Ove će vas uspomene pratiti cijeli život

Postoje razne studije i istraživanja o tome koliko sna roditelji izgube u prvoj godini djetetova života. Kada se radi o drugom djetetu, vremena bude i manje jer naše prvorođeno traži dodatno vrijeme i pažnju. No, sve će to brzo proći. Kada nam se događa da biramo vrstu i veličinu pelena koje nam najbolje odgovaraju, čini nam se da nikada ne zaboravljamo na koji smo ih način odabrali, što smo prvo dali prilikom dohrane, kada je prvi puta dijete dobilo temperaturu… i onda prođe neka godina i tih se stvari zaista ne sjećamo.

U moru različitih igračaka u našoj košari za igračke, prva je igračka ono što ostaje kao trajna uspomena. Moj sin je od svoje bake kao prvu igračku dobio njezin uradak - ručno pletenog zekana tješilicu „BeZaBu“. On je posve siguran za bebe od rođenja, oči predstavljaju kontrast zanimljiv bebama od rođenja, repić je tješilica i imitira resice maternice, a uši su grickalica za upaljene desni. Jedna igračka, a toliko uloga. Poslužio je kao inspiracija baki za pravi mali biznis te ga se danas može nabaviti u prekrasnoj kutijici s personaliziranom dekicom na kojoj piše ime djeteta. Tješilica će biti uz dijete i pri polasku u vrtić kao prijelazni objekt, a jednoga je dana vratimo u njenu kutijicu i tamo će zadržati mirise i uspomene na djetinjstvo. Pri pogledu na nju prisjetit ćemo se kako ga je baka donijela na poklon kad je došla u rodilište, prvog posjeta doktoru kada smo bebu smirili upravo igrajući se zekanom, njegovih slinavih ušiju koje je beba žvakala noću kada su izlazili zubići, plakanja pri odlasku u vrtić dok je u rukama stajao upravo zekan. Naše uspomene čuva naša prva igračka.

Fotografije

Mnogi danas imaju mnoštvo fotografija u svojim pametnim telefonima. Ono što nam je teško je te fotografije i razviti. Dijete će kad poraste rado listati svoje albume i slike. Kao dijete, rado sam listala albume kad bih bila ljuta na svoje roditelje i gledala bih fotografije iz djetinjstva. To mi je punilo srce. Vidjela sam nas nasmijane i zajedno. Vrlo sam često i rado gledala naše obiteljske fotografije, a činim to i danas kada sam tužna. Moje dijete ima tri godine i prilagodba na vrtić mu je bila stresna. Svako je jutro plakao i nije želio u vrtić. U hodnik sam si iznad kritične točke, gdje smo se obuvali, stavila njegove nasmijane fotografije. Odmah sam se osjećala bolje kad bih ih pogledala.

Iako se u prvim mjesecima ne sjetimo napraviti puno toga što bismo htjeli, dobro je planirati unaprijed. Pitala sam Martinu Špoljarić Pracaić, vlasnicu studija Precious moments by Martina koja fotografira obitelji,  djecu  i trudnice, te je za svoje fotografije dobila i međunarodna priznanja, kada je najbolje fotografirati. Prema njezinim riječima, dijete bi trebalo biti staro do mjesec dana i termin je najbolje dogovoriti još u trudnoći. Možda kada mama dođe na svoje fotografiranje. U onim zadnjim danima trudnoće, kad se osjećate teško, i neženstveno, otiđite na fotografiranje. Fotografije trudnica koje sam vidjela su božanstvene. Čeka vas razdoblje kada ćete zaista malo vremena posvećivati sebi, a onaj sjaj u trudnicama koji vide svi ostali osim njih samih, ostat će zabilježen na prekrasnim fotografijama. Meni je žao što se nisam fotografirala dok sam bila trudna.

Fotografije djece koje izrađuje Martina su zaista mala umjetnička djela. Stavite ih negdje na vidljivo mjesto. Imate mnogo razloga za ponos. Jednoga će vam dana fotografije koje ste izradili biti neprocjenjiva uspomena. Mnogi ljudi koji su izgubili svu svoju imovinu, najviše žale za uspomenama, fotografijama - Dragocjenim uhvaćenim trenucima iz našeg života koji se više nikada ne ponavljaju.

Pismo samoj sebi ili svom djetetu

Pokušajte u tim danima kada rodite odvojiti nekoliko trenutaka i zapišite sve što osjećate na jedan papir. Sve svoje  želje, nadanja i osjećaj ljubavi kada vidite te malene prstiće. Opišite što prema djetetu osjećate. Budite slikoviti i konkretni. Zapišite i što za vas dijete znači i koliko ste sretni da je tu pokraj vas. To pismo pospremite za prve dane puberteta vašeg djeteta. Jedno takvo pismo imam i ja pospremljeno za svog sina. Sigurna sam da ćemo ga zajedno čitati.

Sve svoje uspomene čuvamo u sebi. Samo ih ponekad treba izvaditi duboko iz pretinaca. Kada su dani teški i imamo osjećaj da nam ništa ne ide od ruke, otvorite svoje kutijice iz djetinjstva i pustite ih da vam ispričaju najljepše priče.

FORA PRIČE

Za sve koji prate Danijeline fenomenalne Fora priče, sljedeći termin koji još nije popunjen za vaše mališane je 30. 11. 2019. u 10 sati u Kukuljevićevoj 15 (blizu Britanca)! Prijave na foraprica@gmail.com ili u inbox Fora priča FB stranice.

Pričamo u pravilu djeci u dobi od 2 do 5 godina (javite se i ako su djeca mlađa ili starija) u pratnji roditelja, bake, djeda... Voditeljica je učiteljica i profesorica hrvatskoga jezika Danijela Miklec.

Malena grupa djece i individualan pristup recept su uspjeha naše radionice. Za redovite slušače svaka četvrta pričaonica je besplatna.

Tekst: Danijela Miklec, učiteljica, kolumnistica, voditeljica Fora priča za djecu svih uzrasta, vlasnica zeca BEzaBU

Foto: Martina Špoljarić Pracaić; Profimedia