Emocionalno zanemarivanje djece je istovremeno jednostavno u svojoj definiciji i moćno u posljedicama koje proizvodi. Do njega dolazi kad roditelji ne odgovaraju dovoljno i na pravi način na emotivne potrebe djeteta tijekom odrastanja.
Emocionalno zanemarivanje je nevidljiv dio djetinjstva koji se kao takav teško pamti. Ali, iako možda nepoznat onome tko ga je iskusio, može ga cijelog života pratiti kao tmuran oblak iznad glave i tako mu otežavati život.
Što emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu čini nevidljivim i teško pamtljivim? Nekoliko važnih faktora. Prije svega, može se dogoditi u inače vrlo toplim, brižnim obiteljima kojima ništa materijalno ne nedostaje. Drugo, neuspjeh roditelja da odgovore na emotivne pozive djeteta nije nešto što vam se događa u djetinjstvu. To je nešto što izostaje onda kad vam je potrebno. Naše oči ne vide one stvari koje se nisu dogodile. I zato ih naš mozak ne može upamtiti.
Desetljećima kasnije, kao odrasla, formirana osoba, osjećate da nešto nije u redu, ali ne znate zašto. Možete se osvrnuti na djetinjstvo u potrazi za odgovorima, ali nećete vidjeti ono što je nevidljivo. I tako ostajete vjerovati da nešto nije u redu s vama.
Ali, nije tako. Jednom kad prepoznate i razumijete problem, možete ga i riješiti. Ovo je 7 znakova da ste u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni:
1. Osjećaj praznine
Praznina nije isti osjećaj kod svih ljudi. Za neke, to je osjećaj praznine u trbuhu, prsima koji dođe i prođe. Za druge, to je otupljenosti.
2. Strah da ovisite o nekome
Jedno je biti neovisan tip osobe. Ali osjećaj duboke, neprekidne nelagode kad od nekog ovisite je nešto sasvim drugo. Ako primjećujete da ulažete puno truda vam se nikad ni slučajno ne dogodi da ovisite o nekome, onda možda imate ovu vrstu straha. I uzrok može biti zanemarivanje vaših emocija u djetinjstvu.
3. Nerealna samoprocjena
Je li vam teško definirati svoje sposonosti? Koje su vaše slabosti, a koje su snage? Što volite? Što želite postići? Što vam je važno? Ako vam je teško odgovoriti na ova pitanja, to je znak da ne poznajete sebe onoliko koliko bi trebali.
4. Nemate suosjećanja za sebe, ali ga imate puno za druge
Jeste li stroži prema sebi nego prema prijateljima ili obitelji? Pričaju li vam drugi o svojim problemima, a vi svoje zadržavate za sebe? To može biti znak da nemate suosjećanja i razumijevanje za sebe, ali za druge imate.
5. Krivnja, sram, bijes usmjeren prema sebi
Neki ljudi za sve negativno što im se u životu dogodi odmah krive sebe i osjećaju sramotu. Jeste li se sramili zbog stvari zbog kojih se većina ljudi ne bi osjećala tako? Zbog svojih potreba, grešaka koje pravite ili svojih osjećaja?
6. Osjećate se promašeno
Znate da nešto nije u redu, ali ne možete ni u što uprijeti prstom. "Do mene je", "Ne mogu s ljudima", "Razlikujemo se".
Vaši osjećaji nisu važni. Da bi se dijete s ovakvom situacijom suočilo, ono naravno potiskuje svoje osjećaje, kako bi ih spriječilo da postanu "problem" u obitelji. Kad to dijete odraste, živi bez dovoljnog pristupa vlastitima emocijama: emocijama koje bi ga trebale voditi, povezati, obogatiti, emocijama koje bi mu trebale jasno govoriti tko i što mu je važno u životu.
Izvor: Kurir