Samo je manji dio trudnoća koje traju dulje od 42 tjedna zaista i preneseno. Najčešće se radi o pogreškama u točnoj ocjeni trajanja trudnoće zbog neredovitih menstruacija ili poremećaju ovulacije (lažno prenesena trudnoća). Djeca iz takvih trudnoća nemaju povišen rizik perinatalnih komplikacija.

Kad je dijete zaista preneseno tada ima i znakove prenesene trudnoće odnosno znakove "prezrelosti" i rađa se s rizikom brojnih komplikacija. Koji su to znakovi i kako se izvodi testiranje?

Nekoliko je načina praćenja stanja nakon što prođe termin:

  • kardiotokografski nadzoro djeteta (CTG) koji registrira otkucaje djetetova srca i trudova. Ako su otkucaji srca konstantni, liječnik može pričekati s odlukom
  • brojanje fetalnih pokreta, što je jedan od najtočnijih znakova da je sve u redu s djetetom. U slučaju značajnog smanjenja pokreta (oko 30%) treba se odmah javiti liječniku kako bi se procijenilo stanje djeteta
  • ultrazvuk i amnioskopija kojom liječnik provjerava izgled posteljice, disanje, tonus ploda i volumen plodne vode. Ako se amnioskopijom uoči mekonijska plodova voda ili smanjena razina plodove vode, predlaže se inducirani porod ili carski rez
  • test mokraće kojim se mjeri količina estrogena u urinu. Niža razina estrogena može ukazivati na to da posteljica ne funkcionira kako bi trebala. Razina se mijenja iz dana u dan pa je potrebno napraviti nekoliko testova.

Zbog porasta rizika za djecu koja se rađaju prezrela, svaku trudnoću koja traje 42 tjedna i dulje valja nadzirati s punom pažnjom. Uz određene kliničke indikacije porođaj se može inducirati ili dovršiti carskim rezom.

Foto: Thinkstock