Nataša se silno veselila bebi. Sinčić kojeg je rodila u ljeto 2012. bio je željeno dijete. „Bila sam najsretnija trudnica na svijetu“, govori  33-godišnja Nataša.

I onda se sve okrenulo. „Počelo je nekoliko dana nakon porođaja. To vjerojatno zvuči vrlo grubo, ali istina je da nisam mogla podnijeti svoje dijete“, prisjeća se Nataša za čiju obitelj je 2012. bila vrlo teška godina.

Danas ova mlada majka zna da je patila od postporođajne depresije. No, to saznanje je došlo puno prekasno i nakon dugotrajnog traženja odgovora po internetu. Da ima problem, Nataša je shvatila uočivši jedan detalj koji naizgled nije bio bitan, ali je bio prisutan i kod nje. „Uvijek možete čuti kako bebe lijepo mirišu. Ja nisam nikako mogla podnijeti njegov miris. Meni je dijete smrdilo.“

Takva situacija je mladu majku dovela u nezavidno stanje. Mučila se sa snažnim osjećajem krivnje, a ni ljudi oko nje nisu je razumjeli, dapače bili su šokirani ili su je čak smirivali i govorili da si je sve to umislila. Patronažna sestra i liječnik joj nisu znali dati savjet i ignorirali su problem. Ni suprug nije imao razumijevanja.

Kako prenosi portal Welt.de čak 10 do 20 posto rodilja pati od postorođajne depresije, no mnoge majke s tim stanjem žive same. Za početak je problem što se u institucijama nedovoljno organizirano pristupa tom problemu, nedostaje stručnjaka, a s druge strane majke se srame takvih osjećaja i ne govore o njima. Pored toga sa plakata i u reklamama vidimo samo idilične slike presretnih majki i beba koje razmjenjuju nježnosti kao da posporođajna depresija ne postoji.

Jedna druga majka, Barbara, opisala je svoju depresiju ovako:“ Iako sam čekala već treće dijete, bila opuštena trudnica i imala podršku supruga, primijetila sam vrlo brzo da nešto nije u redu. Imala sam osjećaj da bi djetetu mogla nešto napraviti i da će me to dovesti do ruba.“  Istovremeno se plašila da bi se djetetu moglo nešto loše dogoditi. Zbog zbunjujućih i oprečnih emocija i strahova, obratila se za pomoć psihijatru.

Danas 15 mjeseci kasnije, nakon tretmana, Barbara smatra svoju depresiju darom.“ Bez mog sina i terapije problemi iz mog djetinjstva ne bi bili nikada razriješeni.“ Za razliku od Nataše koja nije našla razumijevanje liječnika niti okoline, Barbara je došla do pravog stručnjaka. Danas savjetuje majkama da traže pomoć i ne obaziru se na obitelj koja gotovo uvijek pokušava držati fasadu idealne obitelji „Svejedno koliko vas možda i podržavaju unutar obitelji, svakako potražite i stručnu pomoć jer liječnici znaju bolje pristupiti tom problemu."

Foto: Profimedia