Tikovi kod djece

"Jedan dan sam shvatila da cijeli dan nije popravio šiškice i odahnula. Valjda se smirilo. No, za dva mjeseca sve je počelo ispočetka. Možda mu je preseljenje u novi stan bilo stresno? Dječji psiholog složio se sa mnom. Dijagnoza su bili motorni tikovi, najvjerojatnije prouzročeni emocionalnim uzbuđenjem i stresom zbog preseljenja i privikavanja na novo okruženje."

Što je to tik?

Tik je nevoljan, nekontroliran i nesvjestan pokret koji se ponavlja. Razlikujemo dvije vrste tikova: motorne i vokalne tikove. Motorni se javljaju na licu (često treptanje, nabiranje nosića ili čela, pomicanje kuta usana, oblizivanje usana i sl.), zatim na vratu, leđima (pokreti ramenima) ili, što je nešto rjeđe, na nogama (dijete cupka nogom, ljulja se). Vokalni tikovi obuhvaćaju artikuliranje raznih nekontroliranih zvukova (čišćenje grla (kašljucanje), pucketanje jezikom, cmoktanje). Gotovo koliko mišića u tijelu imamo toliko je i mogućih oblika tikova. Postoje i kompleksniji tikovi kao što je Tourettov sindrom koji obično obuhvaća više tikova, kombinacija motoričkih i vokalnih tikova.

Zašto se tikovi pojavljuju?

Tikovi su u najvećem broju slučajeva povezani s djetetovim emocijama. Obično se počinju javljati od 3. do 7. godine života, kada dijete počinje osjećati samostalnost, polako postaje svjesno svoje okoline i svog mjesta u njoj te zbog toga doživljava prve ozbiljnije negativne emocije. Za razliku od odrasle osobe, koja stres zna prepoznati i nositi se s njime, dijete ga ne prepoznaje, niti može jasno verbalizirati ono što proživljava. Vrlo brzo, u trenutku kad je razina nakupljenog stresa prevelika, uključuje se zaštitni mehanizam psihe - napetost se oslobađa kroz tikove. Žmirkanje, nabiranje nosića, micanje šiškica ili neki drugi tikovi postaju ispušni ventil koji djetetu pomažu da otkloni napetost i izbaci negativnu energiju.

Potisnute emocije

Koja su iskustva i emocije prouzročile pojavu tikova, nije jednostavno otkriti. Tik katkad može biti izazvan nekim neugodnim događajem, situacijom u kojoj se dijete osjetilo ugroženim. Nekad su uzrok naizgled bezazlene situacije, kao što su polazak u vrtić, rođenje brace ili seke. Introvertirana, ozbiljna, sramežljiva i tiha djeca tikom mogu iskazivati nakupljenu ljutnju. Umjesto da se negativne energije riješe kroz igru, svađu ili sportske aktivnosti, kao što to čine otvorenija i aktivnija djeca ona se napetosti oslobađaju tikom.

Slično reagiraju i djeca čiji su roditelji pretjerano autoritativni te im ne daju dovoljno slobode da ispitaju vlastite granice. Atmosfera u kući također bitno određuje djetetovo ponašanje. Ako se roditelji neprestano svađaju, u kući vladaju netolerancija, vika i buka, nezdravi obrasci ponašanja, kao što su nered, neuredan ritam života, nedisciplina, za dijete će takvo ozračje biti iznimno stresno. Tik je vjerojatno znak da je vrijeme za promjene.

Kako se postaviti?

Dijete u pravilu kod sebe ne zamjećuje tikove jer mu i ne smetaju. Budući da ih ne može kontrolirati, nema potrebe ni da mu govorite o njima. Nikako nemojte vikati, rugati se djetetu, imitirati ga ili kažnjavati već ga podržite i nastojte da vam se povjeri kroz neposredan razgovor. Kako mu je u vrtiću, kakvi su mu prijatelji, što je radilo kod bake i sl. Izbjegavajte pitanja poput: "Zašto stalno žmirkaš?", zapovjedni ton: "Rekla sam ti da već jednom prestaneš žmirkati!" ili pitanja u kojima se naslućuje da mislite kako je tik izazvan negativnom emocijom, primjerice: "Je li te baka razljutila?"

Objašnjenje zašto nastaju tikovi vrlo je kompleksno, ali treba znati da su oni najčešće bezazleni i samo su u rijetkim slučajevima znak nekih ozbiljnijih poteškoća. Osim toga, tikovi najčešće iznenada nestaju, baš kao što su se iznenada i pojavili. Ako se ne povlače više od mjesec dana ili dijete ima više tikova, potrebno se obratiti pedijatru, odnosno dječjem psihologu.