Ana Mažar: Put od majke do doule

Više smo puta vodili razgovore s doulama i naglašavali važnost njihove uloge na porodu, no ovaj put vas želimo upoznati s procesom kako se uopće jedna žena odluči postati doula. Porazgovarali smo s Anom Mažar, novom aktivnom doulom iz Hrvatske udruge doula koja je magistrirala na studiju ekonomije i nakon nekoliko godina u IT biznisu odlučila zaokrenuti svoj put karijere. Što ju je na to motiviralo i što kaže o majčinstvu, porodu i pozivu doule, pročitajte u nastavku.

Unatoč svim mojim pretpostavkama, trudnoća je za mene bilo izazovno razdoblje u kojem sam imala potrebu preispitati sve unutar sebe, oko sebe i promijeniti filtere kojima promatram svijet. Mnogo toga je promijenilo značaj; ono što je do tada bilo bitno, postalo je nebitno i obrnuto. To se događalo na razinama života za koje do tada nisam ni znala da postoje. Moja uloga u svijetu se redefinirala. Poželjela sam promijeniti i prilagoditi cijeli svijet, jer to je sada svijet u koji dolazi moja beba.

To, naravno, nije moguće, pa sam unutar sebe tih 9 mjeseci rasla u neku novu verziju sebe. Prepoznavanje, preispitivanje i skidanje nekih starih slojeva, uranjanje i izranjanje iz strahova, slaganje djelića života i namjera u smislenu cjelinu unutar koje će rasti naše dijete.

Ono što vidim tek sada, s odmakom - bilo je to vrijeme intenzivnog osobnog učenja, rađanja u majku.

Je li vaš porod protekao na način kakav ste željeli i tko vam je na njemu bio najveća podrška?

Moj porod je bio prekrasno i snažno iskustvo, ali to nije bila slučajnost. Tijekom trudnoće, unutar mene je tutnjala sva ona količina aktivnosti i ubrzanosti na koju sam inače u životu bila navikla. Već tada je započela velika lekcija za mene: učenje usporavanju. Zvuči jednostavno, ali je zaista izazovno budući da smo navikli poistovjećivati se s onime što radimo ili s našom ulogom u sustavu. Zato sam u to vrijeme psihički kultivirala svu snagu i s uzbuđenjem čekala trenutak poroda, da napokon dopustim toj snazi da eksplodira. Moglo se dogoditi i da, obavijena strahom, ta snaga implodira u destruktivnom paralizirajućem obliku. Zato kažem da moje prekrasno iskustvo nije bilo stvar slučajnosti, već jako dobre pripreme. Znanje unaprijed popunjava one praznine koje bi se u trenutku akcije pretvorile u izvor bez resursa i postale strah i grč.

Ne znam kako bi se stvari odvijale da nisam pokucala na vrata radionica Svjesne trudnoće. Odmah sam znala da je to ono što sam trebala u tom trenutku. Tamo sam dobila sve znanje potrebno da se istinski pripremim za porod, a divna Marija Čukman koja vodi tečaj je autentična i snažna žena koja mijenja našu društveno uvjetovanu percepciju o značenju poroda i majčinstva. Upila sam sve informacije, a njezine riječi i hrabrost koju mi je usadila ponijela sam sa sobom na porod. Dok sam rađala, čula sam njezin glas i potvrdu, iako fizički nije bila prisutna.

Kada sam osjetila prvi trud, odmah je krenula akcija. Moj partner je bio prvi na placu i u dućanima, pripremali smo se na to da porod može trajati 3 dana. Nije ga bilo oko 2 sata, a donio je vreće hrane iz koje smo se namirivali još naredna 3 mjeseca!

Obožavam se prisjetiti svog početka poroda. Uzela sam te trenutke samoće kako bih napravila mali ritual, napunila kadu, zapalila svijeće i mirno pozdravila svoje novo putovanje. To je djelovalo tako opuštajuće, pa je porod iznimno brzo napredovao. Hormoni su napravili svoje - bila sam u čistom oblaku ugode. Mislim da bi porodne priče izgledale puno drugačije kada bi si svaka žena na početku poroda priuštila takve mirne i ugodne trenutke kako bi porazgovarala sa sobom, osvijestila svoju snagu i povjerenje u sebe, svoje tijelo i proces poroda.

Zatim sam iskusila i onu drugu stranu. Iako sam nostalgično gledala svoj krevet i poželjela ostati u njemu, krenuli smo u bolnicu jer se nismo pripremali za kućni porod. Došla sam potpuno otvorena u bolnicu, s izrazito intenzivnim trudovima, no onaj osjećaj ugode zamijenio je adrenalin, danje svjetlo, vrućina ljeta, brzina automobila, bolnički labirint po hodnicima, pitanja na prijemu, svjetla soba u rađaonici, miris bolnice i njihova rutinska procedura. Sve je i dalje bilo kako sam planirala, ali jednostavno se unutarnja preplavljujuća čarolija prigušila i trebala mi je dobra koncentracija da je prizovem nazad, barem u dijelovima. Ne zbog intenziteta trudova, ne zbog straha, već samo zbog neizbježnih bolničkih uvjeta. U bolnici je moj partner igrao veliku ulogu, čuvao mi je leđa i držao prostor da se mogu povući nazad u sebe kako bi porod potekao dalje onako kako smo planirali.

Moje iskustvo dalo mi je uvide u različite aspekte poroda, a ja sam ih promatrala s interesom i učenjem budući da sam već tada planirala edukaciju za doulu.

Što je bio glavni povod da se educirate za doulu?

Već na prvoj radionici Svjesne trudnoće shvatila sam da dobivam smisleno i beskrajno vrijedno znanje koje će mi promijeniti percepciju poroda i majčinstva. Težila sam tome cijelo vrijeme, iako to nisam znala definirati prije nego se pojavilo u mom životu. Za mene je to bilo toliko duboko iskustvo da sam gotovo momentalno osjetila averziju prema sustavu koji je propustio na taj način educirati žene. Bila sam iznenađena s razinom slučajnosti koja se odigrala da se to tako za mene posloži, što znači da je bilo vrlo lako ostati bez tog ključnog znanja.

Dobila sam instantnu potrebu širiti dalje informaciju, osjetila sam to kao svoju osobnu odgovornost. Jednom kada sam postavila tu namjeru, stvari su nekako počele sjedati na mjesto. Shvatila sam kako se ta vizija savršeno uklapa u moju želju da ulažem svoje kapacitete u nešto opipljivo, za što postoji stvarna potreba i što je po svim mjerilima značajno, nešto što nosi stvarnu promjenu i u skladu je s mojim osobnim vrijednostima.

Kojim trudnicama biste preporučili da imaju doulu na porodu?

Žene angažiraju doulu iz raznih potreba koje variraju od toga da ne mogu računati na podršku od partnera, obitelji ili prijatelja do toga da se žele dodatno informirati i obogatiti svoje iskustvo poroda. No, te žene imaju jednu zajedničku poveznicu: bez obzira na okolnosti, preuzimaju odgovornost u svoje ruke i pronalaze nove načine i bolja rješenja za sebe. Mislim da bi to trebao biti cilj svake žene, ona je ta koja bira put kojim prolazi kroz cijeli taj proces kako bi postala majka. Kako se osjećamo nakon iskustva poroda utječe i na naše iskustvo majčinstva.

Postoje li razlike između doula?

Iako doule prolaze slične tipove edukacije i obrađuju točno određene teme vezane za porod i poslijeporođajno razdoblje, svaka nosi sa sobom svoju jedinstvenu osobnost i poruku kojom prenosi drugačiju vrijednost. Iako se bavimo istim pozivom, svaka od nas je zakoračila ovim putem s vlastitom motivacijom, razlogom i vizijom. To što postoji više doula je izvrsno, jer žena može otići na neobavezni informativni sastanak sa svakom i odabrati onu s kojom je kliknula. Često se može vidjeti i čitati u doula krugovima kako privlače sličan tip žene. To je nešto poput zaljubljivanja – teško je opisati riječima, ali međusobna kemija se događa. 

Potencijal takve dinamike je što se s vremenom može stvoriti specifičan krug žena koje su jedna drugoj podrška i dalje u majčinstvu. Za mene to znači promjena u društvu koja počinje od pojedinaca, stvaranjem malenog plemena zdrave podrške – u vrlo zgodnom trenutku, baš kada se stvara nova obitelj, novi temelj.

Što biste istaknuli kao svoje najveće vrijednosti koje možete ponuditi nekoj ženi na porodu?

Popularan izraz među doulama je ‘’osnaživanje žena’’. Iako mi je najveća inspiracija i fokus upravo snaga žene i što se sve gradi od jedne žene, teško bi mi bilo tvrditi da je ja osnažujem. Moj cilj je dati dobro provjerenu informaciju, osobno se uvjeriti da žena zaista razumije i poznaje opcije koje ima (a zatim poštivati njezine izbore), razbiti mitove i pogrešna uvjerenja o porodu i majčinstvu, normalizirati sve osjećaje i pružiti sigurno utočište za dijeljenje emocija s bilo kojeg spektra.

Prije poroda razmatramo različite opcije, usmjeravam komunikaciju na način da žena prepozna kako se osjeća oko svake i da sama dođe do zaključka što bi joj najbolje odgovaralo. Ženina snaga već je u njoj samoj, a dobiva smisao kada žena shvati da je ona šef svog iskustva i preuzme odgovornost da se educira i pripremi za porod na najbolji mogući način, dok ja je u tome podržavam. Bitno je naglasiti da ta podrška dolazi u obliku razumijevanja i pružanju objektivnih, nepristranih informacija. Važno je da komunikacija ne odlazi u zonu savjetovanja već da žena donosi vlastite odluke koje su u skladu s njezinim vrijednostima i preferencijama. Naravno, pričamo o slučaju zdrave trudnoće u kojoj ne postoji nikakva indikacija da su nužne bilo kakve medicinske intervencije.

Tijekom samog poroda, moja uloga je biti nenametljiva, mirna prisutnost i uskakati u apsolutno bilo kojoj potrebi koju majka u tom trenutku ima. To nekada znači ohrabrenje, usmjerenje u opuštanje, pomoć u promjeni položaja, predlaganje i pomoć s tehnikama ublažavanja boli, a ponekad je dovoljan samo pogled pun razumijevanja da majka dobije i osjeti ono što joj treba za dalje.

Doula i suprug na porodu, mora li postojati neka koordinacija kako bi sve teklo u miru i glatko?

Jedna od dražih tema mi je suradnja partnera s doulom. Uglavnom se za doule smatra da su isključivo podrška za ženu, ali prava istina je da su doule ovdje u istoj mjeri i za očeve. Danas se muškarci nalaze u izazovnom razdoblju, od njih se očekuje puno više nego od prijašnjih generacija. To je u svakom slučaju pozitivno, ali moramo imati razumijevanja za njih kada nemaju jasnu viziju kako da budu ta savršena podrška, pogotovo jer vjerojatno nisu imali uzor od kojeg su to mogli naučiti tijekom odrastanja. Doula se ovdje savršeno uklapa kao podrška za oboje, priprema ih za zajedničko iskustvo, usmjerava partnera kako da bude podrška za majku ili uskače kada je to oboma potrebno.

Često se može čuti kako je baš partner taj kojem je doula olakšala iskustvo poroda! To je potpuno normalno jer je partner osobno vezan za majku i uz svoje strahove, dijeli s njom i njezine strahove i očekivanja. U tom trenutku je dobro imati nekoga pored sebe tko će potvrditi da sve ide baš onako kako treba.

Što savjetujete trudnici koja razmišlja o douli na porodu?

Mogu se postaviti u situaciju žene koju ta ideja privlači, a u isto vrijeme smatra neobičnim imati na porodu nekoga koga ona i partner još ne poznaju (iako je to ionako realnost koja ih čeka na bolničkom porodu). Možda postoji osjećaj da je partner isključen iz iskustva ako se angažira doula. Taj osjećaj je potpuno razumljiv, pogotovo jer je kod nas još uvijek ta cijela priča relativno nova. Danas je lako pronaći informacije prije donošenja bilo kakve odluke, uzimajući u obzir da je i “ne” također odluka. Kada se pogleda statistički, studije su pokazale da prisustvo doule izrazito utječe na smanjenje stope carskog reza, upotrebe dripa i epiduralne te skraćuje vrijeme trajanje poroda. Slikovito je to opisao dr. John H. Kennell: "Da je doula lijek, bilo bi neetično ne uzeti je." Osim toga, doula nije vrijedna samo na porodu. Od jednake važnosti su i susreti s doulom prije poroda.

U svakom slučaju, svaka žena može potražiti dostupne doule u svojoj regiji i sastati se s nekoliko njih na informativnom neobvezujućem sastanku da vidi kako bi joj ta dinamika odgovarala. To je dobar početak za daljnje donošenje odluka.

Jesu li doule bolje prihvaćene u rodilištima u zadnje vrijeme, kakav je odnos medicinskih djelatnika prema doulama? Mora li doula biti dobro upoznata sa svim rodilištima i njihovim pravilima?

Zahvaljujući višegodišnjem radu naših doula, definitivno je situacija bolja nego prije nekoliko godina. No, još uvijek se radi na izgradnji povjerenja rodilišta prema doulama. Jako je bitno razumjeti ulogu doule. Ona je dio ženinog porođajnog tima, kao što je to i partner, kako bi obogatila ženino iskustvo poroda. To se odnosi isključivo na nemedicinski aspekt poroda. Uloga doule strogo isključuje komunikaciju/raspravu s osobljem u ženino ime, predlaganje ženi što da radi i upadanje u bilo kakav oblik konflikta s medicinskim osobljem.

Dakle, doula je ovdje s maksimalnim poštovanjem kako prema ženi, tako i prema osoblju rodilišta koje je žena odabrala. Ona ne dolazi na porod kao zaštitar ili u bitku s osobljem koje je zaduženo da brine o ženinom zdravlju i sigurnosti.

Dužnost svake doule je poštivati pravila kuće u koju dolazi dok pruža nenametljivu podršku ženinim potrebama da dobije informaciju koju očekuje od osoblja. U isto vrijeme, brine o ženi svojom konstantnom fokusiranom prisutnošću i na taj način upotpunjava njegu koja joj je potrebna, a ne može se očekivati od prezaposlenog osoblja.

Reakcije na doule još uvijek su šarolike, nekada su prihvaćene s oduševljenjem, a nekada s oprezom. To je sve u redu, važno je biti svjestan da se promjene ne događaju preko noći.

Pretpostavljamo da svaka doula donosi nešto drugačije u život jedne nove obitelji, kako vi vidite svoju ulogu, kada počinje i gdje završava ili je tu liniju teško povući?

Ne postoji univerzalan odgovor na to pitanje. Ja sam spremna ući onoliko duboko koliko to jedna obitelj želi. Lako je vidjeti gdje su nečije granice i moj prioritet je ispoštovati ih. Bitno mi je stvoriti atmosferu u kojoj žena i njezin partner znaju da sam im dostupna i računam na to da će sami odabrati tempo i intenzitet komunikacije koji im odgovara.

Doula se nalazi sa ženom nekoliko puta prije poroda, uključujući i zajednički sastanak s partnerom, u dežurstvu je 5 tjedana trajanja termina poroda, sa ženom je od početka do kraja poroda, a ponovno posjeti obitelj kada dođu kući i spremni su zaokružiti priču.

Imate li neku poruku budućim ili trenutnim trudnicama, na što da obrate pozornost pri planiranju svog poroda i života nakon poroda?

Svakako smatram da je najbitnije za svaku ženu preuzeti odgovornost u svoje ruke za dobru edukaciju iz više izvora. Uz to, bitna je briga za fizičko, mentalno i emotivno zdravlje. Svakome bih preporučila da potraži podršku u bilo kojem obliku kako bi se to osiguralo. Rađanje je intenzivno iskustvo bilo s doulom ili bez nje, a porod je nepredvidljiv, kao i život. Najbolje što možemo napraviti je kvalitetno se educirati, to je najbolja prevencija stvaranja nepotrebnih problema proizašlih iz neznanja: ako ne znaš koje su ti opcije, nemaš ih.

S druge strane, postpartum nije toliko nepredvidljiv kao što je porod. Uglavnom smo svi upali u zamku beskonačnog planiranja poroda i mislili kako je sve poslije toga lako. Svaka priprema za život s novorođenčetom bit će od velike koristi budućim roditeljima, pogotovo dobra priprema za dojenje, oko rasporeda hrane i, možda zvuči neobično - priprema za iskorištavanje svake prilike za spavanje. Teže je nego što bi se očekivalo, ali srećom - može se vježbati na vrijeme. :)

Razgovarala: Ivančica Tarade

Foto: Sandra Novaković Milašinčić, Profimedia, www.pexels.com, Martina Špoljarić