Svako dijete je drugačije i razvija se svojim tempom i važno je znati da ne pokazuju sva djeca s autizmom iste znakove. Postoje neki uobičajeni znakovi autizma po dobi djeteta: Kada najranije možete vidjeti simptome kod bebe, a kako izgledaju kod trogodišnjaka.
A ovi roditelji djece s autizmom podijelili su svoje priče o prvim simptomima koje su primijetili kod svoje djece.
Sandra, majka dvoje autistične djece, kaže da je shvatila da nešto nije u redu s njezinim sinom kada ga je promatrala u grupi s drugom djecom.
"U početku nisam bila zabrinuta, samo sam mislila da je malo tiši i manje otvoren. Ali nakon nekog vremena, vjerojatno nakongodinu dana, primijetila sam da zapravo ne pokazuje iste znakove razvoja kao druga djeca. A da budem iskrena, nisam ni znala što su razvojne prekretnice i kada su se trebale dogoditi”.
Tata David kaže da je njegov sin, koji ima autizam, imao neke tipične razvojne prekretnice do otprilike godinu dana, a šest mjeseci kasnije počeo je gubiti sposobnost da radi neke od tih stvari, tj. kao da je nazadovao.
Baka dvoje autistične djece, Barbara, otkrila je da joj se 'upalila lampica' kada se dječak nije odazivao na svoje ime. "Prvo smo zapravo mislili da je Bailey gluh jer bismo ga zazvali, a on ne bi odgovorio, čak ne bi ni pogledao u našem smjeru."
Jerry ističe da je njezin sin počeo govoriti nekoliko riječi s oko godinu i pol, a s godinu dana je prohodao. "Razvijao se kao i druga djeca, a kad je napunio tri godine i nije uopće govorio, zabrinuli smo se za njega."
O svom autističnom sinu, mama Corinne kaže: "Bailey nije ispuštao zvuk kad se rodio, bio je tih. Nije spavao 17-18 sati nakon što se rodio. Nismo ga mogli natjerati da jede. Nije želio da ga se drži, a mogao je, da je govorio, vjerojatno bi rekao 'vrati me u moju malu kolijevku i ostavi me na miru.' Primijetila sam da bi promatrao kretanje po sobi, poput lepeze, i jednostavno jedva bi trepnuo, nedostajalo mu je kontakta očima."
Tracy kaže da se njezin 10-mjesečni sin dva sata glasno smijao i da je to, gledajući unatrag, "vjerojatno bio jasan znak da nešto nije u redu".
Mama Karla kaže da je njezino dijete prvo imalo problema sa spavanjem, zatim s hranjenjem, a ostalo vrijeme bilo je sretna beba. "Ostavi ga na miru i bio je sretan. Dakle, pitaš se je li nešto krivo ili samo umišljaš?"
Elena, majka troje djece, od kojih je dvoje s autizmom, kaže da je Alex kasno progovorio. "Mislili smo da je to zato što je dječak i svatko propriča u različitim godinama. Zapravo sam bila prilično zabrinuta zbog toga i u vrtiću su predložili da napravimo test sluha za njega jer se činilo da ne primjećuje kad mu se kaže ime. Kad sam odvela svog drugog sina, Jacka, na jedan od njegovih pregleda u ranom djetinjstvu, činilo se da je doktorica bila malo više zainteresirana za Alexa i činjenicu da nije govorio otkako je imao dvije i pol godine. Ona je zapravo predložila da zakažemo termin za procjenu."
Majka autističnog djeteta, kaže da je njen sin imao tri rođaka otprilike istih godina, a kada bi se zajedno igrali s nekim igračkama, njen Jonathon bi otpuzao i nije se htio igrati s njima.
"Moja šogorica mi je zapravo dala knjigu o autizmu jer je bila malo zabrinuta kako se Jonathon razvija, a ja sam pregledala stranice i pomislila, 'da, ovo je vrlo blizu njegovom razvoju'.
Mama Lauren kaže da je njezin sin s devet mjeseci naučio mahati, ali i uperiti prst u nebo na pitanje gdje je mjesec. "Bilo je tako uzbudljivo gledati ga kako uči i otkriva svijet. Ali s 15 mjeseci prestao je pokazivati prema nebu - zapravo ga nismo mogli natjerati da pokazuje prema bilo čemu."
Ako kod djeteta primijetite bilo kakav "sumnjiv" simptom, najbolje ga je odvesti na stručnu procjenu jer što se prije postavi dijagnoza, ako je dijete ima, to se prije može započeti s terapijama koje mogu poboljšati kvalitetu života.
Izvor: Yumama