Događa se da je sve idealno i čini vam se da ne može biti bolje, a onda se jedan dan sve sruši i dogodi se ono nemoguće. Možete pronaći osobu s kojom želite imati dijete i zajedno dijeliti tu želju. Početi uređivati zajednički život, živjeti zajedno, planirati zajedno jer nikako drugačije imati dijete niste niti zamišljali. Iako je trudnoća blagoslovljeno stanje, često nije mirna niti ugodna. Od mnogih majki koje poznajem brojne su doživjele različite probleme u trudnoći. Žene koje imaju naizgled uređen obiteljski život i pažljivog muža znaju i njega i sebe dotjerati do ludila jer nam u tim mjesecima hormoni divljaju. Neke imaju mučnine koje prati povraćanje, što otežava svakodnevne obveze koje imamo. Neke su strašno pospane i iscrpljene u prva tri mjeseca da jedva preživljavaju. Često imamo pojačan osjet mirisa i jede nam se drugačija hrana.

Vrlo brzo nakon spoznaje o trudnoći kod mene su se pojavili simptomi koji su uvelike utjecali na moje ponašanje i moje dnevne rutine. Tijelo se pripremalo za ono što me očekuje. Trebalo je usporiti ritam obveza i posvetiti se zdravoj prehrani i odmoru. Nisam to previše ozbiljno shvaćala pa sam nastavljala istim tempom i uz to sam imala vrlo veliku potrebu za pažnjom drugih ljudi. Bila sam uzbuđena i sretna, ali sam se istovremeno bojala toga što sve trebam činiti kako bih osigurala svom djetetu sve što mu treba. Čitala sam, skidala aplikacije i tražila informacije na internetu. Moje su se aktivnost udvostručile i to se počelo odražavati na mom raspoloženju. Hormoni mi nikako nisu pomagali, rijetko sam kada bila smirena i staložena. Tražila sam od svog tadašnjeg partnera ljubav i pažnju koju sama sebi nisam dala. On se s time nije znao nositi i svađe su se gomilale, a moje raspoloženje bilo sve lošije. Nisam razmišljala o tome da je trudnoća i ono što dolazi i njemu bio šok, samo što je njegovo tijelo bilo u svakodnevici i bez hormona, kod njega je dolazak djeteta bio nešto što će se dogoditi, jednom - kasnije. Dogodio se razlaz i dijete i ja smo ostali sami.

Ako prolazite kroz nešto slično, pokušajte misliti na sebe, tražiti pomoć drugih ljudi u koje imate povjerenja čak i kad vam je neugodno. Potražite psihološku pomoć ako se osjećate preplašeno. Znajte da je i mamama koje imaju supruga teško i da većinu posla odrađuju same. Nedostajat će vam odraslog društva, stoga pronađite prijateljice kojima možete poslati poruku i u ponoć kad nađete neki smiješan članak koji želite s nekime podijeliti. Šaljite slike djeteta svojoj rodbini, posebno starijim tetama i stričevima, bit će oduševljeni što ste ih se sjetili, a podijelit ćete s njima radost prvih koraka i smijeha. Odustanite od sterilizacije duda i mislite na prehranu djeteta, ali i sebe. Dijete se neće sjećati kakvu je robu imalo kad je bilo maleno, pojednostavite si sve. Sve će proći i oko prve godine je najteže, a kasnije je fizički sve lakše, a psihički tek počinje. Sjetite se uživati u bosim nogicama, a ne samo strahovati treba li brzo obući čarapicu da se dijete ne prehladi. Najvažnije od svega, budite svjesni da ste odlična majka!

Tekst: Kći, učiteljica, mama u jednoroditeljskoj obitelji, vlasnica zeca BEzaBU

Foto: Profimedia