Sementa Rajhard otkrila je da čeka drugo dijete prošlog mjeseca naStory Hall of Fameu, najglamuroznijem partyju u Hrvatskoj, a sada je u idiličnom prostoru Galerije Kranjčar stala pred objektiv magazina Story i pokazala koliko zrači pozitivnom energijom i ljepotom.
33-godišnja glumica, pjevačica i poduzetnica ispričala je kako joj protječe trudnoća, je li imala kakvih posebnih prohtjeva, ali i kako na dolazak brace sredinom studenoga sa suprugom Vanjom Brundulom priprema četverogodišnju kćerkicu Stellu.
- Kako protječe druga trudnoća? Razlikuje li se od prve?
Pa, dosta se razlikuje. Trbuh mi je puno veći, moram priznati i da se puno brže umaram za razliku od prve trudnoće prije četiri godine. No bez obzira na sve, dosta sam aktivna i zasad je sve u najboljem redu, a to nam je najvažnije.
- Što je najljepše u blaženom stanju, kako se trudnoća često naziva?
Zapravo cijelo to iščekivanje. Dolazi nam novo biće, naš novi svijet kojemu se svi jako veselimo. Poseban je to osjećaj koji je teško opisati i sve shvatiš kad ti se upravo to dogodi.
- Je li sada sve lakše, opuštenije jer vam je druga trudnoća?
Bila sam vrlo opuštena i tijekom prve trudnoće. Imala sam svu moguću potporu i emocionalnu podršku supruga Vanje i naše obitelji. Rodila sam Stellu u žaru pandemije koronavirusa, karantene, a čak sam i tada bila smirena. Bila sam u rukama najbolje ekipe u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh i k njima se ponovno vraćam ove godine.
- Čemu vas je naučilo majčinstvo?
Strpljenu i uzrečici “nikad ne reci nikad”. S djetetom ne možeš sve planirati i mislim da će to tako biti cijelog života. Kao pojedinci smo različiti i tu različitost osobnosti treba prihvatiti i njegovati. Strepimo nad njima, brinemo se i kao roditelji samo želimo da su zdravi i blagoslovljeni. Sve ostalo se samo po sebi slaže.
- Tijekom prve trudnoće sa Stellom u intervjuu za Story rekli ste kako ste imali želju za krastavcima i jogurtom. Imate li sada nekih prohtjeva?
U početku mi je bilo užasno zlo, ležala sam danima i odbijala svu hranu, a zatim se pojavila želja za bombonima Bronhi i suprug mi je svaki dan kupovao po tri vrećice tih bombona. Sad relativno jedem sve kao i inače i nemam posebnih želja… Možda bi me sada moji demantirali.
- Dolazi sin, imate li ime? Hoće li imati posebno značenje?
Imamo ime koje smo htjeli nadjenuti da je u prvoj trudnoći bebica bila dečko. To ime čuvamo i zasad ga ne bismo odavali jer moramo nešto i za sebe zadržati. A i nikada ne znaš što mamu može puknuti u bolnici pa kaže neko sasvim drugo ime tati kao iznenađenje.
- Kako Stellu pripremate za dolazak brace? Pomaže li vam u uređenju dječje sobice, priprema li stvari za mališana?
Sobicu smo polako počeli pripremati dok sam još u pokretu i tomu se baš jako veselim. Objasnili smo joj apsolutno sve, od plakanja tijekom noći, tijekom dana, da će braco biti jako mali pa ga trebamo čuvati. Naravno, sve radimo zajedno i uglavnom sve shvaća, vidim po njoj da si slaže kockice u glavi i već osjeti promjene. No kako smo mi to prošli kao mali, tako će i ona. Smatram da se ni od čega ne bi trebala stvarati panika i pridavati tomu puno veliku važnost. Sve ide svojim tokom. Ni suprug ni ja nismo jedinci, sve smo to prošli i odlično se slažemo - on sa sestrom i ja s braćom, a tako će i naša djeca.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju magazina Story koji možete pronaći na kioscima od srijede, 10. srpnja.