Zašto djeca imaju izljeve bijesa?

Svako dijete, čak i ono s najblažim karakterom, ima izljeve bijesa. Oni nisu loši sami po sebi jer su normalan dio razvoja djeteta. Za razliku od odraslih, djeca nemaju razvijen sustav suzdržavanja i kontrole. Ona tek pokušavaju shvatiti svijet, uče kako dobiti stvari, zadovoljiti svoje potrebe... A kada im sve to ne uspije moraju ispuhati svoju frustraciju pa se koriste jedinim što im je na raspolaganju - ispadom bijesa.

Tantrumi mogu varirati od plakanja do vrištanja, udaranja, bacanja i hvatanja zraka. Jednako su česti kod dječaka i djevojčica, a javljaju se u dobi od jedne do tri godine. Jako su česti tijekom druge godine života, u vrijeme kad djeca svladavaju jezik. Tada ona razumiju više nego što znaju izraziti – što je dovoljno za frustraciju koja izaziva bijes. Kako se govorne vještine poboljšavaju, izljevi bijesa postaju rjeđi. Neka djeca doživljavaju ih redovito, druga rijetko i s dugim mirnim razdobljima između tantruma. Neka su djeca jednostavno sklonija bijesu nego druga.

Tantrum je, definicija kaže, neplanirano fizičko i verbalno iskazivanje ljutnje. To je zapravo normalna reakcija djeteta u trenutku kada mu se netko umiješa u tijek misli, kada je htjelo unaprijediti neku vještinu ili biti neovisno. Primjerice, dijete se može frustrirati pokušavajući zakopčati gumb na kaputu ili kada mu se kaže kako je vrijeme za spavanje, a ono bi još bilo budno. Stoga ne treba pasti u zamku zaključka kako je tantrum uvijek način kako dijete pokušava privući pozornost. Možda nije lako prepoznati uvijek koji je povod bijesu, no pravi tantrumi su ispadi bijesa koje dijete ne može kontrolirati.

Isto tako, nemojte svako iskazivanje ljutnje svrstati u kategoriju tantruma. Dijete može negodovati, vrištati, lupati nogama o pod iz različitih razloga. No prava provala bijesa nešto je što ne možete kontrolirati ili prekinuti, a isto tako i dijete nema kontrolu nad svojim ponašanjem. Naime, kada se nakupi frustracija (što zacijelo znate i iz vlastitog iskustva), napetosti se možete osloboditi jedino eksplozijom emocija. A dok tantrum traje, dijete je preplavljeno vlastitim unutarnjim gnjevom, izvan sebe je i mora se nositi sa silovitim osjećajima koje ne može kontrolirati. I upamtite, ma koliko vam se neugodan djetetov napadaj bijesa činio, i koliko vam god bilo teško, vašem je djetetu još teže.

Kako spriječiti tantrum?

Svom djetetu budite privržen roditelj jer ćete na taj način lakše prebroditi, a možda i spriječiti provale bijesa. Lakše ćete “pročitati” svoje dijete te tako smanjiti ispade bijesa. Djetetu pružite iluziju kontrole dajući mu mogućnost izbora u svakodnevnom životu. Umjesto da mu samo poslužite ručak, upitajte ga što želi za prilog uz meso. Dajte mu izbor između dviju odjevnih kombinacija za vrtić kako bi samo izabralo što će odjenuti.

Na taj način dijete dobiva dojam kontrole nad vlastitim životom te mu dajete do znanja da poštujete njegove odluke i da ga slušate, a ne da mu samo zapovijedate. Najavljivanje događaja može biti dobar pokušaj sprečavanja tantruma. Najavite djetetu već ujutro ono što ćete raditi popodne, npr. da ćete vi morati otići nešto obaviti, a njega će čuvati tata ili baka. To pomaže najviše u dobi od tri godine, kada djeca već imaju osjećaj za vrijeme.

Također, kada želite prekinuti njegovu igru kako bi se dijete spremilo za spavanje, pokušajte ovako: “Za 10 minuta bit će vrijeme za spavanje.” Izbjegavajte zapovjedne rečenice što je više moguće. Umjesto: “Skloni te igračke s poda”, radije pitajte: “Gdje bismo ove igračke mogli staviti?” Na taj način povećavate mogućnost suradnje djeteta. Ako pružite djetetu dovoljno rutine u životu, na dobrom ste putu.

Provjerite glumi li vaše dijete jer ne dobiva dovoljno pozornosti. Djetetu je negativna pozornost (roditeljski odgovor na izljev bijesa) bolja od nedostatka pozornosti.

Još nekoliko savjeta:

• Naviknite se primjećivati dijete kad je dobro, što znači dajte mu malo pozornosti za dobro ponašanje. 
• Zabranjene stvari držite negdje gdje ih dijete ne može vidjeti ili dohvatiti. Tako ćete smanjiti izazove i onemogućiti bijes. To naravno neće uvijek biti moguće, osobito izvan doma, gdje okolinu ne možete kontrolirati.
• Odvratite djetetu pozornost. Ponudite mu zamjenski predmet umjesto željenog, započnite novu aktivnost da biste nadomjestili zabranjenu ili umanjili frustraciju. Možete i jednostavno promijeniti okolinu. Odvedite dijete van ili u drugu sobu.
• Odredite vrijeme za igru ili usavršavanje novih zadataka. Uvijek nudite igračke i igre prilagođene uzrastu. Možete započeti s nečim jednostavnim prije nego što krenete na zahtjevnije zadatke.
• Pažljivo razmotrite dječju molbu ili zahtjev. Je li zaista pretjeran? Možda i nije. Birajte bitke i prilagodite se kad možete.
• Ako dijete radi nešto opasno, a ponavlja zabranjeno ponašanje i nakon što mu je rečeno da prestane, primijenite time-out ili držite dijete čvrsto nekoliko minuta. Budite uporni. Dijete mora razumjeti da ste neumoljivi kad je sigurnost u pitanju.

Foto: Profimedia