Već svi dobro znamo da djeca vole rutinu jer im daje osjećaj sigurnosti i kontrole nad situacijom i događanjima oko njih. Odlazak rodbini ili prijateljima remeti tu rutinu i kod djeteta može izazvati nesigurnost i strah. Kako bi izbjegli ispade bijesa, plač i ostala nepoželjna ponašanja, s djetetom treba pričati o onome što ga čeka. Iako se može činiti da ne razumije o čemu se govori, kroz mimiku lica, geste i ton glasa roditelja moći će shvatiti što ga očekuje i što se od njega očekuje.

Bilo bi dobro djetetu pokazati sliku ljudi kojima se ide u goste i koliko će ih otprilike biti. Također, ako netko od njih ima glasan smijeh, glasno priča, ima naočale ili bradu, i to recite djetetu. Obično se toga najčešće boje. Na taj način ćete izbjeći neugodu izazvanu plačem svaki put kada se, recimo, djed koji ima naočale glasno nasmije.

Također djetetu treba reći i o kućnim pravilima onih koje se posjećuje kako bi znalo kako se treba ponašati. Kao što je recimo, skidanje cipela, zabranjen odlazak u kuhinju ili diranje televizora. Upravo na taj način se može izbjeći nepoželjno ponašanje ili ispadi bijesa. A nikako se ne smiju zaboraviti ponijeti i omiljene igračke jer će roditeljima olakšati odvraćanje pažnje od svih napasti koje se nađu na putu. Ako se ide u goste osobama koja nemaju djecu, dobro ih je pripremiti i zamoliti ih da maknu ili zaštite predmete koje bi dijete moglo oštetiti. Ipak je lakše prilagoditi okolinu djetetu, nego od dvogodišnjaka očekivati da ne dira vaze ili stavlja igračke u zvučnike.

Ono što je iznimno važno je da roditelji osluškuju svoje dijete i kada primijete da mu je dosta gužve, da je umorno i postaje nervozno, da se zahvale na gostoprimstvu i krenu kući. Jer kasnije će imati problema sa smirivanjem i uspavljivanjem. Djeca kada su premorena puno teže se opuste i zaspu. Veće dijete se može pitati da li želi malo prošetati ili otići u drugu sobu kako bi se odmorilo. Na taj način mu dajemo do znanja da nam je bitno da je i njemu ugodno. Također s djetetom treba dogovoriti vrijeme odlaska. Recimo može se reći nešto poput: „Kada mama kaže da idemo kući, onda idemo“. Na taj način se vrlo lako mogu izbjeći ispadi bijesa i protestiranja. Ako dijete tada ne želi ići, ponudite mu još pet minuta. To će shvatiti kao nagradu i kada mu date do znanja da je pet minuta prošlo, bez pobune će biti spremno za polazak. Male nagrade uvelike poboljšavaju suradnju djece jer ona razmišljaju na način, meni su roditelji popustili, pa je red i da ja njima popustim.

Uz ovakvu pripremu za posjete, blagdanska druženja će biti puno manje stresna i užitak za cijelu obitelj.

http://najsretnijabeba.webs.com/

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica programa Najsretnija beba Hrvatska

Foto: Profimedia