Kako bismo odgojili samostalnu, sposobnu djecu, moramo im dati alate, samopouzdanje i prostor koji su im potrebni da pronađu svoje mjesto u svijetu. Za to je potrebno pronaći dobru ravnotežu između vodstva i slobode, znati kada uskočiti, a kada pustiti mališane da se sami snađu u određenoj situaciji.
Samostalnost nije neka čarobna vještina koja se pojavljuje kada dijete napuni 18 godina. Naprotiv, to je vještina koja se gradi od malih nogu, a evo što roditelji snalažljive djece rade, tj. kako ih odgajaju da budu samostalni, piše YourTango.
1. Dopuštaju im da se ponekad malo muče
Važno je da se djeca ponekad malo muče u rješavanju problema, umjesto da odmah požure riješiti ga umjesto njih. Istraživanja su pokazala da djeca kojoj se da prostor za rješavanje izazova razvijaju jače vještine rješavanja problema i veću otpornost tijekom vremena. Ti roditelji vide manje frustracije kao prilike za učenje, a ne kao hitne slučajeve, te pružaju dovoljno smjernica kako bi spriječili da se djeca osjećaju zaglavljeno, ali bez preuzimanja kontrole.
2. Uče ih rano donositi odluke
Neovisna djeca navikla su birati vlastitu odjeću, grickalice i kako provoditi slobodno vrijeme mnogo prije nego što ti izbori postanu vrlo važni. Dopuštajući djeci da donose odluke primjerene dobi, roditelji im pomažu da izgrade samopouzdanje u vlastitu prosudbu. Rana praksa donošenja odluka pomaže djeci da razviju vještine kritičkog mišljenja, koje su vrlo važne u odrasloj dobi.
3. Postavljaju jasna očekivanja i drže ih se
Struktura i neovisnost mogu se činiti suprotnostima, ali najbolje funkcioniraju zajedno. Djeca napreduju kada znaju što se od njih očekuje, čak i ako imaju fleksibilnost unutar tih granica. Dosljedna pravila i njihovo provođenje uče odgovornosti i pomažu djeci da shvate da njihovi postupci imaju posljedice. Roditelji koji odgajaju neovisnu djecu uravnotežuju ovu strukturu sa slobodom, dopuštajući djeci da se kreću unutar jasnih, predvidljivih granica. S vremenom to potiče i odgovornost i neovisnost.
4. Uče ih odgovornostima primjerenim dobi
Od namještanja kreveta do pakiranja grickalica, samostalna djeca su navikla doprinositi kućanskim poslovima. Ti se zadaci mogu činiti malima i nevažnima, ali istraživanja su pokazala da djeca koja rano (primjereno dobi) preuzmu kućanske poslove razvijaju jaču radnu etiku i bolje vještine upravljanja vremenom kasnije u životu.
5. Neće ih preopteretiti aktivnostima
Roditelji ponekad vjeruju da više aktivnosti pomaže djetetovom razvoju, ali oni koji odgajaju samostalnu djecu razumiju vrijednost slobodnog vremena . Ono djeci omogućuje da sami planiraju, slijede svoju znatiželju i zabavljaju se, a sve su to bitne vještine za samostalnost.
Studije su pokazale da preopterećen raspored kod mališana može dovesti do povećane anksioznosti kod djece, dok slobodno vrijeme potiče kreativnost i samomotivaciju.
6. Daju primjer rješavanja problema
Roditelji djece koja od malih nogu znaju kako se snaći u bilo kojoj situaciji jasno i glasno raspravljaju o procesu kojim donose odluke. Oni djeci daju primjer kako razmišljati o različitim opcijama, ishodima i krenuti dalje, bilo da se radi o odabiru što jesti za večeru ili smišljanju kako nešto popraviti u kući. Nasljednici s vremenom uče primjenjivati iste strategije u različitim situacijama.
7. Uče ih da se zauzmu za sebe
Roditelji neovisne djece potiču ih da se izjasne - da zatraže pomoć od učitelja, da kažu treneru da im je potrebno pojašnjenje i da sami naruče hranu u restoranu. Zauzimanje za sebe gradi samopouzdanje i komunikacijske vještine te uči djecu da imaju glas koji mogu koristiti.
8. Uče ih da je normalno griješiti
Neovisna djeca se ne boje griješiti jer njihovi roditelji pogreške tretiraju kao dio procesa, a ne kao neuspjehe. Ovi roditelji pomažu svojoj djeci da vide što je pošlo po zlu, razmisle o tome što bi drugačije učinili i pokušaju ponovno, piše YourTango .
9. Postupno smanjuju kontrolu
Roditelji koji odgajaju neovisnu djecu ne drže se slijepo kontrole. Kako im djeca dokazuju da se mogu nositi s nečim, ovi roditelji se povlače i daju im prostora da se sami nose s određenom situacijom. Ovo postupno povećanje slobode gradi povjerenje s obje strane. Dijete uči preuzeti više odgovornosti, a roditelj uči vjerovati djetetovoj prosudbi.
10. Više cijene trud nego savršenstvo
Kada se roditelji usredotoče na trud, djeca se osjećaju slobodnije isprobavati nove stvari bez straha od osude ako ne uspiju. To pomaže djeci da razviju upornost , što je ključna osobina za neovisnost. Istraživanja pokazuju da djeca koja su pohvaljena za svoj trud imaju veću vjerojatnost da će odabrati izazovne zadatke i ustrajati u njima. Ti roditelji znaju da je savršenstvo nerealno, ali trud je stoga uvijek moguć.
11. Pripremaju djecu za život izvan doma
Roditelji koji odgajaju samostalnu djecu ne razmišljaju samo o sljedećoj školskoj godini. Razmišljaju o cijeloj budućnosti svog djeteta. Uče ga praktičnim vještinama poput kuhanja, upravljanja novcem, vremenom i osnovnog kućanstva. Ove se lekcije često događaju u svakodnevnom životu, bez pompe, ali pripremaju djecu za snalaženje u stvarnom svijetu. Do trenutka kada napuste dom, ovi mališani su spremni ne samo preživjeti samostalno, već i napredovati u životu.