kako-se-djeca-odgajaju-na-islandu

Svjetska istraživanja Islanđane godinama svrstavaju u vrh najsretnijih nacija. Zašto vaša djeca izrastaju u sretne ljude?

Nekoliko je stvari koje tome pridonose. Primjerice, škole nisu privatne, već gradske i jako su dobre. Sva djeca iz susjedstva pohađaju istu školu i među njima nema razlika, svi su jednaki, bez obzira na obiteljski status – i to je vrlo važan faktor. Također, kako smo mala zemlja, većina ljudi živi blizu svoje rodbine pa djeca odrastaju poznajući i članove svoje šire obitelji i na njih se mogu osloniti u svakom trenutku.

Kakvi su Islanđani roditelji?

Uglavnom su prilično opušteni. Mnogi stranci smatraju da u našim školama nedostaje discipline, ali većina naše djece o poštovanju ne uči u strogoj okolini, već u onoj koja im pruža vodstvo, koja ih ohrabruje i voli. Roditelji iskazuju svoju ljubav bodreći i potičući svoju djecu ‒ mi to nazivamo ‘vitamin H’ (slovo H označava riječ hrós, što znači kompliment ili pohvala), te zagrljajima i darovima – neka islandska djeca imaju čak i previše stvari.

Nordijski narodi poznati su po tome što im djeca spavaju u kolicima na otvorenome.

Prije više od 100 godina kuće su bile loše građene i imale su slabu ventilaciju pa su roditelji u svakoj prigodi radije djecu dobro obukli i stavili da spavaju vani, na čistom zraku. Iako za to više nema potrebe, ova se tradicija nastavila i do danas.

Uobičajeno je da djeca spavaju vani, ali uvijek na sigurnome mjestu i ondje gdje ih roditelji mogu neprestano nadgledati. I moja su djeca, dobro obučena i zaštićena, u popodnevnim satima spavala izvan kuće. Nisam ih ostavljala vani jedino kad su temperature bile niže od -10 °C, no za Island su karakteristične temperature od 5 do 15 °C, čak i tijekom ljeta.

Koje su dobrobiti spavanja vani?

Svjež i hladan zrak direktno s Arktika donosi brojne dobrobiti. Djeca mnogo bolje spavaju, čak 3 - 5 sati, te se bude odmorna, a i roditeljima dobro dođe ova praksa. Kad sam bila na porodiljnom dopustu, imala sam više vremena za bavljenje kućanskim poslovima te sam se osjećala slobodnijom – mogla sam izaći prošetati, otići do trgovine ili kafića, puštajući dijete da, pod mojim budnim okom, spava vani u kolicima.