Rođenje mog prvog djeteta je ostavilo značajan i veliki utisak na mene. Tijekom trudnoće sam sanjala i maštala o tom trenutku kada ću ugledati svoje dijete, do detalja sam isplanirala njegov dolazak, ali kada je do toga došlo - bila sam zatečena. Sam porođaj je bio teško i bolno iskustvo, a ne lijepo i savršeno, onako kako sam ga zamišljala.

Mjesecima nakon porođaja sam tugovala. Razdoblje koje je trebalo biti najsretnije i najvažnije u mom životu, pretvorilo se u dane tijekom kojih sam se trudila da cijeli taj događaj zaboravim. Bilo me sram što svom sinu nisam poželjela dobrodošlicu punu radosti koje svako dijete zavrjeđuje.

Stalno sam razmišljala o tome da li želim još jedno dijete i znala sam odgovor na to pitanje. Naravno da želim još jedno dijete, ali ne želim još jednu traumu zbog porođaja. Razmišljala sam o tome da sam prvi put uspjela, uspjet ću i drugi, ali jednostavno sam znala da nemam snage ponovno se suočiti s tim traumatičnim iskustvom.

Stalno sam se pitala što nije u redu sa mnom. Voljela sam svog sina više nego ikoga, bila sam jako ponosna što sam njegova mama i što je on zdrava i sretna beba. Međutim, postporođajna depresija mi nije dopuštala da se istinski veselim i uživam u majčinskim danima.

Kad sam rodila drugu bebu, konačno sam shvatila da svi oni koji su mi govorili da su zdrava majka i zdrava beba jedino što je važno nakon porođaja, nisu nikako bili u pravu.

Tijekom druge trudnoće imala sam pravu podršku ljudi koji me nisu lagali, ali koji su me inspirirali da budem hrabra i da se suočim s tim. Govorili su mi da počnem vjerovati da će rođenje biti prelijepo, da sam ja potpuno spremna i sposobna da kroz to prođem na savršen način. Bez upozorenja da će biti carskog reza, izazivanja porođaja ili komplikacija, oni su me jednostavno pripremili na to i ja sam napokon bila spremna i slobodna da na svijet donesem svoje dijete.

Zdrava beba i zdrava mama su primarni cilj i ne bih željela osjetiti bol koju dožive oni koji taj cilj ne ostvare. Međutim, vrlo su važni i osjećaji žene nakon porođaja. Svi smatraju da je u redu to što se osjećate jadno i slomljeno nakon porođaja, to što umjesto da se veselite i posvetite svom djetetu, vi plačete i želite zaboraviti cijelo to iskustvo.

Na svijetu postoje mnoge žene koje su zlostavljane, prisiljene ili nisu spremne za rađanje. Nikoga ne zanimaju njihovi osjećaji, kao i osjećaji žena koje beskonačno vole svoju djecu, ali se zbog traume ne mogu istinski veseliti. Nije bitno hoće li porođaj biti prirodan, carskim rezom ili izazvan, važno je da imate podršku, poštovanje i ljubav ljudi koji vas okružuju i uspjet ćete se suočiti sa strahom od porođaja i s osmjehom dočekati vaše dijete.

Tekst: www.yumama.com

Foto: Profimedia