Analizirajući dječji crtež, stručnjaci (dječji psiholozi, psihijatri, psihoterapeuti) pozornost obraćaju na nekoliko elemenata kao što su kontekst u kojem dijete crta te djetetova dob jer, kao što ste u uvodnom dijelu mogli pročitati, postoje razlike u crtanju, primjerice trogodišnjaka i osmogodišnjaka.

Važnost konteksta te djetetove dobi i osobnosti iznimno je velika kako ne bismo upali u zamku generaliziranja. U analizi crteža postoje neke hipoteze od kojih polazimo, a onda ih provjeravamo te neke od njih prihvaćamo, a neke odbacujemo.

Primjerice, u nekim analizama i testovima navodi se da je sunce simbol autoriteta, oca ili majke, što može predstavljati smjernicu za daljnji rad, no obavezno je treba provjeriti u razgovoru s djetetom. Svako je dijete osoba za sebe i ne mora za svu djecu nacrtano sunce upućivati na snažan utjecaj autoriteta.

Pri analizi dječjih crteža pozornost možemo obratiti na potez, boje i predmete.

Potez

Ako je prelagan, može upućivati na bojažljivost, hipersenzibilnost, introvertno i često vrlo suzdržano dijete. To može biti i znak potrebe za više pažnje, odobravanja i pohvala.

Ako na papiru ima mnogo križanja prikazanih likova i predmeta, vaše se dijete vjerojatno boji da će pogriješiti i da neće nacrtati sliku dobro kao ostala djeca. U tom slučaju možete pohvaliti njegovo umijeće kako biste ga ohrabrili.

Kad je potez prenaglašen, do te mjere da je dijete olovkom ili flomasterom gotovo probušilo papir, to može upućivati na agresivno i hirovito dijete.

Boja

Istraživanja pokazuju (Fleming, 2008) da će dijete upotrijebiti boju koju preferira za likove koji mu predstavljaju drage ljude ili životinje, dok će boju koju najmanje voli upotrijebiti za prikaz likova koji mu nisu dragi. Također, razni teoretičari i istraživači utvrdili su da se plava boja najčešće upotrebljava jer ostavlja najjači dojam, a asocira na apsolutni mir i ravnotežu. U dječjim se crtežima tumači kao izraz potrebe za druženjem (Kondić i Dulčić, 2009). Crvena je boja po učestalosti na drugome mjestu. Ona simbolizira borbenost, strast, snagu, samosvijest, ali pretjerana uporaba crvene boje kod djeteta može biti znak uznemirenosti. Zelena je na trećem mjestu, to je boja koja smiruje, to je boja nade, života i optimizma, a u dječjem se crtežu procjenjuje kao znak potiskivanja emocija (Kondić i Dulčić, 2009). Dijete koje rabi žutu boju može pokazivati entuzijazam dok crta, može ga se smatrati otvorenijim i emocionalnijim od druge djece. S druge strane, žuta boja može upućivati na ljubomoru i nesigurnost. Crna je boja u našoj kulturi boja straha, tuge, starosti, beživotnosti, smrti. Ako se dijete pretežno koristi crnom bojom, možda je nesretno i/ili depresivno te je možda u strahu od nekog ili nečeg. Ako u dječjim crtežima prevladava smeđa boja, to može označavati pretjerane higijenske zahtjeve (Kondić i Dulčić, 2009). I, naposljetku, ljubičastu boju upotrebljavaju djeca koja su smirena, koja se mogu lako zabaviti te se s lakoćom nose s ljudima i događajima oko sebe (Fleming, 2008).

Predmeti

Neki elementi mogu biti povezani s dječjim strahovima. Primjerice, čudovišta, ali i miševi, pauci, zmije, kukci. No, opet ističemo, to ovisi o mnogim čimbenicima. Dijete biologa koji kod kuće u staklenci drži paukove vjerojatno će te iste paukove crtati zato što mu je to prirodno okružje, a možda ih i voli.

Napravite test „Kuća – drvo – čovjek“ (House – tree – person test) 

Da biste mogli protumačiti djetetov crtež predlažemo da napravite test „Kuća – drvo – čovjek“ (House – tree – person test) Johna Bucka koji se može primjenjivati od treće godine života. Potrebano je uzeti tri lista papira i bojice. Djetetu dajte vrlo općenite upute da na jednom listu papira nacrta kuću, na drugom drvo i konačno na trećem osobu. Nakon toga slijedi analiza crteža.

Za sve crteže:

Osnovni detalji nedostaju – snažan pokazatelj znatno loše prilagodbe;

Crtež na dnu papira – nesigurnost;

Vrlo svijetli crtež – osjećaj neadekvatnosti, nesigurnosti, strah od poraza;

Jak pritisak – opća napetost;

Pedantan crtež – opsesivno-kompulzivne tendencije;

Sjenčanje – anksioznost.

Kuća

Mala kuća – osjećaj odbijenosti ili odbijanje;

Bez vrata – nedostupnost drugima, pogotovo prednja vrata;

Velika vrata – socijalno dostupan;

Mala vrata – neadekvatnost, nerado dopušta doticaj sa samim sobom;

Prozori, rolete zatvorene – defenzivan i povučen;

Puno prozora – želja za kontaktom.

Drvo

Voćka – često crtaju trudnice ili oni koji žele djecu;

Voće koje pada (palo) – dječji osjećaj odbačenosti;

Malo drvo – ovisnost o majci, osjećaj izoliranosti i bespomoćnosti;

Veliko drvo – potreba za dominacijom;

Na vrhu brda – superiornost, izolacija;

Prenaglašeni korijeni – nesigurnost.

Čovjek

Glava – područje inteligencije (kontrole);

Brada prenaglašena – potreba za dominacijom;

Brada nedovoljno naglašena – osjećaj nemoći;

Uši prenaglašene – osjetljivost na kritike;

Zatvorene oči – želja da se izbjegnu neugodni podražaji;

Prenaglašeno lice – pretjerana zabrinutost o osobi;

Istaknutost zubi – agresivnost;

Veličina ramena – osjećaj snage i moći;

Ramena oštro kvadratna – obrambeni, neprijateljski stavovi;

Ruke – bazični osjećaj snage za borbom, međuljudski odnosi, kontakt s okolinom;

Prekrižene ruke preko grudi – sumnjičavost, neprijateljstvo.

Tekst: Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnik, psihoterapeut i NLP trener i Tatjana Radulović, dipl. psiholog, psihoterapeut u superviziji, Centar za promicanje transakcijske analize Proventus, Zagreb, www.centarproventus.hr

Foto: Thinkstock