rodiliste-u-kojemu-ne-rade-lijecnici

Novinarka časopisa «Dijete moje malo», koja godinama živi u Engleskoj, posjetila je rodilište u Crowboroughu, gradiću u Sussexu, kojim "vladaju" isključivo babice. Ovdje se pridaje velik značaj osobnom kontaktu između babice i porodilje - međusobno razumijevanje gradi se još tijekom trudnoće, kada žena upozna sve ovdje zaposlene babice. Pri porođaju određena babica brine za jednu rodilju, pa je veza prilično prisna

Crowborough je gradić u Sussexu, negdje na pola puta između Londona i južne obale, ali daleko od glavnih prometnica. Ima samo jednu glavnu ulicu načičkanu dućanima koju okružuju rezidencijalne četvrti. Ništa posebno raskošno, ali zgodno i s puno zelenila. U jednoj od tih mirnih pokrajnjih ulica nalazi se velika lokalna ambulanta, a uz nju je putokaz prema niskoj modernoj ciglastoj zgradi s napisom "Crowborough Birthing Centre". Ništa posebno, pomislit ćete, obično rodilište! Ipak, ovakvih je mjesta samo nekoliko u cijeloj državi.

Crowborough je mjesto kao stvoreno da vam pomogne proći kroz iskustvo trudnoće i poroda sa što manje trauma, u ugođaju koji je poput kućnog, ali s potpunim osjećajem povjerenja u medicinsku pomoć. Žene, gošće centra - ne bi ih se možda ni trebalo smatrati pacijenticama - odnose sa sobom samo najljepše uspomene što se, ruku na srce, ipak ne može reći za najveći broj poroda. Detalje većine poroda najčešće je bolje što prije zaboraviti - osjećaj usamljenosti u nepoznatoj bolničkoj sobi, vrištanje drugih nepoznatih žena u susjednim odjeljcima, možda i drip koji pojačava već do nekidan nezamislive bolove, glad, žeđ, brijanje, klistiranje, rezanje, šivanje... Iako se u Velikoj Britaniji mnogošto od navedenog više ne događa ni u "običnim", velikim bolnicama, ovo se mjesto ipak bitno razlikuje po pristupu rodilji i cjelokupnom ugođaju.

Jedna babica na jednu rodilju

Centrom "vladaju" isključivo babice, bez ijednog liječnika. To najprije i upada u oči - nigdje na vidiku muškarca! Centar koji skrbi za žene vode isključivo - žene! Iako u Velikoj Britaniji ima i babica-muškaraca, babice ovog centra otvoreno kažu kako ne odobravaju tu "novu modu", jer im je vlastito iskustvo pokazalo kako muškarci i u tom poslu uglavnom nastoje "šefovati". Kažu da im je ovako, bez ijednog muškog kolege - baš fino! Ponosno ističu kako na ovaj način nisu ničije pomagačice, "obične" opstetričke bolničarke, već babice koje samostalno prakticiraju to čudesno, prastaro zanimanje!

U rodilištu ih je na puno radno vrijeme zaposleno četiri, još šest ih je na pola radnog vremena, što više odgovara ženama koje i same imaju malu djecu. Kako je centar popularan ne samo među trudnicama, već i među babicama, vrlo je lako naći privremenu zamjenu ili novu zaposlenicu! Smjene su duge - 12,5 sati, ali zato žene tijekom poroda nikad ne promijene više od dvije babice.

Ovdje se pridaje veliki značaj osobnom kontaktu između babice i porodilje - međusobno razumijevanje gradi se još tijekom trudnoće kada žena upozna sve ovdje zaposlene babice. Tijekom porođaja određena babica brine za jednu rodilju, pa je veza prilično prisna.

Zdrave trudnoće prate se u centru od početka do kraja, jer se smatra da za njih nije ni potrebna briga specijaliste. Dva puta tijekom trudnoće analizira se krv, a redovito se prati krvni tlak i nalazi urina. Vaginalni pregled trudnica više se ne obavlja u britanskim bolnicama. Centar nudi i ultrazvučni pregled: stručnjaci (u Velikoj Britaniji to ne mora biti liječnik) dolaze jednom tjedno iz matične bolnice. Babice vode i edukaciju za buduće roditelje. Upućuje ih se u cjelokupnu problematiku poroda. Muževi i partneri su dobrodošli! Ako su bez njih, buduće mame mogu za pratnju i pomoć pri porodu izabrati majku, sestru ili prijateljicu.

Na carski rez u obližnju bolnicu

Babice su obučene za porođaj u vodi i većina se rodilja odlučuje za tu varijantu. Neke u vodi provedu većinu poroda, ali ne i sam kraj. Tijekom poroda ohrabruje se kretanje i položaj koji kome odgovara. Kako epiduralnu anesteziju ipak ne može dati nitko osim anesteziologa, ni ne nudi se u centru. Ako dođe do bilo kakvih komplikacija koje zahtijevaju specijalističku pomoć ili eventualno carski rez, primalje to na vrijeme prepoznaju i rodilja se prebacuje u neku od obližnjih bolnica. Postotak takvih slučajeva nije značajan i iznosi samo 12 posto, a najčešće se radi o prvorotkinjama, jer je teško unaprijed znati kako će se njihovo tijelo "ponašati" tijekom poroda. Meni se takav scenarij učinio izrazito zabrinjavajući, pokušala sam zamisliti 30-40 minutnu vožnju u kolima hitne pomoći s poluzaglavljenom bebom, ali primalja me uvjerila kako žene koje su prošle kroz to iskustvo ne žale što su prvi dio poroda provele u centru. Zanimljivo je da se one nakon poroda u drugoj bolnici mogu, ako žele, vratiti u Crowborough. I sama poznajem nekoliko žena koje su preživjele takav transfer i, začudo, ne pamte ga kao nešto posebno traumatično.

Kućna atmosfera

U centru nema baš ničega što nam pokatkad djeluje tako odbojno i u najboljim bolnicama. Iz bolnice se uglavnom želi što prije nestati, a ovdje žene žele ostati danima, pogotovo ako ih kod kuće čekaju druga djeca. Naime, ovdje se u toploj i brižnoj atmosferi mogu posve posvetiti svojoj bebici. Prostor nalikuje više udobnom hotelu nego bolnici. Nije velik - ima samo dvije rađaonice s velikim kadama i još jednu kupaonicu u kojoj se porađa ako nastupi gužva. Sljedeće tri sobe (jedna jednokrevetna - pravi luksuz!, jedna dvokrevetna i jedna trokrevetna) udomljuju žene nakon poroda, naravno s bebama, jer odvajanja nema! Kažu mi da se porodi pokatkad događaju i u tim sobama, jer je nemoguće odrediti kakav će koji dan biti "promet". To, kažu, ovisi i o mjesečevim mijenama - na zidu je i kalendar koji ih prati. Posjetila sam ih jednog vrlo mirnog jutra, jer smo jedino tada i mogli popričati te razgledati prostorije, a da nikog ne prekidamo u najvažnijem poslu na svijetu. U maloj blagovaonici ukrašenoj svježim cvijećem upravo se služio ručak za dvije nove mame i jednu primalju. Tako opušteno! A ni hrana nije mirisala "bolnički". Zidovi svih prostorija obojeni su pastelnim bojama, sve je svijetlo i prozračno, a posebna se pažnja posvećuje detaljima: zanimljivim slikama i drugom...

Nudi se akupunktura, aromaterapija...

Sestre su susretljive, razgovorljive, vesele se što će se o njima pisati u našem časopisu . Raspituju se "kako se to radi" u Hrvatskoj. Možda ni one nisu imune na umor i zlovolju, ali to je zaista teško zamisliti, jer iz njih zrači istinsko profesionalno zadovoljstvo. U svoj posao vjeruju kao u neku misiju od posebnog značaja i čitavom procesu pridaju važnost koja daleko nadilazi posve fizičku i medicinsku. Nastoje uspostaviti veze s alternativnim terapeutima koji ženama mogu u centru ponuditi akupunkturu, akupresuru, aromaterapiju...

Ako ste zbog nečega u brizi, možete nazvati centar u bilo koje doba dana ili noći. Svima pokatkad tijekom trudnoće zatreba jednostavno malo ohrabrenja, savjet, neformalan razgovor. Mnoge mlade mame u centar se vraćaju u prvim tjednima nakon poroda, ako imaju ikakvih problema ili pitanja oko dojenja. Uz stručnu pomoć uspješnost dojenja je na vrlo visokoj razini.

Primalje ovdje kao da shvaćaju kako je i majkama potrebna majčinska briga, naročito u engleskom društvu gdje su obiteljske veze znatno oslabile, pa rijetko koja majka može u prvim, teškim danima računati na pomoć baka... Naša lijepa riječ "sestra" ovdje u potpunosti potvrđuje svoj smisao: u Porođajnom centru Crowborough zaista vlada osjećaj "sestrinstva" među ženama. Tu niste samo još jedna pacijentica u nizu koja ima ili nema "vezu"... Jedan od najčudesnijih trenutaka vlastitog života ovdje dijelite s drugom ženom koja je u tom trenutku istodobno i stručnjak i prijatelj.

Porod u Crowboroughu je u okviru zdravstvenog osiguranja

Još šezdesetih godina ovakvih je centara bilo širom zemlje, a bili su vezani uz lokalne ambulante. Porodi kod kuće bili su tada uobičajena praksa, a rodiljama su pomagali obiteljski liječnici opće prakse. Postupno se mijenjalo shvaćanje čitavog procesa trudnoće i poroda, a uloga specijalista postajala je sve veća te se bolnice počinju smatrati najsigurnijim mjestom za porode. Tijekom devedesetih velike bolnice preuzimaju vođenje trudnoća i porode, pa se stari centri pri ambulantama zatvaraju. Centar u Crowboroughu jedan je od rijetkih koji preživljava promjene i to samo zahvaljujući intenzivnoj kampanji lokalnog stanovništva. Iako službeno pripada većoj bolnici, od nje je udaljen nekih tridesetak kilometara i u praksi funkcionira sasvim nezavisno. Usluge ne naplaćuje već ga kao i druge zdravstvene centre u zemlji "izdržava" državni sustav zdravstvenog osiguranja.