1. Ne držite prodike
Rečenice tipa „Ako ne pojedeš, nadrapat ćeš...“, „Još jedna žlica za baku...“ vjerojatno neće pogoditi cilj. Radije se poslužite mudrim pravilima. Recimo: „Prije ne što kažeš da nešto više nećeš jesti, moraš to probati najmanje u dva navrata.“
2. Smislite motivaciju
Tijesto sa umakom je tako dosadno jelo, nimalo ne zvuči zabavno. Zato nazovite hranu zanimljivijim imenima, neka špageti postanu galaktički crvi s galaktičkim ketchupom.
3. Budite primjer
Nije u redu očekivati od djeteta da će jesti brokulu, salatu ili juhu od buče, ako je vi nikad ne jedete. Djeca uče gledajući i oponašajući roditelje. U razvijanju zdravih prehrambenih navika kod djeteta roditelji imaju presudnu ulogu.
4. Pravilno prepoznajte znakove
„Sit sam“ kod djece znači upravo to „sit sam“. Osjećaj sitosti i gladi su kod djece „neiskvareni“ i takvi bi trebali i ostati. Zaigravanje i nagovaranje na hranu može poremetiti prirodan osjećaj za glad i sitost. Upamtite da mala djeca uzimaju onoliko energije koliko im treba.
5. Vježbajte strpljenje
Jede li dijete jednolično ili neredovito, to ne mora uvijek biti razlog za zabrinutost. Energetske potrebe djeteta su pod jakim utjecajem faza rasta i zato se apetit povremeno povećava, ali i smanjuje. Kod uvođenja novih namirnica ne treba prebrzo odustajati. Djeci je katkad potrebno i do 15 pokušaja upoznavanja s novom namirnicom dok je ne prihvate.
6. Ne podmićujte dijete slatkišima
Slatkiši ne bi trebali predstavljati nagradu za bilo što. Na taj način postaju posebniji i djeca ih još više žele. Čokolada i gumeni bomboni se mogu uključiti u primjerice ovo pravilo: pojedi pet puta na dan povrće ili voće i jednom na dan možeš pojesti slatku sitnicu.
7. Redovita prehrana
Djeca se vole ravnati po ustaljenom ritmu i poznatim šemama. Kad se pravilo učvrsti, djeca će ga slijediti. Zato je korisno iskoristiti takvo ponašanje te uvesti pravila. Tri velika obroka i dva mala na dan ili dva velika obroka moraju sadržavati najmanje jedno povrće ili voće.
8. Kuhajte zajedno
Uključite djecu u pripremu hrane. Na taj način neće razvijati samo svijest za prehranu i namirnice koje će kasnije naći na svom tanjuru, nego i dobiti osjećaj koliko je truda uloženo u pripremu obroka. U cijeloj priči dijete može izraziti i svoje želje ili omiljene kombinacije koje tada možete zajedno pripremati.
9. Potičite pametno odlučivanje o hrani
Nećete uvijek biti prisutni kad će dijete negdje jesti. Zato je dobro poticati dijete na to da razmišlja o hrani, da odabire kvalitetno i da zna koliko nekog proizvoda može pojesti. To se može razvijati.
10. Objed je doživljaj
Za obiteljskim stolom se ne radi samo o jednostavnom unosu hrane, nego i o zajedništvu obitelji koja se za stolom njeguje. Zajednički obroci mogu biti zabavni i potiču kulturu jedenja i ponašanja za stolom. Roditelji bi zato trebali osigurati mirnu i ugodnu atmosferu. Jela treba lijepo poslužiti jer i dijete već zna uživati u hrani.