Za razvojno razdoblje između prve i treće godine života karakteristično je da će većina djece kroz hranu pokušati izraziti svoju novootkrivenu neovisnost i slobodu, te se većina može opisati kao vrlo izbirljiva u svojim prehrambenim navikama. Djetetove navike jedenja tako doslovce "preko noći" mogu postati nepredvidive, pa može početi odbijati onu hranu koja mu je prošli tjedan bila omiljena ili početi tražiti onu koja mu do prije nekoliko dana nije bila "ni u primisli".
Djeca predškolske dobi također razvijaju svoju individualnost, ali su sklonija suradnji nego djeca mlađa od 3 godine, te su spremnija učiti na roditeljskom primjeru. Za predškolce je karakteristična njihova velika i razvojno uvjetovana potreba da budu samostalni u izvođenju raznih stvari, pa tako i u jelu. Sve navedeno roditeljima pruža velike mogućnosti kako svoju djecu na nove i uzbudljive načine naučiti zdravim prehrambenim navikama.
RAZLOG ZA BRIGU
Čest razlog zabrinutosti roditelja svakako je djetetova izbirljivost u jelu ili čak potpuno odbijanje hrane. Jednostavno rečeno: ako djetetu određena vrsta hrane nije privlačna, neće je željeti jesti. Koliko god da u tom slučaju pokušavate natjerati svoje dijete da je pojede, ubrzo ćete uvidjeti svoj neuspjeh, jer što više "navaljujete" - dijete je odlučnije u odbijanju.
OMOGUĆITE DJETETU DIO KONTROLE
Roditeljska je uloga ohrabriti dijete da donese zdrave odluke, ali također je bitno djetetu omogućiti određenu slobodu u izboru onoga što će, kada i kako jesti. Roditelji bi trebali djetetu ponuditi razne vrste zdrave hrane, te mu dati mogućnost izbora koju će od ponuđenih vrsta hrane jesti, a koju će odbiti. Roditelji su također odgovorni za pravilan raspored obroka i užina. Previše roditeljske kontrole i "titranja" nad djetetovim hranjenjem kao posljedicu vrlo često ima to da dijete muku muči s hranjenjem za obiteljskim stolom, ali ima uredne prehrambene navike izvan vlastitoga doma (kod bake, prijatelja, u vrtiću...). Također mu, ovisno o dobi, omogućite samostalnost u hranjenju te ga potičite da sudjeluje u pripremi obroka.
DJECA SU IZBIRLJIVA U JELU
Ako dijete želi jesti samo određena jela, roditelji se često osjećaju dužni svaki dan servirati baš to jelo, sve kako bi ono bar nešto pojelo. Naravno, nije ništa loše u tome da se djetetu dade ono što voli jesti, ali te vrste jela ne moraju baš svaki dan biti na vašem jelovniku. Pripremom samo određenih jela roditelji propuštaju mogućnost da svoje dijete upoznaju s novim okusima i povećaju broj onih jela koja će dijete poželjeti jesti, zato nemojte odustati od pripreme različitih jela (uz već ustaljene "favorite"). Nije mu se svidio okus mrkve? Ne odustajte od pripreme mrkve, već poslužite malu porciju i ohrabrite dijete da uzme pokoji zalogaj, ali ne prisiljavajući ga i bez "zvocanja"! Zapamtite, djeca su prirodno sporija u prihvaćanju novih okusa i tekstura hrane; najprivlačniji su im blagi okusi i glatke teksture, s minimalnom količinom začina. Sve ostalo u početku može izazvati njihovu negativnu reakciju.
NE PREGOVARAJTE OKO JELA
Roditelji se s djecom često, u najboljoj namjeri, koriste strategijom cjenkanja ili pregovaranja. Ako dijete ne želi jesti špinat, pokušavaju mu objasniti koliko će biti veliko i snažno ako ga pojede ili se pokušavaju cjenkati: "Dobit ćeš keks ako pojedeš još tri zalogaja!" Koliko god u svojoj osnovi bile dobronamjerne, takve taktike dugoročno ne djeluju, jer u djetetu mogu izazvati odbojnost prema "dobroj" hrani (a ne toliko željeno prihvaćanje). Ne pretjerujte u hvaljenju svakoga zalogaja "dobre" hrane koju vaše dijete pojede, niti ga kritizirajte ako je odbije. Pokušajte ne upasti u zamku pregovaranja, nego pripremite zdrava jela i prepustite djetetu odluku što će jesti. Pregovaranje korištenjem deserta kao poticaja ne razvija zdravu naviku hranjenja, već djetetu odašilje poruku da su "oblizeki" vredniji od ostale hrane koja je poslužena za obrok. Kao ni podmićivanje desertom, ni prijetnja kaznom nije poželjna opcija u razvoju zdravih prehrambenih navika, jer dovodi do stvaranja borbe moći između roditelja i djeteta, što svakako ne pogoduje pozitivnoj atmosferi koja bi se trebala vezati uz prehrambene rituale.
SLUŠAJTE SVOJE DIJETE
Dijete u dobi od 3 godine već je sposobno samo procijeniti je li gladno ili sito. Ako za unaprijed određeno vrijeme obroka dijete zaključi da nije gladno, pokušajte izbjeći da ga zbog toga kritizirate ili se s njim svađate, već mu dajte do znanja kad može očekivati idući obrok. Roditeljima je teško djetetu dopustiti da preskače obroke većinom zato što smo odgojeni pojesti sve što nam je ponuđeno i ne razbacivati se hranom. Ipak, važno je ne prisiljavati dijete da jede kad nije gladno jer mora imati slobodu reagirati na vlastite znakove gladi, što jednostavno znači: "Kad sam gladan, jedem - kad nisam gladan, ne jedem" i predstavlja važnu vještinu u održavanju zdrave tjelesne težine u odrasloj dobi.
PRIVLAČENJE POZORNOSTI
Svako dijete brzo nauči da odbijanje hrane predstavlja vrlo učinkovit način privlačenja roditeljske pozornosti, a djetetova svjesnost te učinkovitosti postaje to veća što roditelj više pokazuje zabrinutost zbog prehrambenog ponašanja svojega potomka. Kao i u svakom drugom slučaju vezanom uz djetetovu prehranu, preporučuje se zauzeti miran pristup. Nemojte burno reagirati ako vidite da dijete samo gura hranu po tanjuru ili da je odbija, ne prisiljavajte ga da jede. Bez brige, jest će kad bude spremno. Pokušajte ne brinuti previše oko djetetova jela toliko dugo dok uredno dobiva na težini i dok se razvija unutar smjernica za svoju dob. Vrijeme će pokazati da je posvećivanje manje pozornosti i kontrole nad njegovim prehrambenim navikama dugoročno korisna strategija.
PRIVLAČNA HRANA BUDI SVAČIJI TEK
Na naš doživljaj privlačnosti i zainteresiranosti za jelo, prije no što ga kušamo, utječe izgled i miris hrane, što se katkad zaboravlja. Ako nam je hrana na izgled neprivlačna, vrlo se lako može dogoditi da je nećemo željeti kušati. Kod djece izgled poslužene hrane može utjecati na njihov tek i izbirljivost, stoga pripazite da bude lijepo poslužena, a neće škoditi ni da se malo poigrate dekoriranjem hrane na tanjuru, ako je moguće. Naravno, bitno je da ni u tome ne pretjerate, već da budete svjesni važnosti vizualne komponente pri pokušaju buđenja djetetova teka.
Tekst: Ana Plazonić Fabian, prof. psihologije