Moj porod u inozemstvu: Ne pamtim bol, sjećam se jednostavnosti rađanja

Prije nego sam saznala da sam trudna, točnije večer prije tog čarobnog dana, sanjala sam predivan san. Inače rijetko sanjam, a pogotovo tako intenzivne snove, one za koje ne znaš jesu li stvarnost koliko su živopisni, jer se probudiš u slikama. U mome snu vidjelo se samo tamno nebo, mrkla je noć i odjednom je pala zvijezda na zemlju. Bio je to moj sin, koji je već rastao u meni. Od tog trenutka samo sam maštala o prirodnom porodu. Dan kada sam rodila moju malu zvijezdu je definitivno, bez ikakve dvojbe, najljepši dan u mom životu. I dogodio se u bolnici, i to u javnoj bolnici u Klagenfurtu koja nije izgledala niti je mirisala kao bolnica.

Nije bilo žurbe ni nakon pucanja vodenjaka

Stigla sam u nju ujutro, nakon što mi je puknuo vodenjak, u pratnji doule i muža. Hodnici i podovi su bili šareni, a atmosfera ležerna. Sestre na odjelu se smješkaju kad trudnica uđe u prostoriju. Osjetila sam sigurno okruženje. Nije bilo ni trunke napetosti, niti previše pitanja. Priključili su mi CTG i dobila sam uputu da se vratim u bolnicu najkasnije u roku od 12 sati, kako bih primila antibiotik. Zanimalo ih je koja sam krvna grupa i jesam li pozitivna na hepatitis B. Nisu me tražili podatak o beta hemolitičkom streptokoku, nije napravljen UZV, niti vaginalni pregled.

Bili smo slobodni. Odlučili smo se šetati oko bolnice, bio je hladan, ali sunčani dan. Pričali smo cijelo vrijeme, zezali se, jeli, popili kavu, misli su mi povremeno odlutale, pa na trenutke nisam niti bila svjesna da je porod krenuo. Vratili smo se u bolnicu tek nakon što sam osjetila umor. Sjećam se da sam zaspala u zamračenoj sobi (predrađaonici) dok su još doula i muž bili sa mnom. Kada me u snu probudio jaki trud, pomislila sam; napokon!! Moja beba je na putu do mog naručja.

Toliko sam željela osjetiti trudove, da kad su napokon došli, svaki sam prodisala sa smiješkom. I doula je to bila primijetila. I rekla mi je to u jednom trenutku. I zajedno smo se tome veselile. Njihala sam se na pilates lopti u oblaku eteričnih ulja koje je ponijela sa sobom (muškatna kadulja i ylang ylang), dok me muž držao za ruku. Bili smo sami nas troje. Nitko nas nije ometao satima. Sjećam se da je jedna mlada sestra pristojno ušla u sobu i pitala me što želim za večeru.

Ta ista sestra je ponovno došla malo kasnije i dala mi antibiotik. Ja sam se i dalje veselila trudovima koji su dolazili sada sve češće i postajali sve jači. Hodala sam uporno po sobi bez prestanka, imala sam snage, htjela sam proživjeti svaki trud.

S obzirom na to da ovu porodnu priču pišem s vremenskim odmakom, ne mogu se točno sjetiti tko je od nas troje, u jednom trenutku, predložio da odemo u rađaonicu. Znam da smo se pogledali i znali smo da je došlo vrijeme. Postalo je teško. Prestala sam pričati. U rađaonici nas je dočekala dežurna primalja, naravno, sa smiješkom. Pitala me je li bebina glava dolje. Rekla sam da jest. Pitala me što želim. Rekla sam joj da bih se htjela okupati. Napunila mi je kadu toplom vodom, a ja sam se prepustila rađanju u potpunosti.

Izašla sam iz kade kad mi je tijelo govorilo da se postavim četveronoške. Držala sam se rukama za stolčić, naslonila glavu i otplovila u drugi svijet. Bol je bila podnošljiva. Izdržljiva. Doula mi je šapnula i rekla da zna kako se osjećam. Muž mi je stalno dodavao šalicu vode, bila sam neopisivo žedna. Primalja me pogladila po kosi, i ispod nogu stavila ručnik, na koji je kapkala svježa čista krv. Nisam imala snage izgovoriti niti riječ, ali sam imala nagon i snage za tiskanjem. Legla sam na krevet i počela tiskati, dok sam jednom rukom držala muža, a drugom doulu. Nisam se mogla suzdržati, ispuštala sam glasne animalne krikove. Sljedeće čega se sjećam je maleno, bijelo i toplo tijelo na mojim prsima, čiji miris me očarao. Počeli smo se odmah maziti, moj sin i ja. U rađaonici je vladalo dostojanstvo. Zatim ga je moj muž držao u naručju. Nikad neću zaboraviti taj miris koji me pratio još mjesecima nakon poroda. Primalja je skuhala kavu mom mužu i douli, i ispratila ih, a mi smo se nastavili maziti.

Zahvalna sam Svemiru na mnogim detaljima i činjenicama, radi kojih je ovo zvjezdano putovanje u spomenutoj bolnici bilo nezaboravno;

- moj muž i doula su čitavo vrijeme bili sa mnom, u predrađaonici i rađaonici, bez obveze da nose zaštitnu odjeću ili obuću, i sl.

- rađaonica je bila opremljena užetom, kadom, pilates loptom, stolčićem i pokretnim CTG-om, uz kojeg trudnica može slobodno mijenjati položaje tijekom trudova i roditi u položaju u kojem želi

- osoblje je bilo nenametljivo i tiho, uz minimalni angažman, poštujući želje i zahtjeve trudnica, te se brinulo za održavanja mira i što intimnije atmosfere za rađanje

- pažnja u bolnici je usmjerena na prirodan porod, klistiranje i brijanje su davno zaboravljena praksa, imperativ je da pupkovina otpulsira do kraja, bebe se ne kupaju, ne upotrebljavaju se antibiotske kapi za oči niti injekcija vitamina K (već kapi), niti bilo kakvo cjepivo

- tijekom poroda, u konkretnom slučaju, nije izvršen niti jedan vaginalni pregled. Dežurna je liječnica ušla u rađaonicu nakon što je primalja utvrdila Apgar i pregledala posteljicu, te upotrijebivši gel kao anestetik, obavila samo šivanje (imala sam tri šava)

Close Up of sleeping newborn baby Aged 11 Days on mother's chest, Image: 316904397, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

- posteljica se ne smatra medicinskim otpadom, već po želji majke/roditelja ista se zamrzne i ponese pri izlasku iz bolnice

- neposredno nakon poroda primalja fotografira bebu i napravi otisak stopala, a isti se predaju majci sljedeće jutro, prilikom vizite, u obliku čestitke

- nadležne sestre ohrabruju majku i pomažu joj uspostaviti dojenje. Majkama su svakodnevno na raspolaganju sterilne bočice i šprice, te pokretna električna izdajalica uvijek s novim prsnim školjkama, kao i hladnjak u kojem majka može pohraniti kolostrum

- stolac za dojenje se nalazi u svakoj sobi. Majka ima mogućnost staviti na vrata sobe znak „stillzeit”, što u prijevodu znači „vrijeme za dojenje”, a tada nikome, bez njezinog dopuštenja, nije dozvoljeno ući unutra

- majka i dijete se niti u jednom trenutku ne odvajaju nakon poroda. Svaki jutarnji pregled pedijatar obavlja u prisutnosti majke, u posebnoj sobi koja je opremljena da bebama bude toplo i ugodno – na prostirkama s grijačem, kraj kojih se nalaze vlažne maramice, Babylove pelene, i tetra pelene, te mali ormarići s dječjom robicom. Od pretraga radi se neonatalni skreening (tzv. PKU test), a kapi vitamina K, i D3 se daju bebama, samo ako je majka s tim suglasna.

Kad sam se čula s doulom nekoliko tjedana nakon poroda, pitala me čega se najviše sjećam. Rekla sam joj da ne pamtim tjelesnu bol. Sjećam se predivne bolnice, nasmiješenih lica, ženstvenosti i jednostavnosti rađanja.