Koji nas hormoni čine dobrim roditeljima?

Roditeljstvo i trudnoća je, rekli bismo, sasvim normalna stvar. To je prirodna pojava za koju osobno vjerujem i znam da mi isto, kao i životinje, imamo instinkt. Kada bi zdravi mladi ljudi slijedili svoje instinkte imali bi djece koliko bi mogli i stigli, jer im je lijepo biti zajedno, voditi ljubav što više, i kao rezultat toga dolazila bi i dječica.

Hormon koji je najviše zadužen za roditeljstvo je oksitocin. Možemo reći da nema ljubavi bez njegovog uplitanja. Dolazi iz mozga i svi ga imamo. Da bi oksitocin djelovao, stanice u našem tijelu moraju imati receptore za njega. Ako nema receptora, ništa od oksitocina, neće djelovati. Ako ne djeluje, mi ne osjećamo ljubav niti povezanost. Na papiru sve je tako jednostavno, a u životu komplicirano.

Scenarij br. 1

Dvoje mladih ljudi se upoznaju, zavole, počnu živjeti zajedno, zaposleni su, neovisni... i svi ih počinju pitati “Kad će beba?” Jasno, njima to ide grozno na živce, jer ona mora doktorirati, a on se još nije popeo u firmi na stepenicu koju želi. Instinkti stoje. Oksitocin, koji se svaki dan luči, gomila se negdje u krvi i stanice postaju sve neosjetljivije na njega. Jednog dana, ona je doktorirala, a on još nije zadovoljan u firmi, o djeci pričaju, ali samo tuđoj. Nema oksitocina i oni se rastaju.

Scenarij br. 2

Dvoje mladih ljudi se upozna, zavole, počnu živjeti zajedno. On radi, ona je kod kuće. Njega nema cijeli dan, ona je usamljena. Njena tuga što se ne vide cijeli dan je golema, njena čežnja prerasta u stres. Kada dođe doma, on je umoran i uglavnom s mobitelom u ruci. Ona ne može podnijetu više tu napetost i uvlači se u sebe. Njemu nije jasno što se događa. Ona je zapala u depresiju i o proširenju obitelji nema puno razgovora. Sada je nastupilo zatišje. Oksitocin se prolio.

Scenarij br. 3

Dvoje mladih ljudi se upozna, zavole, počnu živjeti zajedno. Uskoro ona zatrudni i od sreće da će dobiti prinovu, odluče se vjenčati. Vole se neizmjerno, trudnoća je zdrava, oboje su zaposleni, navečer kuhaju, jedu, gledaju filmove. Nakon 9 mjeseci rodi se zdravo dijete. On plače od sreće. To je najsretniji trenutak njegovog života.

Ovo su tek neki od scenarija kako se to obično događa među ljudima. U sve tri priče glavni akter je oksitocin, hormon koji drži ljubav ili ju razvodni. To je najjači antistresni hormon u našem tijelu, može odmah, u sekundi prekinuti svako neželjeno djelovanje stresa.

U katoličkoj se crkvi tijekom obreda vjenčanja čita poslanica svetog Pavla Korinćanima, ona o ljubavi. To je naljepši tekst u Bibliji koji govori o hormonu ljubavi i njegovom utjecaju na čovjeka. Mi smo ga dobili tijekom evolucije da nas spasi pakla svakodnevice, krvi, suza i znoja. Kad bi mladi ljudi s pažnjom pročitali ili saslušali tu poslanicu, sve bi im bilo jasno. U prijevodu: ovdje se govori da je ljubav univerzalni lijek za sve boljke, a u hormonskom smislu radi se o oksitocinu.

Oksitocin kontrolira porod i omogućava zdrav razvoj bebe

Kada žena zatrudni, oksitocin luče majka, otac i dijete, svi troje. Upravo bebin oksitocin potiče porod, a onda majčin nastavlja. Očev oksitocin sve to nadzire. Ako su majke imale zdravu razinu oksitocina tijekom trudnoće, imaju malu šansu oboljeti od postporođajne depresije. Za majčin oksitocin najviše je zadužen njen partner, budući otac. Ako žena osjeća pripadnost i prisnost s partnerom, njena trudnoća odvija se pravilno. I majka i otac imaju hormonske pomoćnike da sve bude kako treba. Zdrav oksitocin sprječava autizam kod bebe, omogućava normalan razvoj budućeg čovjeka, koji je na svijet došao s oksitocinom, svojim, i roditeljskim.

Danas se porod često potiče umjetnim oksitocinom koji izaziva jake i bolne kontrakcije maternice i umjesto u ljubavi, majke rađaju u bolovima i krikovima. To tako nije zamišljeno od prirode. Oksitocin misli da majka i otac trebaju biti u dodiru kada na svijet dolazi malo biće i tada njih troje stvaraju novi oksitocinski krug.

Vježbanje dodira može početi još tijekom trudnoće, kada su dodiri s bebom malo udaljeni, ali ipak, ona ih osjeća. Neću vas opterećivati sa znanošću, ali sve što sam vam napisala, znastveno je dokazano.

Kada bi mladi roditelji znali kako sve funkcionira, pustili bi svoje instinkte i svoj oksitocin da ih vodi u mladosti. Nikada više neće biti tako jak i moćan, tako neobuzdan i svjež.

Namjerno sam u ovom tekstu upotrijebila oksitocin često i više puta da ga zapamtite i da ga poštujete. Dobili smo ga na dar, da ga nosimo i jačamo, stvaramo svakodnevno. Da se volimo i mazimo. Sebe i našu malu obitelj.

Tekst: Sanja Toljan, dr. med., ravnateljica Poliklinike Orlando

Foto: Profimedia