Agresivna ponašanja poput griženja, guranja, udaranja počinju otprilike ulaskom u drugu godinu života i često se pojavljuju kod djece te ih u određenoj mjeri možemo smatrati normalnim. Drugim riječima, neka agresivna ponašanja pojavljuju se tijekom dječjeg razvoja, ističu se u nekim životnim razdobljima. Mala djeca često znaju reagirati agresivno kada su frustrirana, odnosno kada ne mogu zadovoljiti svoje potrebe i želje, kada ih se sprečava u nekom naumu, zbog osjećaja neuspjeha, nemoći, tuge i posebno zbog osjećaja ljutnje ili bijesa. Djeca mogu biti sklona nepoželjnim ponašanjima zbog nedovoljno razvijene samokontrole i zbog toga je važno naučiti dijete kako da se nosi s frustracijama i ljutnjom na primjeren način, odnosno treba dijete poučiti socijalnim vještinama.

U tome je djetetu potrebna pomoć roditelja na način da mu dajete jasne i konkretne poruke koje se odnose na određeno ponašanje u vremenu koje provodite zajedno.

Roditelji često djeci upućuju vrlo općenite poruke (primjerice "nisi bio dobar“,“ne ponašaš se lijepo“) čime mu zapravo ne šalju jasnu poruku o tome što radi i kako se ponaša (što znači biti dobar?, što znači lijepo se ponašati?). Nadalje, važno je i razvijanje empatije. Možete s vašim djetetom razgovarati na način da za trenutak 'stane u cipele' djeteta kojeg tuče. Kako bi se on osjećao da ga netko tuče, bi li bio tužan, možda bi ga bilo strah, možda bi se naljutio. Važno je s djetetom razgovarati o tome što može učiniti drugačije umjesto da tuče drugu djecu. Umjesto direktnog razgovora možete koristiti dvije igračke (recimo dva medvjedića). Odigrajte situaciju u kojoj jedan medvjedić tuče drugog, koji u vašoj igri može verbalizirati strah i zabrinutost. Onda o tome možete razgovarati s vašim djetetom.

Promatrajte svoje dijete u igri i kada vidite da postaje frustrirano ili ljuto, intervenirajte. Na taj način reagirate prije nego dijete počne udarati i možete mu pomoći da se smiri ili mu preusmjeriti pažnju na neku drugu aktivnost. Naučite dijete pravilnoj reakciji ili načinu na koji nešto može reći prijatelju. Ako je previše ljuto da bi učilo i razumjelo, preusmjerite ga na neku drugu aktivnost dok se ne smiri dovoljno da vas može saslušati.

Prisjetite se da često djeca koja tuku drugu djecu dobiju toliko pažnje da to ponašanje na kraju postane način za privlačenje pozornosti. Umjesto toga, više pažnje posvetite onom djetetu koje nije agresivno. Na taj način ne potkrepljujete nepoželjna ponašanja djeteta već ga učite empatiji i razvijate mu osjećaj i razumijevanje za druge u njegovoj okolini, a to je važan preduvjet za smanjivanje agresivnih ponašanja i usvajanje socijalnih vještina.

Koliko god Vam bilo teško nositi se s agresivnim ponašanjem Vašeg djeteta nikako nemojte tući dijete ako je ono udarilo drugo dijete jer dijete tako dalje uči agresivno ponašanje. Ne uči nove načine i vještine nošenja sa frustracijom. Važno je i da ne prijetite djetetu jer mu time dajete mogućnost daljnjeg testiranja vaših granica i tolerancije. Konkretno postavljeni zahtjevi, odnosno, davanje izbora djetetu, ali i pridržavanje roditelja prema izrečenom, omogućavaju djetetu da zna što slijedi iza kojeg ponašanja – i njegovog i roditeljskog. Ako je roditelj dosljedan, tada zna što slijedi bez obzira na sve druge okolnosti.

Primjerice u vašem konkretnom slučaju možete se dogovoriti s njim da ukoliko će opet tuči drugu djecu neće gledati crtić, ili nešto slično. I pri tome je jako, jako važno da budete dosljedni.

S druge strane pohvalite svaki puta djetetovo ponašanje koje je pozitivno i poželjno u odnosu prema drugima. Provodite s njim vrijeme, radite i zabavljajte se.

Napisala: Jelena Klopotan, psiholog Savjetovališta Telefončić (Savjetovalište za rani razvoj djece), 01/4850 555

Foto: Profimedia