Mnoga djeca vole crtati, čak i kad su toliko mala da zapravo više šaraju nego crtaju. To je svakako dobro za razvoj njihove mašte, kao i za finu motoriku, ali nije loše ponekad malo analizirati što vaši mališani crtaju, jer psiholozi kažu da dječji crteži mogu otkriti svašta - ponekad mogu ukazivati i na neke izazove ili psihološke poteškoće s kojima se mališani suočavaju.
Obratite pozornost na detalje poput toga gdje na papiru dijete crta figure (bilo ljudske ili neke druge), u koji dio crteža ih postavlja, kako crta lice i tijelo, voli li neke tamne, agresivne boje i teme...
Veličina i položaj figura
Ako dijete crta male figure, to može ukazivati na njegovu sramežljivost, nisko samopoštovanje ili da se možda osjeća zanemareno.
Velike figure, posebno ako su toliko velike da dominiraju crtežima, mogu ukazivati na snažno samopouzdanje i veliki osjećaj vlastite važnosti.
Figure postavljene na rubove papira ili crteža mogu ukazivati na to da se dijete osjeća marginalizirano, nevažno.
Izgled lica i tijela
Ako dijete koje je dovoljno staro da zna nacrtati lice i tijelo crta ljude bez određenih dijelova (očiju, nosa, ruku), to može signalizirati da se osjeća društveno neugodno, da ima nisku mentalnu energiju ili da se osjeća nesigurno.
Veliki ili agresivni detalji poput ogromnih ruku, nosa ili zuba mogu biti povezani s agresijom ili željom za moći.
Figure nacrtane bez vratova mogu ukazivati na impulzivnost ili nedostatak emocionalne povezanosti.
Teme i sadržaj crteža
Crteži koji skrivaju agresiju, poput nacrtane krvi, oružja ili nekih agresivnih radnji, ponekad mogu biti znak da je dijete bilo izloženo nekoj traumi ili nasilju. Crteži izoliranih figura ili tmurnih subjekata mogu ukazivati na usamljenost, depresiju i tugu.
Tamne i sumorne teme u crtežima kuća ili drugih predmeta mogu biti signal da se dijete osjeća nesretno i nezadovoljno obiteljskim životom ili nekim drugim aspektom svog života.
Međutim, ako primijetite nešto od navedenog u crtežima svojih mališana, nemojte donositi preuranjene zaključke. Imajte na umu da su crteži samo mali dio djetetovih misli i mašte te da na njih mogu utjecati i mediji, društvene mreže, osobni interesi, neka prolazna raspoloženja... Ako vam se, osim crteža, nešto čini „sumnjivim“ ili vas brine u djetetovom ponašanju, onda je svakako najbolje obratiti se psiholozima koji su obučeni za procjenu stanja djece.
Izvor: Yumama