstave“, rekao je Nikola Dabac, umjetnički direktor Crvenih nosovaklaunovadoktora.

Lik Maše tumači Vini Jurčić, u ulozi Irine je Tena Jeić Gajski, doktora glumi Krunoslav Klabučar, a klaunove Aleksandra Naumov, Hrvoje Barišić i Matija Čigir.

Scenografiju je osmislila Irena Kraljić, kostime Tea Bašić Erceg, a autorice glazbe su Anita Valo i Meri Jaman iz glazbenog sastava Meritas. Asistentica redateljici, ujedno glumica i klaunesa Crvenih nosova, je Lidija Kraljić, a rasvjetu je oblikovala Vesna Kolarec.

Predstava Maša i klaun koja nas, velike i male, uči da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čini i da je u životu važno i smijati se i plakati na rasporedu je u Trešnji4., 5., 11. i 12. svibnja, te je namijenjena djeci starijoj od tri godine.

masa-i-klaun-stizu-u-kazaliste-tresnja

Tekst: press

Foto: Damil Kalogjera