Tko koga odgaja? Roditelj dijete ili dijete roditelja?

Djeca su radoznala, maštovita, kreativna, razigrana. I to je predivno, ono pravo dječje i upravo to treba i dalje njegovati, jer mašta, radoznalosti, kreativnost i igra su način i motivacija za daljnji razvoj i napredovanje. Kad bi mi (odrasli) pustili sve brige na stranu i igrali se, i mi bismo bili bezbrižni i pozitivnih emocija, zar ne? Stara narodna poslovica kaže: „Probudi dijete u sebi.“ I kad se opustite baš kao i dijete i igrate se, niste li mirniji, veseli, zadovoljniji?

S druge strane, imamo obveze. Ručak se neće sam skuhati, kuća se neće sama pospremiti, računi se neće sami platiti, posao se neće sam odraditi. To su neke od obveza koje se moraju odraditi. To je život. Kad bi pitali dijete želi li igrati igrice na mobitelu ili pospremati sobu, što bi odgovorilo? Želi li bezbrižnost ili obveze? Naravno da dijete želi igru i bezbrižnost. Vjerujem da bi svatko od nas odabrao bezbrižnost naspram obveza. No, u životu se nalaze i obveze i odgovornosti koje se moraju savladati. Hoće li i može li se dijete samo naučiti radnim obvezama i odgovornostima? Tko će dijete naučiti tome? Ako pustite dijete da bira, ono će vrlo vjerojatno odabrati bombone i čokolade za svaki obrok, tablet, televizor i mobitel kao glavne igračke. Dozvoljavate li to djetetu ili mu postavljate neke granice? Dužnost roditelja je pružiti djetetu zaštitu, njegu, odgoj i obrazovanje, naći granicu između djetetovih prava, želja i odgovornosti. Srž odgoja i posao roditelja je pripremiti dijete na život.

Psihološka priprema za školu

Lako za materijalne pripreme za školu. Odeš u dućan i kupiš torbu, pernicu, bilježnice, papuče itd. A što je sa psihološkom pripremom za školu? Hoće li dijete samo znati pripremiti torbu za školu? Još lako za pripreme torbu za školu jer to radi kod kuće pa vrlo često roditelj to odradi umjesto djeteta ili roditelj pomogne djetetu, no kad ide iz škole, hoće li dijete biti dovoljno samostalno da brine o svojim stvarima i sve što je potrebno natrag pospremiti u torbu? I znati koja mu je zadaća i što mora pripremiti za sutra za školu. I onda dođe dijete doma i treba pisati zadaću. Zadaća je odgovornost i obveza djeteta. Razmislite kako će se osjećati dijete koje nije do sada imalo kod kuće radne zadatke i obveze i sad odjednom nema igre kod kuće nego obveze, zadaću, učenje? Neće li to biti preveliki pritisak na dijete? I stres djetetu? Kad je dijete „u problemu“, kako se vi osjećate? Ne prenose li se emocije jedan na drugoga?

Da bi dijete bilo spremno za školu, to mora biti i roditelj

Roditelj je oslonac djetetu. Roditelj je glavna vodilja djetetu. Kad roditelj „drži sve konce u rukama“, dijete se osjeća sigurno i zna što treba i što se od njega očekuje. Svaki roditelj želi „med i mlijeko“ za svoje dijete, da bude sve ružičasto, da nema brige, obveze itd. Polazak u škole je velika stepenica za dijete. Jedan veliki korak u djetetovom malom životu, prvi početak tzv. ozbiljnog života. I na to roditelj mora biti spreman. Pustiti dijete u svijet. A da bi to bilo lakše i bezbolnije i djetetu i roditelju, važne su pripreme. Postupno se pripremati. Postupno unositi radne obveze djetetu, razvijati samostalnost, koncentraciju, pažnju, samopouzdanje, pozitivnu sliku o sebi, razbijati i svladavati strah od neuspjeha, učiti kako se snalaziti u novim situacijama itd. Hoće li to sve dijete moći samostalno svladati? Ili mu je potreban i roditelj u tome?

Vrtić, škola, odgojitelji i učitelji imaju isto tako veliku ulogu i dužnost u pripremi djeteta za školu. No, odgojitelji i učitelji se mijenjaju iz razno raznih razloga (bolovanje, porodiljni itd.) Što želim reći? Roditelj je glavni i primarni odgojitelj djetetu. Nedavno sam napisala usporedbu koju ju koristi norveški pedagog Godi Keller. Ponavljam to, jer je sjajna i vrlo jasna. Dijete je kao biljka koja svaki dan raste. A da bi biljka rasla potrebno ju je redovito njegovati, uzgajati. Jako je puno vremena, ulaganja i truda potrebno da sjemenka pusti korijenje, pa da naraste peteljka, listovi, pupoljak i tek onda na kraju izraste cvijet. Puno vremena i truda ulažemo upravo u sjeme i korijenje. To su temeljne vrijednosti koje dajemo djetetu. Predškolarac je već izrastao u cvijet. Ono kreće sada samostalno u novi period života. A da bi se cvijet i dalje održao, potrebno je njegovati korijenje. Temeljne vrijednosti koje roditelj usađuje djetetu.

Lanina radionica za roditelje"Polazak u školu bez stresa" održava se 29. 5. 2019. od 17.30 do 20.30 u Centru Relax Kids 4All u Zagrebu, a sve detalje možete pročitati ovdjeInformacije o Laninim radionicama za roditelje potražite na FB stranici ili pošaljite upit nainfo@lanakihas.comTekst:Lana Kihas, mag. praesc. educ., odgojiteljica-mentorica u DV Petar Pan, koordinatorica konferencija Mliječni zub, bloggerica

Foto: Profimedia