Oporavila sam se od postporođajne psihoze: Ovih 5 stvari sam naučila

Danielle LaSusa je novinarka, majka i filozofkinja koja je prošla tešku životnu fazu. Hospitalizirana je zbog postporođajne psihoze. 

'Nikad prije nisam imala mentalnu krizu, ali s mnogim od ovih simptoma, provela sam pet dana u psihijatrijskoj bolnici i još mjesec i pol dana u intenzivnom ambulantnom programu. Srećom, uz dobru njegu, lijekove i terapiju u sljedećih nekoliko mjeseci, počela sam se vraćati u stvarnost', započela je svoju priču. 

Tijekom svog iskustva nakon porođaja, kaže, vidjela je pravi nedostatak resursa i podrške za nove mame, posebno za one koje su se borile. Imala je doktorat iz filozofije, pa je odlučila iskoristiti tu obuku da započne praksu filozofskog coachinga, kako bi pomogla mamama da se uhvate u koštac s time što znači biti ljudsko biće.

'U šest godina od tada, podijelila sam svoje iskustvo sa stotinama majki i bila sam dio njihovih putovanja dok su prolazile kroz velike promjene u identitetu, značenju, svrsi i vrijednostima koje dolaze s rađanjem djeteta. Također sam provela godine posjećujući konferencije, razgovarajući sa stručnjacima, čitajući i pokušavajući razjasniti što mi se dogodilo tijekom moje psihoze', otkrila je. 

O svemu tome piše knjigu, a ovih pet stvari je naučila nakon što se oporavila od postporođajne psihoze.

1. Postporođajna psihoza ne znači da ćete povrijediti svoju djecu

Ako o postporođajnoj psihozi saznajete samo na temelju onoga što vidite u medijima, mogli biste vjerovati da je svaka žena koja je doživi osuđena na tragediju koja uključuje policijske sirene i žutu traku s mjesta zločina. Iako su takve tragedije strašne, izuzetno su rijetke i mediji ih često podlo senzacionaliziraju.

Za 95% majki koje su doživjele PPP, to iskustvo nije rezultiralo smrću. Mnoge majke koje pate od perinatalnog poremećaja mentalnog zdravlja (PMHD) doživljavaju 'nametljive misli' u kojima mogu vidjeti bljeskove sebe kako nanose ozljede svojoj djeci, ali većina majki smatra da su te misli zastrašujuće i uznemirujuće, što je znak da je malo vjerojatno da izvršiti ih.

2. Malo se zna o tome što uzrokuje PPP

'Tijekom svog iskustva s postporođajnom psihozom, stalno sam čekala liječnika, terapeuta, nekoga da mi kaže zašto se to dogodilo. Nikad prije nisam imala ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem. Jesu li to bili hormoni, nedostatak sna, obiteljska povijest, geni, nedostatak socijalne podrške? Je li demon preuzeo moje tijelo? Kad sam postavljala ova pitanja liječnicima i terapeutima, često sam dobivala isto slijeganje ramenima, odmahivanje glavom i ne znamo', istaknula je. 

Kao i mnogi drugi aspekti ženskog i mentalnog zdravlja, uzroci PPP-a još uvijek nisu dobro shvaćeni, čak ni ljudi koji ga proučavaju. Na kraju se LaSusa morala prepustiti činjenici da možda nikad neće saznati zašto joj se to dogodilo.

3. Možete se potpuno oporaviti od PPP-a

'Kad sam šetala po kuhinji u 3 sata ujutro, osjećajući se kao da želim ispuzati iz svoje kože, morala sam čuti i čitati priče ljudi koji su prošli to i ozdravili. Trebao mi je tračak nade da će i meni biti bolje', istaknula je. 

'I doista, kao i velika većina žena koje su doživjele PPP, potpuno sam se oporavila. Trebali su lijekovi, redovito spavanje i godinu dana plakanja na terapeutovom kauču, ali na kraju sam, jednog proljetnog dana, izašla iz svoje kuće, osjetila miris svježeg zraka, primijetila ružičasti izlazak sunca i znala da ću biti dobro', dodala je. 

Velik dio oporavka bilo je povezivanje s drugim osobama koje su preživjele PPP, pisanje vlastite priče i dijeljenje s drugima. To nije uvijek bilo lako, s obzirom na to da psihoza još uvijek dolazi sa značajnom društvenom stigmom i sramom, ali istraživanja pokazuju da je integracija vaše priče u vlastiti identitet važan dio oporavka.

4. Društvena i institucionalna podrška pomaže

Poput mnogih aspekata mentalnog zdravlja, često govorimo o slučajevima postporođajne psihoze na način da se fokusiramo na pojedinačne pacijentice. Međutim, važna je društvena podrška institucija i države. Istraživanja također pokazuju da pozitivna socijalna podrška pomaže i u prevenciji i liječenju ovih poremećaja.

Mentalno zdravlje je društveni problem i kao društvo moramo bolje podržati majke i obitelj, posebno one koje su pogođene siromaštvom, rasizmom i nasiljem, kako bi sva djeca mogla odrastati uz fizički i mentalno zdrave skrbnike.

5. Ne vjerujte svemu što mislite

'Jedna od trajnih lekcija iz mog iskustva s psihozom jest da me moj mozak može uvjeriti u svakakve divlje stvari. Ljudi imaju evolucijsku negativnu predrasudu, a čak je i zdrav postporođajni mozak hipervigilantan, pri čemu 95% majki pokazuje simptome slične opsesivno kompulzivnom poremećaju (OKP) u tjednima nakon poroda. Ove evolucijske zaštite pomogle su nam da preživimo, ali također iskrivljuju našu viziju stvarnosti. Sada, kada imam strašne misli, moje dijete ima mali crveni trag na licu? Sigurno ima osip koji joj izjeda meso, smatram da je dobro posumnjati u svoje misli i ne vjerovati im', rekla je. 

'Na kraju, zapravo sam nevjerojatno zahvalna za svoje iskustvo postporođajne psihoze. To me je učinilo empatičnijom i suosjećajnijom osobom, posebno za one koji imaju psihičkih poteškoća. U to vrijeme mi se činilo kao da umirem. Na neki način, verzija mene je bila, ali mi se jako sviđa nova verzija rođena u njenom mjestu', dodala je. 

Što je postporođajna psihoza i kako prepoznati simptome?

Postporođajna psihoza je teška psihička bolest. Počinje iznenada nekoliko dana ili tjedana nakon rođenja djeteta. Simptomi variraju i mogu se brzo mijenjati. Mogu uključivati ​​povišeno raspoloženje (maniju), depresiju, zbunjenost, halucinacije i deluzije. To je hitan psihijatrijski slučaj i važno je potražiti pomoć što je prije moguće, piše Royal College of Psychiatrists.

Može se dogoditi svakoj ženi i često se javlja 'iz vedra neba', čak i ako prije niste bili bolesni. To može biti zastrašujuće iskustvo za majku, njezinog partnera, prijatelje i obitelj. Može trajati nekoliko tjedana ili dulje, ali obično ćete se potpuno oporaviti.

Mnogo je rjeđi od postnatalne depresije. Oko 1 od svakih 1000 žena (0,1%) koje imaju dijete imat će postporođajnu psihozu.

Ovo su neki od simptoma postporođajne psihoze:

• osjećaj napušenosti ili manije, kao da ste 'na vrhu svijeta'
• loše raspoloženje i plačljivost
• tjeskoba ili razdražljivost
• brze promjene raspoloženja
• teška zbunjenost
• nemir i uznemirenost
• užurbane misli
• ponašanje koje je nije tipično za vas
• možete biti pričljiviji, aktivniji i društveniji nego inače
• možete biti biti vrlo povučeni i ne razgovarati s ljudima
• teško spavate ili ne želite spavati
• gubite inhibicije, radite stvari koje inače ne biste činili
• osjećaj paranoje, sumnjičavosti, straha
• osjećaj kao da ste u svijetu snova
• iluzije: čudne misli ili uvjerenja za koja je malo vjerojatno da su istinita. Na primjer, mogli biste vjerovati da ste dobili na lutriji.
• Možda mislite da je vašu bebu opsjednuo vrag ili da vas ljudi žele uhvatiti
• halucinacije: vidite, čujete, osjećate ili mirišete stvari koje zapravo nisu tu.

S obzirom da je ovo bolest od koje se oporavljaju žene, važno je potražiti pomoć.