Uloga hormona na porođaju

U nekoliko rečenica to bismo objasnili na sljedeći način: tijek trudova kontrolira oksitocin koji je osjetljiv na adrenalin, čija je, pak, uloga vezana uz preživljavanje. Uloga endorfina je da majku tijekom porođaja zaštiti od prevelike boli, da ona lakše spozna vlastite tjelesne potrebe i da lakše rađa. Zbog toga ih možemo smatrati prirodnim analgeticima. No, kako bismo lakše shvatili učinak endorfina i adrenalina na kontrakcije, evo nekoliko informacija o tome kako se trudovi stimuliraju i kako izgleda proces porođaja.

Uloga oksitocina tijekom porođaja:

• uzrokuje kontrakcije, istiskujući bebu prema maternici, čime se stimuliraju daljnji trudovi zaduženi za napredovanje porođaja.
• rastezanje rodnice i mišića dna zdjelice dok se beba spušta, uzrokuje daljnje izlučivanje oksitocina, što uzrokuje da uzdužni mišići u maternici guraju bebu prema dolje. Na taj se način bebino spuštanje događa refleksno i osigurava da beba može biti rođena bez majčina napora. Ako je bebina glavica pravilno okrenuta prema izlazu, kontrakcije će biti redovite i dosljedne. Ako je beba okrenuta na zadak, može doći do nepravilnih, slabijih trudova, a slično je i s ostalim "nepravilnim" položajima glavice.
• dok se beba provlači kroz porođajni kanal, rastezanje tkiva međice potiče novo izlučivanje oksitocina za početak odvajanja posteljice od maternice i njezino izbacivanje i za pripremu kolostruma (prvog mlijeka) kojemu je cilj da privuče bebu.

Uloga oksitocina nakon porođaja:

• potiče refleksno izlučivanje mlijeka, što je osnova koja će omogućiti proizvodnju potrebne količine mlijeka za novorođenče
• oksitocin koji se izlučuje tijekom laktacije služi za buđenje majčinskog instinkta i emocionalne povezanosti s bebom
• uzrokuje snažne kontrakcije maternice tijekom dojenja kojima joj pomaže da se vrati u stanje prije trudnoće.
• tijekom orgazma ili masturbacije može dovesti do toga da žena koja doji počne ispuštati mlijeko.

Razina hormona oksitocina postupno raste tijekom porođaja i najveća je u trenutku izgona kada kod majke ujedno stvara i osjećaj euforije i lakšeg prihvaćanja novorođenčeta, uz uvjet da je rađala bez lijekova. Davanje dripa (sintetski oksitocin) izravno u krvotok ne ulazi u mozak pa ne dovodi do takvih intenzivnih osjećaja, a čak može i smanjiti prirodnu proizvodnju oksitocina. Povećanje izlučivanja tog hormona može se povećati stimulacijom bradavica i time se mogu pojačati kontrakcije, ako je potrebno. Nakon porođaja za stimulaciju bradavica zadužena je beba dok se hrani, čime se osigurava potrebna doza oksitocina za izbacivanje posteljice. Visoka koncentracija oksitocina također će smanjiti mogućnost krvarenja. Zbog toga je iznimno bitno odmah nakon porođaja staviti bebu majci na prsa i pustiti ih da na miru uspostave svoj odnos povezivanja i počnu s dojenjem. Neometano druženje mame i djeteta kožom na kožu i međusobno gledanje u oči optimiziraju oslobađanje oksitocina, navodi Michel Odent, poznati francuski kirurg i začetnik prirodnog rađanja.

Dakle, u kratkim crtama, načini na koje se stimulira proizvodnja oksitocina jesu rastezanje rodnice, stimulacija klitorisa, pritisak na vrat maternice, rastezanje mišića dna zdjelice, istezanje međice, stimulacija bradavica i urođeni refleksi.

Izravni čimbenici koji sprečavaju proizvodnju oksitocina:

• strah od nepoznatih ljudi, neugodna mirisa, prejake svjetlosti, osjećaja javne izloženosti, buke itd., te briga za djetetovo zdravlje, strah od puknuća međice, strah od boli...
• anestezija (epiduralna, lokalni anestetici...)
• indukcija porođaja: abnormalno podizanje razine oksitocina, što ih čini manje osjetljivima na fiziološke doze koje prirodno proizvodi tijelo
• epiziotomija koja smanjuje istezanje međice uklanjajući jedan od čimbenika za otpuštanje oksitocina
• odvajanje majke od djeteta nakon porođaja zbog čega ne dolazi do stimulacije bradavica temeljne za stvaranje dodatne doze oksitocina tijekom treće porođajne faze.

Neizravni čimbenici koji sprečavaju proizvodnju oksitocina:

• vjerovanja i shvaćanja zbog kojih žena osjeća neugodu ili sram, što koči izlučivanje oksitocina
• sjećanja na eventualno seksualno zlostavljanje koje se može događati na podsvjesnoj (neobjašnjiva nelagoda) ili svjesnoj razini (osjećaj straha)
• osjećaj srama ili ljutnje.

Posljedice nestvaranja oksitocina:

• nemogućnost postizanja orgazma (može biti uzrokovano dugotrajnim poteškoćama u vezi s partnerom)
• usporavanje porođaja (nepravilne kontrakcije)
• sporije otvaranje zbog smanjenih kontrakcija
• produljena druga porođajna faza (zbog male ili nikakve potrebe za tiskanjem)
• povećana mogućnost poslijeporođajnog krvarenja
• problemi s dojenjem zbog oštećenog refleksa ispuštanja mlijeka.

Endorfini – hormoni sreće

Endorfini su hormoni slični opijatima, stvaraju se u moždanom deblu, završecima živaca, a čak i u posteljici. Pojavljuju se kad god se tijelo nalazi pod fizičkim naporom, preko njegovih uobičajenih granica. Tri su glavna učinka endorfina – ublažavaju bol, stvaraju osjećaj dobrog raspoloženja i mijenjaju osjećaj za vrijeme i mjesto. Iznimno su korisni ženi koja rađa, a mogu poslužiti kao pokazatelj da porođaj teče normalno.

U trudnoći ženino tijelo prolazi kroz stanje stresa jer je suočeno s dodatnim opterećenjem razvoja djeteta. Kako prolaze mjeseci trudnoće, raste razina endorfina kao odgovor na sve veći stres sve do potkraj trudnoće kad će ta razina biti stalno povećana. Mnoge će trudnice to razdoblje prepoznati jer će se stalno osjećati dobro, osjećat će se spremne za bebu, neke će također imati isprekidan san s tendencijom da satima leže budne, imat će živopisne snove, vidljivu zaboravnost... To su sve znaci da tijelo proizvodi endorfine i da će to nastaviti činiti, osobito kad počne porođaj. Kad se i to dogodi, endorfini će i dalje nastaviti rasti. Neko vrijeme nakon što trudovi postanu osjetno intenzivniji i zahtijevaju koncentraciju, rodilja će početi mijenjati svoje ponašanje – povući će se, odmarati između trudova, zatvarati oči i činit će se "odsutnom". To znači da razina endorfina odgovara njezinim potrebama i da porođaj dobro napreduje. Proizvodnja endorfina na najvišoj je razini u zadnjoj fazi porođaja kad je vrat maternice potpuno otvoren, a nagon za tiskanjem još slab. Tada rodilja obično osjeti potrebu da se nakratko odmori. To je faza tranzicije ili vrijeme za odmor. Žene obično imaju potrebu u tom razdoblju biti u uspravnom položaju. Nakon toga žena može osjetiti suhoću usana, proširenje zjenica i navalu energije. Mnoge žene u tom razdoblju postanu vrlo dezorijentirane i nakon što se dijete rodi, neće se sjećati pojedinosti iz tog dijela porođaja.

Zahvaljujući endorfinima, odmah nakon što se beba rodi, trudovi prestaju i žena doživljava karakteristično stanje ushita i sreće. Osjeća se ispunjeno i snažno i takve su pozitivne emocije važne za što bolju dobrodošlicu bebi. Ovo je možda jedan od najvažnijih razloga stvaranja endorfina tijekom porođaja – kako bi osigurali idealno fizičko i emocionalno stanje odmah nakon porođaja. Sve je osigurano za povezivanje mame i bebe na najbolji način.

Nakon porođaja razina endorfina naglo pada i otprilike poslije dva dana gotovo da je jednaka stanju prije trudnoće. Treći dan "tuge" koju dožive mnoge žene reakcija je na taj nagli pad endorfina o kojima je gotovo postala ovisna tih prošlih devet mjeseci. Četvrtog ili petog dana nakon porođaja razina endorfina ponovno malo poraste, a zatim se postupno smanjuje na stanje prije trudnoće (negdje oko tri tjedna poslije porođaja).

Adrenalin

Kad je osoba prestrašena ili se nalazi u potencijalno opasnoj situaciji, tijelo automatski uključuje mehanizme (instinkt za preživljavanjem) zbog kojih osoba promijeni ponašanje. Naime, oslobađaju se hormoni koji se zovu katekolamini, poznatiji kao adrenalin i noradrenalin. Njihova je uloga da izazovu kod čovjeka takvo ponašanje koje će ga izbaviti od izvora opasnosti. U tim trenucima možemo osjetiti lupanje srca, ubrzano disanje, osjećaj da želimo pobjeći od opasnosti. Osim toga, tijelo usmjerava protok dodatnih količina kisika prema onim dijelovima tijela koji su najkorisniji u bježanju – perifernom mišićnom sustavu, srcu, plućima i mozgu.

Tijekom porođaja ženino je tijelo pod velikim stresom i normalno je da ubrzanije diše i da joj srce brže kuca. Ali, ako je dodatno izložena stresu zbog nekih vanjskih čimbenika koje doživljava kao alarmantno stanje, njezino će tijelo automatski proizvesti adrenalin da joj pomogne. Neodgovarajući uvjeti za rađanje, zastrašujući komentari osoba u pratnji (npr. partnera), neudobni položaji ili povećanje boli mogu imati takav učinak. Njezino tijelo osjeća prijetnju i tada ima snažnu potrebu da zaštiti sebe i dijete. No, istodobno se pokreću mehanizmi koji mogu usporiti porođaj. Razina oksitocina pada proporcionalno porastu adrenalina, što usporava trudove.

Ukratko, adrenalin raste tijekom porođaja i pritom žena osjeća paniku zbog koje se ponaša uznemireno, glasna je, viče, čini nagle pokrete, ima širom otvorene oči, povišen krvni tlak. Kontrakcije se usporavaju, možda i prestanu; pojačava se bol tijekom trudova; dolazi do stanke u otvaranju i porođaj ne može napredovati.

Takvo se stanje često dijagnosticira kao:

• porođaj nije počeo (npr. žena dođe u bolnicu i trudovi se zaustave)
• zastoj napredovanja trudova
• distocija (težak porođaj)
• nedovoljna aktivnost mišićnog tkiva maternice

U tom slučaju pobornici prirodne metode rađanja savjetuju:

• ako majka i dijete ne pokazuju znakove zdravstvenih problema, nema potrebe za medicinskom intervencijom.
• Drip se koristi kao posljednja opcija ako se pokušalo na druge prirodne načine potaknuti trudove, za što je katkad potrebno dosta vremena.

Ako je nemoguće osigurati okolinu u kojoj bi se majka osjećala sigurno i zaštićeno, možda će trebati epiduralnu kako bi se nadoknadio nedostatak endorfina i smanjila bol. Michel Odent navodi da jedan od razloga zaustavljanja trudova može biti i glad zbog koje se izlučuje hormon stresa. Stoga bi žene trebale nešto pojesti u ranoj fazi trudova. Koncentracija hormona stresa naglo se snižava nakon porođaja i zbog toga majka također može osjetiti hladnoću i drhtanje, pa je potrebna topla okolina kako bi se ti hormoni održavali niskima i kako ne bi sprečavali ulogu oksitocina u prevenciji poslijeporođajnog krvarenja.

Tekst: Ivančica Tarade

Foto: Profimedia