Bojim se nepoznatog… Ne znam kako ću podnijeti bolove i kako ću se prilikom porođaja ponašati. Što ako izgubim samokontrolu i osramotim se pred svima? Bojim se da se porođaj neće odvijati kako treba i da će morati intervenirati liječnici… Bojim se za dijete. Što ako mu pupčana vrpca bude omotana oko vrata ili ako se dogode neke druge komplikacije? Bojim se da ću rađati po noći, da ću biti neispavana i brzo ostati bez snage… Bojim se ozljeđivanja prilikom porođaja, epiziotomija navodno boli i komplicira bračni život… Bojim se da ću postati histerična i da neću surađivati s porodničarima… Najviše se bojim bolova, najradije bih sve prespavala…

Ako se ovako osjećate, potrebna vam je pomoć, osobito kod svladavanja straha od nepoznatog, straha od bolova i straha od komplikacija (straha za djetetovo i vlastito zdravlje). Pozitivna stvar jest činjenica da su svi ti strahovi povezani. Uklanjanje ili ublažavanje jednog, automatski eliminira i ostale.

Glavni je princip sljedeći: trudite se zauzeti pozitivan stav. Više nego na poteškoće vezane uz porođaj, mislite na radost koja vas čeka kad prvi put primite u naručje svoje dijete. I ne budite lijeni, skupljajte informacije, razmišljajte i tražite vlastiti izbor, ali ne fiksirajte se ni na što, porođaj se može razvijati sasvim drukčije od onog što očekujete, a mnogo će vam pomoći sposobnost prilagodbe novonastaloj situaciji.

Potražite pomoć

Velika pomoć u traženju “vlastitog puta prema porođaju” bit će vam i čitanje odgovarajuće literature, inspirativan razgovor sa ženama koje porođaj smatraju pozitivnim doživljajem, ali prije svega pohađanje kvalitetnog trudničkog tečaja. On bi vam, među ostalim, trebao pomoći i da sa “supatnicama” porazgovarate o svojim strahovima i zajedno potražite njihove uzroke. Ovdje vrijedi da već i točno imenovanje problema često donosi njegovo rješenje.

Strah od nepoznatog postupno će nestajati kako stvari budu postajale poznatije. Strah od bolova umanjit će se ako se upoznate s načinima njihova ublažavanja bilo prirodnim ili medicinskim putem. Dobar osjećaj dat će vam i sigurnost da je kod kuće sve dobro pripremljeno za doček bebe i da ste učinili sve za to da porođaj protekne u uvjetima koji vam odgovaraju (odabrano rodilište, partner prisutan na porođaju itd.). Torbu za rodilište pripremite unaprijed i nemojte prestati s aktivnostima koje ste rado obavljali tijekom trudnoće ako su vam one i dalje ugodne. Ako vam raspoloženje i snaga dopuštaju, idite u šetnju, izađite sa suprugom u kino ili na večeru. Želite li pokušati spriječiti epiziotomiju, masirajte međicu odgovarajućim uljem.

Nemojte se iscrpljivati konkretnim zamišljanjem tijeka vlastitog porođaja! Uporne misli otjerajte smislenom aktivnošću, vježbanjem ili autogenim treningom. Ako ste religiozni, sigurno ćete proživjeti razdoblje usrdnih molitvi. A ako vas porođaj prati i u snovima, ne smatrajte to predviđanjem budućnosti, već samo obrambenim mehanizmom vašeg mozga koji na taj način učinkovito uklanja nemir i strah.

Strah tijekom rađanja

Na početku porođaja rodilja osjeća veliku zabrinutost, a pitanjima koja je otprije muče pridružuju se i nova. Hoću li izdržati? Hoće li dugo trajati? Jesam li se dovoljno pripremila za porođaj?

Učinite sve da ostanete mirni. Usredotočite se na disanje, sebe i dijete. Slušajte signale koje vam šalje tijelo i reagirajte na njih. Ako vam se spava, spavajte – makar pet minuta. Ako ste gladni, jedite (u nekim će vam rodilištima zabraniti, stoga nemojte prerano otići od kuće). Idite na zahod, pod topli tuš, sklupčajte se. U početnoj fazi bolovi obično nisu preintenzivni pa iskušajte sve moguće (uvježbane i spontane) načine njihova prirodnog ublažavanja te otkrijte što vam najviše odgovara.

Ako u rodilištu budete imali sreće da sve barem malo odgovara željenim uvjetima (partner je uz vas, osoblje rodilišta ljubazno, okolina umirujuća), ponovo uronite u sebe i pustite da vas sve jači bolovi odnesu na “drugi planet”. Potrudite se učiniti isto i u manje idealnim uvjetima – u takvoj situaciji najviše će vam značiti nazočnost doule (koja je moguća u nekim rodilištima ako prethodno najavite da to želite) ili partnera. Trudite se da nitko suvišan ne ometa čudesan proces koji upravo započinje i vjerujte da vaše tijelo zna što treba činiti. Cijela vaša perspektiva postupno će se promijeniti, a najveći doživljaj vašeg života bit će sve bliže…

Žene koje su rodile govore o porođajnim bolovima sljedeće:

Bolovi ne dolaze tako naglo kao što vidimo u bezveznim komedijama. Postupno se pojačavaju, a između su pauze. Njih morate iskoristiti za svjestan odmor, a ne ih “potrošiti” na strah od sljedećeg truda…

Najprije se zbog straha uopće nisam mogla micati. Nisam se mogla opustiti i bilo mi je neugodno, ali onda sam zaboravila na sve, odbacila sam sva ograničenja i isprobala sve kako bih svladala bolove. Povremeno sam imala osjećaj da moje “normalno ja” promatra “ja koje rađa” negdje iz gornjeg kuta prostorije i to podvojeno razmišljanje začudo mi je davalo više snage… Nije to toliko bol, nego nevjerojatno teško rintanje. Kad je napokon gotovo, strašno ste ponosni na same sebe!

Između trudova razgovarala sam s bebom: izdrži bubice još malo, pa će sve biti gotovo. Moj me muž mazio rukama i očima, a ja sam osjećala ogromnu harmoniju…

Pomagala mi je misao da će mi osoblje rodilišta priskočiti u pomoć kad bude najgore. Na sreću je gotovo sve prošlo bez njih i bilo mi je drago zbog toga…

Kad je porođaj na vrhuncu, imate osjećaj da ste blizu smrti. Ta vas misao uopće ne uznemiruje i ne plaši. Samo osjećate da patnja koju proživljavate nadilazi vaše snage, a istodobno je prisutna neka vrsta užitka jer vam se čini da sudjelujete u stvaranju nečeg veličanstvenog i savršenog pred čime osjećate predanost i poniznost…

Strah je neprijatelj prirodnog porođaja

Strah je veliki neprijatelj prirodnog porođaja i iskustva pokazuju da negativno utječe na spontanu porođajnu aktivnost.

Rodilje koje su smirene i u umirujućoj okolini rađaju mnogo lakše od rodilja koje su u grču zbog užasa i neugode. Iako se o tome toliko ne govori, porođaj nije samo tjelesno iskustvo. Uspijemo li svijest održati budnom, porođaj će biti i snažan duševni doživljaj i stjecanje iskustva koje nas dovodi na samu egzistencijsku granicu našeg bića.

Za sve koji u njemu sudjeluju riječ je o velikoj prilici i životnom izazovu koji se neće ponoviti ako ga uzalud propustimo.

Tekst: Branka Čačković

Foto: Profimedia