U našem kompetitivnom društvu roditelji se trude pripremiti djecu za uspjehu. Zbog toga ih od najranije dobi upisuju na razne izvannastavne aktivnosti, od sporta do glazbenih škola, a uz to potiču i učenje stranih jezika. Roditelji lako upadaju u ovu klopku jer žele svoju djecu pripremiti za budućnost, ali to može imati kontraučinak.
Djeca i tinejdžeri obično neće započeti razgovor o stresu, neodlučni su otvoriti se jer ne žele razočarati roditelje. Na kraju bi mogli šutjeti sve dok ne dosegnu točku pucanja, a nitko ne želi da se dijete slomi. Zato su stručnjaci za HuffPost otkrili kako roditelji mogu ostati proaktivni u procjeni zahtjeva koje stavljaju pred djecu, ali i kako prepoznati suptilne znakove koji mogli signalizirati potrebu za preispitivanjem očekivanja.
1. Izbjegavanje ili odgađanje
Kada su djeca preopterećena, ali ne žele razočarati svoje roditelje, pojavljuju se isprike. Mogli bi imati bolove u trbuhu, izgubiti svoju sportsku opremu ili se lijeno kretati. Ako im nedostaju alati za rješavanje obveza, počet će u potpunosti izbjegavati zadatke.
"Razmotrite koji je djetetov 'zašto': zašto dijete ide na ples, zašto dijete ide na dodatni sat matematike?" rekla je Lisa Damour, klinička psihologinja i autorica bestselera New York Timesa "Under Pressure".
"Ako je djetetov 'zašto' zato što roditelj to želi, ali samo dijete nema želju, vrijeme je da dobro razmislite je li to pravi put", dodala je.
Neke se aktivnosti mogu lako odbaciti ako djeca ne žele sudjelovati. Ostale obveze, poptu škole, ne mogu se izbjeći. U svakom slučaju, način na koji se roditelj nosi s djetetovim izbjegavanjem može povećati ili smanjiti stres.
Ovo je primjer koji Damour iznosi u svojoj knjizi: Učenica se osjećala nepripremljenom za test iz kemije. Htjela je da tata dođe po nju prije ispita. Kad bi joj tata pomogao da to izbjegne, on bi na kraju pojačao problem, čineći je dugoročno manje otpornom. Umjesto toga, tinejdžerica je trebala brižnog oca savjetnika koji će je voditi kroz rješenja kao što je dobivanje pojašnjenja od učitelja, raspravljanje s vršnjacima i traženje online rješenja. Na kraju bi dodatno učila, dobila zadovoljavajuću ocjenu iz testa te naučila kako bi prilagodljivija zahvaljujući smjernicama smirene odrasle osobe.
Damour ističe da roditelji mogu imati otvoren razgovor sa svojim djetetom u kojem mu daju do znanja da nemaju strogi plan nego da pokušavaju steći dojam kako se njihovo dijete osjeća o stvarima koje radi.
2. Ne mogu se oporaviti
Djeca koja izgledaju neobično neusredotočena, nemotivirana ili razdražljiva možda nemaju dovoljno vremena za odmor. Djeca i tinejdžeri bi trebali spavati između devet i 11 sati po noći. Uz to, trebaju im pauze tijekom dana kako bi se napunili energijom.
"Kad vaš stres raste, dolazi do iscrpljenosti. Javlja vam se nesanica, pada razina energije i sposobnost fokusiranja", rekla je Michele Borba, edukacijska psiholignja i autorica knjige "Thrivers: The Surprising Reason Why Some Kids Struggle and Others Shine".
Odlazak u školu pa na sport, zatim pisanje zadaće i učenje pa odlazak u krevet ne odgovara svakom djetetu. Ocjenjivanje sposobnosti vlastitog djeteta na temelju tuđeg rasporeda stvara nerealna očekivanja.
"Nemojte koristiti ono što druga djeca rade kao mjeru onoga što vaša djeca trebaju raditi. Važno je da djeca rade izazovne stvari i razvijaju se, ali moraju biti u stanju adekvatno se oporaviti, a oporavak izgleda stvarno, stvarno drugačije od djeteta do djeteta", navodi Damour.
Jedno dijete može pohađati školu, a zatim se oporaviti na trening prije nego što ode kući učiti. Drugo će možda trebati pauza nakon škole. Damour preporučuje da se uskladite s tim koliko je oporavka potrebno vašem djetetu i kako oporavak izgleda konkretno za njega.
3. Sposobni su, ali ne žele razvijati vještine
Djeca koja su intrinzično motivirana vlastitim interesima i željama imaju tendenciju biti bolja od one koju potiču roditelji. Učinak i stav djeteta mogu vam pokazati njihovu razinu ulaganja.
"Promatrajte suptilnije načine na koje vaše dijete reagira na svoju aktivnost ili posao. Kad stvarno uživaju u tome, uporniji su. Nastavljaju brže učiti iako za tim ne postoji potreba", kaže Borba.
Dok upornost može otkriti da dijete napreduje u određenoj situaciji, samozadovoljstvo može otkriti je li dijete pod stresom.
"Ako se čini da vaše dijete ne razvija vještine, možda je vrijeme da im dopustite da se odmore od toga", navodi Damour, a mogu vam i odrasli uključeni u aktivnost dati informaciju je li ono zaista uključeno ili samo odrađuje to.
To znači da vaše dijete ispunjava obveze, ali nije zainteresirano za poboljšanje ili postizanje novih ciljeva. Kada se pojavljuje, ali ne ulože energiju u uspjeh, vrijeme je za procjenu želi li dijete doista biti uključeno u aktivnost.
4. Vama je stalo više nego njima
Svako dijete ima jedinstvene talente. Za neke, škola možda nije mjesto gdje će pokazati svoj puni potencijal. Ako se vaše dijete muči sa školom i svejedno mu je, prirodno je da ga želite potaknuti na više rada. Međutim, takav pristup može imati negativan učinak.
"Većinu vremena fokusiramo se na slabosti i nedostatke naše djece, a ne na njihovu snagu, njihove talente ili ono što su dobro učinili", rekla je Borba.
Kad djeca postižu lošije rezultate u školi, gube samopouzdanje. Neka čak pucaju pod pritiskom ocjena. Mogli bi imati određenu razinu sumnje u svoje talente i sposobnosti. Reakcija roditelja može napraviti veliku razinu u njihovoj sposobnosti da se nose s problemom i ponovno izgrade samopouzdanje. Razmislite o tome na sljedeći način: ako vaše dijete dobije ocjenu iz testa, a vi je vidite u e-dnevnik, kako ćete to podnijeti? Hoćete li im u panici slati poruke? Hoćete li upisati na instrukcije? Ili ćete čekati i pitati ih što se događa?
"Ovo su situacije kad stvari mogu izmaknuti kontroli jer se učenik i roditelj ne slažu oko ciljeva, kad je roditelju puno više stalo do školskih obveza nego učeniku. Odgovor tu nije nužno jače pritisnuti učenika. Često će se to obiti o glavu, pogotovo ako imate tinejdžera", navodi Damour.
Umjesto jačeg pritiska, Damour preporučuje otvoreni razgovor kako biste istražili najbolje opcije za svoje dijete. Ne postoji jedno rješenje za sve kada je u pitanju razvoj. Nepovezanost između vas i vašeg djeteta može značiti da je vrijeme da procijenite jesu li vaše želje realne ili postoje neki drugi razlozi iza ponašanja vašeg djeteta.
5. Nedostatak užitka
Gledanje djece koja sudjeluju u sportovima i aktivnostima je uzbudljivo i roditelji mogu brzo biti zaokupljeni vizijama svog djeteta kako pogađa pobjednički pogodak ili pjeva solo na koncertu. Uz sve izbore i mogućnosti, roditelji ponekad zaborave da su izvannastavne aktivnosti izborne. Postoje kako bi djeci pružila dodatni način razvijanja vještina, ali također je u redu potpuno ih preskočiti.
"Pazite na ton i želju kad je vrijeme za aktivnost. Ponašanje je uvijek izdajnički znak", rekla je Borba.
Ako se čini da vaše dijete nije sretno kada sudjeluje u nekoj aktivnosti, ali vi ga još uvijek potičete na prisustvovanje, možda je vrijeme da zastanete i pitate uživa li i dalje u tome.
"Nije da bi trebali voljeti svaku minutu u školi ili izvanškolskim aktivnostima, ali u konačnici, željeli bismo da naša djeca imaju osjećaj da se razvijanju i da su ponosa na ono što rade", rekao je Damour.