Trebaju li djeca češće čuti "ne"? To je pitanje koje Amil Niazi istražuje u svom nedavnom članku za The Cut - "Djeca trebaju češće čuti ne". Viralni članak dirnuo je roditelje milenijalce, posebno one koji se kreću kroz uvijek nejasne granice nježnog roditeljstva. Potom je potaknula raspravu na društvenim mrežama u kojoj su sudjelovali iscrpljeni roditelji, preopterećni učitelji i svi oni koji se pitaju gdje su granice. Ona se pita ignoriramo li u našoj potrebi za odgajanjem emocionalno svjesne djece dio u kojem oni zapravo nauče poštivati granice i ograničenja.
Kad se nježno roditeljstvo susreće s kaosom u stvarnom životu
S njom se složila i mama milenijalka Elizabeth Tenety koja ima petero djece, od vrtićanaca do tinejdžera. Ona je odlučila prakticirati nježno roditeljstvo u odgoju djece.
"Duboko vjerujem u ophođenje djece s empatijom i poštovanjem, u pomaganje da razumiju svoje emocije i donesu dobre odluke, a ne da se samo slijepo pokoravaju pravilima. Ipak... nisu sva moja djeca jednako reagirala na taj pristup. A jedan od njih, moj briljantni, znatiželjni, energični petogodišnjak, natjerao me da preispitam način na koji koristim jezik", navodi mama Elizabeth za Motherly.
Nije da ne može razumjeti njezina objašnjenja, navodi Elizabeth, apsolutno može, ali se ne želi prestati fizički ili mentalno kretati dovoljno dugo da ih čuje.
"Ovo dijete pita 'zašto?' prije nego što sam odgovorila na njegovo prethodno pitanje. On je mentalni ping-pong stroj, briljantan, divlji i uvijek tri koraka ispred. A ponekad, kada su sigurnost ili poštovanje prema drugima u pitanju, nemam vreman održati lekciju posljedicama. Samo trebam reći 'ne'", objasnila je.
To ne znači da je "ne" izrečeno bez nježnosti.
Zašto je jasnoća zapravo ljubazna?
Postoje situaciju kad je "ne" više nego potrebno.
"Kad bi moje dijete izletjelo na cestu... Nisam imala vremena mirno ga uputiti zašto ne prelazimo ulicu dok njom prolazi auto. Jedva sam izustila 'ne'. No, u tom se slučaju 'ne' pokazalo dostatnim i učinkovitim", prisjetila se Niazi.
U takvim trenucima nije samo učinkovito, njegova uloga je zaštititi dijete.
Ne samo to, prema stručnjacima za dječji razvoj, dosljedne granice u odgoju primjerene dobi mogu pomoći djeci da se osjećaju sigurnije dok se snalaze u svojoj okolini.
"Shvatila sam da je jasnoća zapravo ljubaznost. Nježno roditeljstvo ne znači ne govoriti ne. To znači da povezujemo granice i odnos. Ponekad objasnim razlog nakon što trenutak prođe, kad smo oboje mirni. Drugi put koristim ono što nazivam svojim 'da, ali...' načinom rada. Primjerice, možete prskati, ali voda mora ostati u kadi. Da, možete se penjati, ali ne na kuhinjski pult. Preusmjeravanje može biti prekrasno kad ima prostora za to. Ali kad to ne učinim? Oslanjam se na 'ne' s ljubavlju", objasnila je Elizabeth.
Granice ne poništavaju empatiju
Niaz na kraju članka naglašava da roditelji milenijalci često osjećaju nelagodu zbog discipliniranja djece.
"Bojimo se biti generacija roditelja koja se vodi frazom 'zato što sam ja tako rekao'. Želimo odgajati emocionalno svjesnu djecu koja su također puna poštovanja, odgovorna i okrenuta zajednici, čak i ako mi sami još uvijek učimo emocionalnu svjesnost. To je puno i sve to radimo bez strukturne potpore koju roditelji zapravo trebaju", naglasila je.
Kroz svoje promišljanje i iskustvo roditeljstva, Niaz je zaključila:
"I dalje se smatram nježnim roditeljem. Ali sam naučila da je ponekad najnježnija stvar koju mogu učiniti je prestati objašnjavati i početi usmjeravati, s jasnoćnom, dosljednošću i povremenim čvrstim 'ne'."