Porod je jedna od najvećih muka, stručnjaci kažu da je osjećaj kao da vam netko lomi 20 kostiju odjednom. Svjesne svega kroz što žena prolazi da bi rodila bebu, primalje i liječnici moraju biti tu da im pomognu i podrže jer osim boli, tu su i razne komplikacije koje se mogu dogoditi u sekundi.
No, iako su primalje i liječnici samo ljudi koji imaju svoje brige, umorni su i tko zna koliko je žena tog dana rodilo, treba imati na umu da pred svakom ženom opravdaju svoju profesiju, i to da koliko god umorne i nervozni su, ne izgovaraju neprimjerene riječi.
Svoju ispovijest ispričala nam je jedna Draganina mama, koja sigurno nije jedina koja bi nepažnjom medicinskog osoblja mogla ugroziti zdravlje bebe, a dobila je i riječi kojima u tom trenutku nije mjesto.
'Zbog situacije s korona virusom trudnoću sam morala voditi privatno jer su tada u javnost mogli izaći samo slučajevi koji su bili rizični. Sve je prošlo super, trudnoća je bila super i bez problema, a onda je došao dan poroda', počeo je svoju priču o Draganovoj majci.
'Termin mi je bio 9. rujna, ali dan prije nego mi je ispao sluzni čep, imala sam kontrakcije 15 minuta i imala sam otvorena 3 prsta. Liječnici su me odlučili primiti u bolnicu. Na recepciji je bio doktor kojeg vidim prvi put. Odvedena sam u rađaonicu, stavili su me, uključili CTG, indukciju i izbušili vodenjak... I tako sam čekala sljedećih 10 sati', dodala je mama.
Uz sve bolove koje je pretrpjela, ova majka je na monitoru vidjela i sliku koja joj se nikako nije svidjela.
'U jednom trenutku vidim da bebi puls pada na 112, a znam da je normalno na 120 pa nadalje. Zovem doktora, sestru, bilo koga da mi dođe pomoći, ali nitko se ne javlja. Ne vrijedi to, odustajem. Pokušavam se smiriti zbog bebe koja očito nešto pati. Srećom bebi se otkucaji srca vraćaju u normalu, odmah mi je lakše iako vraški boli'.
Kada su joj konačno došli u posjet, Dragana je bila potpuno otvorena za porod. No, osim stresa koji je doživjela s bebinim otkucajima srca, tijekom poroda doživjela je i više loših stvari.ž
Došlo je vrijeme, otvorila sam se 10 prstiju, prošlo je 10 sati čekanja, doktori stoje oko mene, nemam pojma tko su jer ih vidim prvi put, a onda se miču i svađaju se kako da me porode.
'Može prirodno', a ja samo mislim da sve ide kako treba. Idemo prirodno, jedan doktor se naslanja na jednu stranu trbuha, drugi na drugu i počne me stiskati. Užasan osjećaj, bol je nepodnošljiva. Dajem sve od sebe da čujem svoju bebu, a onda mi u ušima odzvanjaju riječi babice: 'Napni se, nećemo mi roditi umesto tebe! Kao da nisi znala što te čeka. Porodili su me, beba je dobro, odmah sam dobro i ja. Stavili su je na grudi, posteljica je izašla, provjerili su da nije nešto ostalo, a onda su krenuli šivati me. 8 vanjskih konaca, tri unutrašnja, boli'.
'Dva sata nakon poroda smjestili su me u sobu. Bolovi nestaju. Prvi put kad sam ustala, pala sam u nesvijest! Nakon toga nisam se usudila ustati. Prvi put sam ustala nakon 7-8 sati sa , i sve je bilo u redu. Međutim, kada je došao trenutak da dojim svoje dijete, e tu je prava kalvarija. Kako koja sestra dolazi, ulazi u sobu i stiska mi bradavicu, da vidi da li imam mlijeka', zaključuje mama Dragana i dodaje da je jedva čekala da izađe kući kako bi se pobrinula o sebi i bebi, i da je pored svega sretna što su obje iz bolnice izašle žive i zdrave.