Primalje i medicinski stručnjaci već su neko vrijeme sumnjali da crvenokose žene bolove doživljavaju drugačije od ostalih, a neki smatraju da su sklonije i obilnijem krvarenju. No, što znanost misli o tim tvrdnjama i, što je još važnije, trebaju li se buduće crvenokose trudnice zabrinuti?
Iako postoje mitovi o pojačanom krvarenju kod crvenokosih žena - od krvarenja iz nosa u djece do krvarenja nakon porođaja, nema znanstveno potkrepljenih činjenica koje bi dokazale tvrdnju da ljudi s crvenom kosom krvare više od bilo koga drugog. Zapravo, prije otprilike deset godina, britanski istraživači pregledali su svu postojeću medicinsku dokumentaciju na tu temu i nisu našli nikakve dokaze koji bi potkrijepili tvrdnju o pojačanom krvarenju u crvenokosih.
Istraživanja, međutim, ukazuju na razliku u načinu na koji crvenokosi ljudi doživljavaju bol. Studija iz 2004., na primjer, otkrila je da crvenokosi trebaju oko 20 posto više opće anestezije od tamnokosih ispitanika, a istraživanje iz 2005. pokazalo je da je učinak lokalne anestezije znatno smanjen kod crvenokosih.
S druge strane, nedavna studija provodena pokazala je da crvenokose žene možda imaju više opioidnih receptora od drugih ljudi, što ih čini prijemčljivijima na opioidne lijekove i pa im trebaju manje doze kako bi se bol ublažilia. 'Posjedovanje više opioidnih receptora, također bi povećalo vlastitu sposobnost organizma da potisne bol', kaže Norman Buckley, direktor Michael G. DeGroote instituta za istraživanje boli i profesor anestezije na Fakultetu zdravstvenih znanosti na Sveučilištu McMaster u Hamilton, u Ontariju.
Drugim riječima, čak i ako tretmani za ublažavanje boli nisu učinkoviti, moguće je da, iako osjećaju jaču bol, imaju višu toleranciju na nju, odnosno bolje je podnose.
Dakle, koja je veza između boje kose i boli? Genetika.
'Gen koji vam daje crvenu kosu povezan je s načinom na koji središnji živčani sustav kontrolira i blokira bol', kaže Buckley. Točnije, crvena kosa je uzrokovana mutacijom gena za melanokortin-1 receptor (MC1R), koji pokreće promjene i na drugim stanicama, uključujući receptore za bol u mozgu. Neki od ovih receptora utječu na sposobnost tijela da percipira bol, dok drugi kontroliraju sposobnost suzbijanja boli.
Ipak, nema potrebe da se crvenokose trudnice brinu da će trpjeti jače bolove u rađaonici.
Liječnici koji brinu o rodiljama prolagodit će anestetike potrebama vašeg organizma: počevši od procjene boli, intervencije te prilagođavanja terapije.
Jedna crvenokosa pacijetntica, koja je sudjelovala u istraživanju o boli, ispričala je kako je u prošlosti slabo reagirala na dentalne anestetike i na opioidne lijekove, što je otkrila kad je u 17. godini vadila umnjak. Prije nego što je rodila sina, s razlogom je bila zabrinuta da joj epiduralna možda neće djelovati. 'Definitivno sam bila zabrinuta zbog boli', priznaje. No, epiduralna je djelovala na prvome porodu, kao i na drugome, kada je rodila kćer. 'Prema mom iskustvu, samo zato što neki lijekovi protiv bolova ne djeluju, ne znači da epiduralna neće', kaže ona.
Čak i ako neki lijekovi nisu učinkoviti, crvenokose žene mogu biti zaštićene višom tolerancijom na bol. To se slaže s iskustvom ove pacijentice koja tvrdi: 'Smatram da je moja tolerancija na bol prilično visoka'.
No u svakom slučaju, riječ je o istraživanjima koja još nisu potvrđena, ali daju zanimljive činjenice o funkcioniranju ljudskog tijela i genetici. Stoga, ne brinite, bili crvenokosa, brineta, crnka ili plavuša, tijekom poroda tu su liječnici i medicinsko osoblje koji će se potruditi da vam porod prođe što lakše i bezbolnije.