U svakodnevnom

radu u kliničkoj praksi vezanoj uz bolesti štitnjače se često susrećemo s

određenim mišljenjima oko toga što štitnjača jest, čemu služi i do kojih

problema može dovesti.

Štitnjača je

malen, a izrazito važan organ čiji je glavni razlog postojanja proizvodnja i

lučenje hormona štitnjače čime se na izrazito precizan način regulira

metabolizam u cijelom organizmu. Većinu simptoma koje ponekad stvarno možemo

pripisati bolestima štitnjače kao umor, malaksalost, pojačano lupanje srca,

anksioznost, uzrokovani su upravo poremećajem njene funkcije kojeg u današnje

vrijeme ipak možemo kvalitetno detektirati i i precizno korigirati.

Na žalost, dobar

dio vrlo nespecifičnih simptoma se često pripisuje isključivo “štitnjači” što

ponekad može dovesti i do krivog liječenja i pogrešnog doziranja terapije.

Bolest štitnjače uvijek dovodi do umora

Umor je glavni simptom poremećaja funkcije štitnjače (prvenstveno

hipotireoze, ali ponekad se javlja i u hipertireozi), prvenstveno iz razloga

što su hormoni štitnjače jedni od glavnih regulatora metabolizma u našem

organizmu. Pad njihove razine dovodi do općeg usporavanja metabolizma, dok

porast razine hormona dovodi do njegovog ubrzavanja što može rezultirati

iscrpljivanjem energetskih rezervi organizma, što u oba slučaja dovodi do

pojačanog zamaranja. Ipak, u slučaju uredne funkcije štitnjače ili dobro

izbaždarene hormonske nadomjesne terapije koja podrazumijeva urednu vrijednost

hormona štitnjače i TSH, umor nema nikakve veze sa “štitnjačom” – uredna razina hormona štitnjače nikada ne može biti uzrok umora!

Zbog bolesti štitnjače opada kosa

U literaturi se opisuje

da prolongirana teška hipotireoza (TSH preko 100 IU/ml) generalnim usporavanjem

metabolizma među ostalim dovodi i do nešto sporijeg metabolizma u folikulima

vlasišta, ali se na sreću u današnje vrijeme takvo stanje vrlo brzo prepoznaje

i kvalitetno liječi. U bolesnika koji uzimaju nadomjesnu terapiju i koji

najvećim dijelom imaju urednu razinu hormona štitnjače nikako ne smijemo

opadanje kose pripisati hipotireozi.

Moguće je da autoimuna

bolest štitnjače dolazi s povećanim rizikom drugih autoimunih bolesti – povećan

rizik pojave vitiliga, a moguće i alopeciae areate, ali se ove bolesti nikako

ne smije smatrati posljedicom bolesti štitnjače.

Zbog bolesti štitnjače se debljamo

Obzirom da hormoni

štitnjače reguliraju metabolizam cijeloga organizma, povišena razina hormona

ubrzava metabolizam, što znači da se npr. u hipertireozi u kratkom vremenu može

izgubiti više kilograma na tjelesnoj težini. Snižena razina hormona štitnjače

(hipotireoza), naprotiv, usporava metabolizam te je tada moguć porast tjelesne

težine. Naravno, promjena tjelesne težine je izraženija što je sama hipo ili

hipertireoza “teža” (naročito u slučaju više od dvostrukog povećanja ili

smanjenja razine hormona štitnjače). Problem gubljenja ili dobivanja na

tjelesnoj težini su iznimno rijetki kod blage hipo ili hipertireoze, a uredna razina hormona štitnjače nikada ne dovodi do debljanja ili mršavljenja!

Debljamo se zbog uzimanja nadomjesne terapije levotiroksinom

Levotiroksin je

analog hormona štitnjače T4 kojega koristimo u korigiranju hipotireoze. Naime,

kod hipotireoze štitnjača više nije u stanju proizvoditi i lučiti dovoljno

hormona za potrebe organizma što kod izraženijeg deficita može dovesti do

izrazito velikih problema. Takvo stanje je potrebno korigirati, a

najkvalitetniji način je upravo nadomjesna terapija nadomjesnim hormonom

štitnjače, čime se kod svih bolesnika razina hormona može vratiti na idealnu.

Iz ovoga proizlazi da je upravo terapija hipotireoze ona koja nas čuva od stanja koje dovodi do hipometabolizma i

posljedičnog porasta tjelesne težine.

Zbog bolesti štitnjače se pojačano znojimo

Znojenje je jedan

od fizioloških mehanizama za održavanje razine tjelesne temperature koja može

porasti u slučaju povišene razine hormona štitnjače, najčešće zbog

hipertireoze. Nakon što se takvo stanje prepozna i izliječi, više ne bi trebalo

dolaziti do porasta tjelesne temperature niti znojenja. Naravno, mogući su i

drugi razlozi za porast tjelesne temperature, a u većini slučajeva je to

manjkavost ostalih mehanizama za temoregulaciju koje ovise o prokrvljenosti

kože i evaporaciji iz plućnih alveola.

Bol u vratu je posljedica bolesti štitnjače

Bolesnici se

često javljaju u ambulantu s osjećajem nelagode i boli u vratu, promuklosti,

otežanog gutanja za što se često vjeruje da je posljedica povećane štitnjače.

Ipak, u najvećoj većini slučajeva su ovakvi simptomi znak upale na razini

sluznice larinksa, obično kao posljedice upale sinusa ili GERB-a (refluksne

bolesti).

Štitnjača može

biti bolna prvenstveno u slučajevima izrazite upale i oticanja što je obično

posljedica vrlo specifičnog i relativno rijetkog stanja koje se naziva

subakutni tireoiditis. U slučaju ove bolesti bol nije samo podmukla i blaga već

izrazito snažna i oštra i praćena je tireotoksikozom (povišenom razinom hormona

štitnjače).

Bolest štitnjače je iznimno opasna tijekom trudnoće

Pravilan rad štitnjače

izrazito je važan za pravilan razvoj ploda. Dokazano je da kod rizičnih

trudnoća čak i blagi pad funkcije štitnjače povećava rizik neželjenog ishoda

trudnoće. Prvenstveno iz tog razloga se tijekom, pa čak i tijekom planiranja

trudnoće, uvodi nadomjesna terapija levotiroksinom kod razine TSH veće od

2,5-3,0, što je značajno ranije u odnosu na normu. Također, kod trudnica se

provode i česte kontrole razine hormona štitnjače upravo zbog toga da se održi

savršena razina hormona tijekom cijele trudnoće. Ipak, iz kliničke prakse znamo

da kod urednih trudnoća izrazito rijetko viđamo bilo kakve negativne posljedice poremećaja funkcije štitnjače.

Također, kvalitetno liječene bolesnice imaju u potpunosti identičnu vjerojatnost začeća kao i žene sa “zdravom”

štitnjačom.

Za kvalitetan rad štitnjače potreban je dodatan unos joda

Preporučeni dnevni unos joda iznosi 150 μg  (0,15 mg), izuzev u trudnica kojima je preporučeno unositi 250 μg (0,25 mg) dnevno. Obzirom da je kod najvećeg dijela populacije unos joda u potpunosti adekvatan, nikako se ne preporuča uzimanje dodatnih preparata koji sadrže visoku koncentraciju joda. Prekomjerni unos joda može dovesti do potpune blokade funkcije štitnjače i izrazite hipotireoze, a u nekim slučajevima nakon određenog vremena i do hipertireoze. Apsolutno je kontraindicirano uzimanje Lugolove otopine koja sadrži otprilike 50-100 dnevnih doza joda u samo jednoj kapi, što znači da 4-5 kapi otopine sadrži godišnju količinu joda. Jod ima ključnu ulogu u funkciji štitnjače iz razloga što je sastavni dio hormona štitnjače. Sam naziv hormona štitnjače T4 i T3 upravo podrazumijeva broj atoma joda u molekuli hormona. U slučaju nedostatnog unosa joda dolazi do smanjene sinteze hormona štitnjače što dovodi do hipotireoze s posljedičnim porastom TSH i povećanjem volumena štitnjače - gušom. Ovaj problem je u nekim mjestima kontinentalne Hrvatske bio jako izražen do 50-ih godina prošlog stoljeća kada je uvedeno obavezno jodiranje soli na nacionalnoj razini. Ovom javnozdravstvenom intervencijom je problem bio uvelike reduciran, dok je 1996. godine u potpunosti eliminiran dodatnim povećanjem udjela joda u soli. Važno napomenuti da je nakon ovih intervencija Hrvatska nedavno priznata od strane svjetske zdravstvene organizacije kao zemlja model u rješavanju problema nedostatnog unosa joda.

Tekst: Dr. Josip Staničić, spec. nuklearne medicine, Poliklinika Perić-Staničić
Fotografija: Shutterstock