Subjektivno zadovoljstvo životom i njegova objektivna kvaliteta u velikoj mjeri ovise o našem zdravstvenom stanju. Sama činjenica da patimo od neke kronične bolesti ili smo učestalo izloženi akutnim zdravstvenim tegobama utječe na naše životne prioritete i mogućnosti da se posvetimo onome što bismo željeli i postižemo ciljeve kojima težimo. Naše zdravlje u velikoj mjeri ovisi o našem stilu života koji obuhvaća način prehrane, količinu sna i odmora, zastupljenost kretanja i rekreacije, (ne)sklonost ovisnostima, a utjecaj imaju i naši uobičajeni obrasci doživljavanja i ponašanja poput načina na koji upravljamo emocijama ili se suočavamo sa za nas novim, izazovnim ili kriznim situacijama.
Razdoblje djetinjstva vrijeme je intenzivnog tjelesnog, kognitivnog i emocionalnog sazrijevanja te procesa socijalizacije koji nas kao jedinke, koje odrastaju u određenom društvenom i kulturnom okruženju, uči kako se uklopiti u taj sistem, odnosno cjelinu kojoj pripadamo. Kroz odgoj i obrazovanje usvajamo uvjerenja, vrijednosti i norme društva u kojem živimo te stječemo znanja i vještine koje će nam omogućiti da kao odrasla jedinka u njemu samostalno funkcioniramo.
Naglasak formalnog obrazovanja je na usvajanju prvo temeljnih, a potom sve stručnijih i specifičnijih znanja i vještina koji nas primarno pripremaju za svijet rada, a znatno manje na stjecanju vještina poput učinkovite komunikacije, upravljanja emocijama, samomotivacije, samodiscipline i sl. koje su nam potrebne da bismo imali harmonične međuljudske odnose, na bolji način koristili i svoja stručna znanja, ali i snalazili se u najrazličitijim poslovnim i općenito životnim ulogama i situacijama.
Život - škola koja nikad ne završava
Čak i kad se odvija prema planu i našim očekivanjima (što nije uvijek slučaj), život nas stavlja pred nove izazove, suočava nas s problemima i situacijama koje traže našu prilagodbu, primjerenu reakciju ili rješenje pa životna škola, za razliku od formalnog obrazovanja, nikada ne prestaje jer neprestano usvajamo nove lekcije i ako smo u tome uspješni stječemo mudrost i zrelost.
Ono što se danas naziva osobnim razvojem je zapravo proces sazrijevanja kojem smo izloženi tijekom cijeloga života. Međutim, razvijati se možemo planirano i spontano, u kriznim ili mirnodopskim situacijama, više ili manje svjesno i to je ono što čini razliku u kvaliteti i trajnosti postignutih učinaka i kako oni utječu na tijek našeg života. Drugim riječima, osobni razvoj je cjeloživotni proces koji se odvija na različite načine i kroz različite situacije te s različitim učincima.
Ponekad će nas zadesiti određene nenadane okolnosti u kojima ćemo biti prisiljeni snalaziti se s onim što znamo i imamo u tom trenutku. Iskušavat ćemo rješenja i ovisno o ishodu situacije iz nje izađi mudriji za spoznaju o tome kako i kada nešto funkcionira ili ne. Bez obzira hoćemo li iz situacije izaći sa željenim ili neželjenim ishodima ona je za nas jedna životna lekcija i potencijalno korisno iskustvo za slične situacije u budućnosti. Ovakve situacije u kojima smo bili primorani reagirati, prilagoditi se novonastalim okolnostima („gasiti požar“) su dio našeg osobnog razvoja koji se događa stihijski kroz neposredno proživljeno iskustvo putem metode pokušaja i pogrešaka. Ovaj oblik učenja i osobnog razvoja je obično vrlo upečatljiv, ali ujedno i najskuplji i najmanje strukturiran.
Osobni razvoj kao svjesni izbor
Poželjnije je osobnom razvoju pristupiti planski i proaktivno kada su okolnosti u našem životu predvidljive i uobičajene jer će naš proces učenja i usvajanja novih znanja i vještina biti strukturiran i lišen suvišnih napetosti. U mirnodopskim okolnostima imamo vremena promišljati o vještinama koje želimo unaprijediti i ciljevima koje želimo ostvariti, a potom i planski djelovati: čitati relevantnu literaturu, pohađati radionice, predavanja ili neki duži razvojni program, pronaći si nekoga za mentora i neformalnog učitelja. I
u ovim okolnostima se možemo neposredno baciti u akciju i primjenom metode pokušaja i pogrešaka stjecati novo iskustvo dok ne otkrijemo najbolji način za nešto, ali ćemo tada „griješiti“ u sigurnijim uvjetima. Samim time što smo se svjesno upustili u određenu aktivnost, a nisu nas izvanjske okolnosti na to primorale, izloženi smo manjem stresu i eventualne neželjene posljedice ćemo lakše neutralizirati. Takvo aktivno i kreativno traženje rješenja i nadilaženje prepreka u svakodnevnom životu jača prilagodljivost, osnažuje nas te čini kompetentnima i samopouzdanima.
Planirano usvajanje novih znanja i vještina sprječava nastanak mnogih problema i stresnih situacija u našem životu koje bi se pojavile u slučaju da navedena znanja i vještine ne posjedujemo u trenutku kad nam zatrebaju. Također, kroz ciljani osobni razvoj povećavamo kapacitet za pravodobno rješavanje problema dok još nismo preplavljeni njegovim posljedicama nego tek naslućujemo da bi se mogli s njim suočiti u skorijoj budućnosti pa ga imamo vremena spriječiti ili riješiti dok ne eskalira.
Otpuštanje onoga što nam ne služi
Važnost kontinuiranog i ciljanog osobnog razvoja nije samo u tome što predstavlja proces kroz koji unaprjeđujemo svoja znanja i vještine, ostvarujemo svoje potencijale i razvijamo talente već i što nam nudi metode, alate i tehnike za osvještavanje i napuštanje štetnih i sabotirajućih obrazaca doživljavanja i ponašanja. U ovaj vid osobnog razvoja je najbolje upustiti se uz vodstvo i podršku stručnjaka za mentalno zdravlje (psihijatri, psiholozi, psihoterapeuti) koji će nam stvoriti sigurno okruženje za rad na temama koje zahtijevaju iscjeljenje i svjesnu integraciju, a koje su u osnovi štetnih i sabotirajućih obrazaca.
Kad prihvatimo osobni razvoj kao dio osobne, primarno mentalne, higijene onda povećavamo vjerojatnost dugoročnih dobrobiti koje iz njega proizlaze poput:
- usvajanja zdravih navika, a time i stila života
- osvještavanje i otpuštanje ograničavajućih, nefunkcionalnih i destruktivnih obrazaca doživljavanja i ponašanja
- učinkovito upravljanje emocijama i razvoj emocionalne inteligencije
- usvajanje vještina koje nam omogućavaju veću osobnu i profesionalnu učinkovitost te izgradnju kvalitetne društvene mreže (komunikacija, postavljanje osobnih granica i asertivnost, organiziranost i upravljanje vremenom, itd.)
- poznavanje svojih potreba i želja, jasnoću u definiranju prioriteta i fokus na ciljeve koje želimo ostvariti
- razvoj kreativnosti
- ovladavanje samomotivacijom i samodisciplinom što jača našu ustrajnost u ostvarivanju složenih i značajnih ciljeva, ali i izdržljivost i optimizam kad se zateknemo u nepoželjnim životnim situacijama koje traju neko duže vrijeme
- veće samopouzdanje i pozitivna slika o sebi kao rezultat veće osobne učinkovitosti i postignuća u svim sferama života i skladnih međuljudskih odnosa.
Sve navedeno pozitivno utječe na očuvanje mentalnog i tjelesnog zdravlja, a ujedno podržava čovjekov poriv za iskorištavanjem svojih potencijala i talenata, za kreativnim izražavanjem, postignućima i pomicanjem vlastitih granica jer je to u samoj biti naše ljudske prirode i donosi nam ispunjenje i zadovoljstvo.