napokon-bezbrizni-u-izlascima-s-djecom

Neki nikad nisu toliko šetali kao kad su dobili dijete. Izlasci s djetetom u šetnju gotovo su od životne važnosti. Ne želite svaki čas skidati s ormara na koji su se popeli klinci koji su nedavno prohodali niti skupljati unedogled sve što su porazbacali iz ladica. Puno je lakše dobro ih odjenuti i uputiti se u prirodu gdje mogu vježbati svoju novu vještinu do iznemoglosti. Ponesite rezervnu pelenu i robicu, vlažne maramice i kašicu. Koju kašicu? Onu koja je provjerene kvalitete, s pomno odabranim sastojcima, idealno ako u njoj nisu dodani šećeri, nego vitamin C. Upravo takve su Frutekove kašice. Osim što su praktične za nošenje, potiču djecu da se samostalno hrane, a istiskivanjem ukusnog sadržaja mališani se mogu s njima i igrati. Maskote ježića i miša na ambalaži potaknut će ih na smišljavanje priča zajedno s roditeljima i razgovor o životinjama koje žive u obližnjim šumarcima i vrtovima.

Od nedavno klinci koji su navršili 8 mjeseci mogu isprobati i dvije nove vrste kašica: voćnu kašicu s pravim jogurtom i voćnu kašicu s punozrnatim žitaricama. Kad god idete nekud s djetetom - na pregled pedijatru, na igranje kod susjedovog klinca, u parkić, na izlet ili samo u dućan - nek vam se nađu pri ruci. Pojednostavit će vam život, provjereno!

Pozitivno iskustvo s Frutekom vrlo su živopisno opisale blogerice Margarita Tomić na svom blogu www.internetmater.com te Petra Ninčević poznatija kao Lipstick mom. Evo kako njihovi klinci reagiraju na Frutekove kašice i koji su njihovi savjeti za bezbrižniji boravak s djecom izvan kuće.

Cuga na klupici by Margarita Tomić

Sjede tri mame na klupici u parku i gledaju klince kako se igraju. Nisu istog uzrasta, ali čini se da su jedno drugome od uha do uha. I tako krene prva s pričom. Jedva čekam da moja mala počne hodati, već sam izludila od konstantnog natezanja. Joj, što ti je, čekaj da krene hodati pa da moraš trčati lijevo-desno. A treća mudro šuti i gleda ispred. Zna ona što je to i kako funkcioniraju bebačke faze. Stalno čekaš neki sveti gral da se dogodi. Onda će biti lakše, govoriš si. Hoće vraga.

On je velik

Nama se upravo dešava faza da je on velik. Ima 94 centimetra, mangup je i prokleto sladak. Dakle, svako jutro kad se ustane odmah mora nešto jesti, što je prilično legit jer spava od sedam nula-nula navečer. Isto se dešava i kada se vrati iz vrtića, moramo odmah smišljati neki snack. On je odrastao i premda ne zna beknuti ništa osim duda, di je i tu je, on je velik. Veliki drama queen koji ne želi da ga se hrani. Okreće glavu, gura žlicu i viče odrešito i piskutavo NE. Neki dan sam im napravila krem juhu od tikvica koju sam već vidjela po zidu i what not, i mislim si nećeš, razbojniče. Nisam ga stavila u hranilicu, i dobro da nisam jer ne bih bila shvatila što ga točno ždere. Ustao se sa stolice, odjurio u jedan ćošak ispod galerije i tulio tamo kao da sam ga u kaznu poslala. Trebala sam biti nemajka i fotkati da vidite koliko je to slatko bilo. Dramio je dok mu nisam donijela zdjelicu i žlicu da sam jede. Juhe je bilo svugdje.

Tada sam shvatila da sam mama jednog odraslog patuljčića i jedne djevojčice koja će uskoro u školu. Možeš li ti vjerovati da sam ja mater nekome tko ide u školu i tko zna sam jesti? Sljedeća će faza biti da sjedimo na kupici u parku, nas troje i svaki ima svoj Frutek. On voli žitarice i voće, ona voće i jogurt, a ja imam Frutek za odrasle, znate već na koji mislim. Kad si bolje razmislim, sad ću predvečer po jedan Frutek u onim vrećicama s čepom pa nek' to proba razmazivati po stanu. Kojom brzinom ih posrče, čisto sumnjam...

Kako 'preživjeti' izlet s klincima - tips&tricks by Lipstic mom

Krenut ću otpočetka. Dok je Lukas bio mala beba, često smo s njime išli u grad. Njega sam nažalost dojila samo 3 i pol mjeseca pa taman kad sam prestala, stiglo je proljeće i šetnje po gradu. Nije mi trebalo ništa posebno, osim rezervne pelenice, termosice s vodom i dozera s mlijekom u prahu. I mala dekica da ga ušuškam. :)

No, onda je Lukas prohodao i tu je sve počelo biti puuuuno zahtjevnije. Nije se više želio voziti u kolicima, radije bi hodao, a još je bio malen i naravno da nije mogao prošetati cijelim centrom sam. Jeo je krutu hranu i apetit mu je bio veći, pelene su postajale sve punije i promakale i znalo je biti situacija kad bismo došli u centar grada i za 20 minuta bismo htjeli otići doma jer se nismo dobro pripremili. Onda smo mislili da će biti idealno kad se riješi pelena, jer više nećemo morati nositi toliku „aparaturu“ sa sobom. Sad, kad se friško odviknuo od pelena, nisam sigurna da sam bila u pravu. Zna mu se još dogoditi da zaboravi reći da mu se piški, i eto nezgode. Uz njega, sad je tu i Lota, točno u onoj fazi kada bi sama hodala.

No, muž i ja silimo izletiće i odlaske do grada na pola dana jer nas to veseli, ali zato imamo dosta pretpripreme kako bi svaki takav odlazak negdje bio lakši. Ako vas zanima kako se mi to pripremamo, pročitajte iduće bullete:

Krećemo rano kad se djeca probude ili netom nakon podnevnog spavanca jer na taj način izbjegnemo dodatne nervoze zbog njihovog umora
Od doma uvijek krenemo siti jer ako odemo u grad, restorani najčešće budu uvijek puni i dugo se čeka, a klinci i čekanje jednostavno ne idu zajedno

U ruksaku uvijek imam rezervnu robicu za djecu, vlažne maramice i podlogu za prematanje. Ako smo u nekom parku i vani je toplo, komotno dijete presvučem na klupici ili na travnjaku. Ako je vani zima, onda prije provjerim gdje mogu naći prostorije za prematanje.

S obzirom na to da Lukas ne nosi pelene (ima još uvijek noćnu), kad idemo negdje obavezno provjerim stanje s wc-ima jer je ponekad jako teško naći wc, a njemu se uuuužasno kaka :D. U centru grada to nije problem jer su kafići na svakom koraku, no ako idete negdje malo van civilizacije, provjerite postoji li neki objekt gdje dijete može obaviti nuždu. Ako idemo tako negdje, Lukasu uzmem pelenu i dogovorimo se da iznimno samo tada veliku nuždu obavi u pelenicu koju onda možemo baciti u smeće. Ovo mi iskreno predstavlja najveći stres jer malena djeca ne mogu trpjeti i malo sačekati pa ponekad zaista nemamo vremena juriti do prvog objekta. Neki nose tute sa sobom, no onda imam problem s čišćenjem iste. Imam pelenu, imam vrećicu, eto obavljaj svoje ovako dok se još ne uhodamo i naučimo malo pretrpjeti dok ne dođemo do prvog wc-a.
Djeca će uvijek tražiti mali zalogaj pa ponesite nešto sa sobom. Mi nosimo Frutekove kašice u „vrećici“ koje imaju deblju slamku i njima je to jako zanimljivo. Nema punih kolica mrvica, njima su zabavne jer „piju“ iz njih, a kašice su voćne (u kombinaciji s jogurtom ili žitaricama) i nemaju dodanih šećera. Ambalaža im je fora jer kad pojedu kašicu, onda se igraju čepom i pokušavaju ga namontirati nazad, tako da tu 'kupimo' i malo mira. Plus, nema potrebe da nosimo dodatnu aparaturu u vidu žličica, posudica ili sl. Ovo mi je najpraktičnije jer mi se masu puta dogodilo da kupim kašicu u staklenci „on the go“, ali skužim da nemam žličicu, pa moram sjesti u neki kafić i žicati da mi daju žličicu od čaja kako bih mogla nahraniti dijete. Ovo je, doduše, za djecu koja se znaju sama hraniti, ali meni Lota zna papati iz toga pa nemam frke. :)
Imajte u gepeku (kišobran) kolica. Za svaki slučaj. Djetetu će se možda prispavati, možda će se umoriti od hodanja i postat će mu prenaporno, pa bolje imati rezervu u autu i olakšati djetetu.
Ako idete u grad i vi roditelji želite popiti kavu, znate da je to često nemoguće s djecom. Birajte lokacije koje su „ograđene“ ili koje imaju parkić pa se djeca mogu na sigurnoj udaljenosti igrati blizu vas.
Dogovorite se s prijateljima koji također imaju djecu. Ne biste vjerovali koliko je nama lakše kada negdje odemo s kumovima koji imaju djecu. Djeca se tad fokusiraju uglavnom jedni na druge, užive se u svoje igre i puno manje imamo tantruma, negodovanja i sl. A i nama većima bude ljepše jer se vidimo s ljudima do kojih nam je stalo.