Dijagnoza preeklampsije postavlja se na temelju povišenih vrijednosti krvnog tlaka (≥140 mmHg sistolički tlak, ≥90 mmHg dijastolički tlak) iza 20. tjedna trudnoće i proteinurije (izlučivanje proteina mokraćom od 300 mg ili više u 24 sata). Bolest može biti praćena i edemima od kojih su posebno značajni oni u području lica i ruku.

Preeklampsija se javlja u oko 7% trudnica, u oko 2/3 slučajeva bolest nastaje u prvoj trudnoći. Karakterističan je i smanjen protok krvi na razini posteljice što dovodi do zastoja u rastu djeteta. Ostali simptomi bolesti su: napetost u rukama i nogama, bol u gornjem dijelu abdomena desno, bol u žličici, mučnina, povraćanje, glavobolja, mentalna konfuzija, smetnje vida u obliku svjetlucanja, zamagljenja pa i potpuna sljepoća. Liječi se lijekovima za snižavanje tlaka, a u slučaju prijeteće eklampsije i magnezijevim sulfatom.

Eklampsiju karakterizira pojava konvulzija (slika vrlo slična epileptičnom napadu) u trudnica sa znakovima preeklampsije u odsutnosti drugih bolesti središnjeg živčanog sustava. Jedan je od vodećih uzroka smrtnosti majki širom svijeta. Najuspješniji lijek za tretiranje eklamptičnog napada je magnezijev sulfat. Ostali lijekovi koji se koriste u liječenju su lijekovi za sniženje tlaka.

I preeklampsija i eklampsija su bolesti uzrokovane trudnoćom i porođaj im je jedina definitivna terapija. Ostali oblici liječenja samo ublažavaju bolest. Ovisno o težini bolesti, stanju majke i djeteta te tjednima trudnoće bolest se liječi ili medikamentima ili porođajem.

Foto: Profimedia