Roditelji žele potaknuti svoju djecu da im vjeruju, žele da oni budu prve osobe kojima će se dijete obratiti kad mu se dogodi nešto lijepo, ali i kad su u pitanju one manje lijepe, a važne stvari. Žele da njihova djeca osjećaju dovoljno sigurno pitaju sve što žele i da podijele svoje emocije, a za to je potreban odnos pun povjerenja, navodi CNBC.
Nije dovoljno samo reći djetetu "meni se možeš uvijek obratiti", već je potrebno da ono to zaista i osjeti. Pružite primjer, budite iskreni i otvoreni, savjetuje dječja terapeutkinja i licencirana klinička savjetnica Kelsey Mora koja je radila s više od 1000 mališana. Ona je otkrila šest koraka koji vam mogu pomoći u tome:
1. Normalizirajte razgovor o osjećajima
Kao licencirana klinička savjetnica za život djece, Mora podržava obitelji kroz neke od najtežih razgovora - uključujući bolest, hospitalizaciju, traumu i gubitak.
"Naučila sam da su ti trenuci lakši kad su djeca svakodnevno izložena otvorenoj komunikaciji, ne samo kad život postane težak", otkrila je.
"Kad djeca vide odrasle kako imenuju i dijele vlastite osjećaje, uče da je u redu činiti isto. To im daje tiho, nepisano dopuštenje da se i oni otvore", dodala je.
To može biti nešto kao: "Malo sam zabrinuta da ćemo zakasniti u školu i na posao. Surađujmo."
Tu je riječ o modeliranju, naglašava Mora, kad naglas imenujemo emocije, dobre i neugodne, učimo svoju djecu da osjećaje ne treba skrivati.
2. Nemojte izbjegavati teške stvari
Kad djeca gledaju roditelje kako izbjegavaju određene teme, brzo nauče što je "izvan granica" i mogu se još više brinuti za njih.
"To bi moglo izgledati kao preskakanje činjenice da je kukac uginuo ili izbjegavanje pitanja o nekome tko koristi invalidska kolica. Ali to su propuštene prilike. Kad izbjegavamo neugodno ili nepoznato, učimo da ti razgovori ne pripadaju našem domu. Umjesto toga, nastojte stvoriti prostor u kojem su sva pitanja dobrodošla, znatiželja se susreće smireno, a iskrenost je dio svakodnevnog života", kazala je.
3. Budite iskreni o vlastitim izazovima
Za mnoge roditelje, emocionalna otvorenost ne dolazi prirodno. Možda niste odrasli u domu u kojem su ljudi slobodno pokazivali ili dijelili svoje osjećaje. To je u redu.
"I dalje možete svom djetetu pružiti nešto drugačije. Možete čak započeti dijeljenjem onoga što je teško u otvaranju: 'Nisam odrasla pričajući o svojim osjećajima, ali želim to učiniti s tobom - jer znam da je to važno i korisno'", istaknula je Mora.
Ta razina iskrenosti gradi povezanost. Pokazuje vašem djetetu da emocionalna otvorenost ne znači da trebate biti savršeni - već prisutni i spremni.
4. Budite uzor, nemojte se preispitivati
Svaki roditelj je upitao svoje dijete: "Kakav ti je bio dan?", a onda dobili slijeganje ramenima ili odgovor od jedne riječi.
"Pokušajte okrenuti temu. Umjesto da tražite od djeteta da se prvo otvori, podijelite nešto iz vlastitog dana: 'Danas je bila ludnica. Ujutro sam bila uzbuđena zbog nečega, ali onda nešto nije išlo kako sam očekivala i osjećala sam se frustrirano. Prošetala sam se i do kraja dana osjećala sam se bolje. A sada sam uzgubđena što te vidjeti i čuti o tvom danu'", objasnila je.
Ovo modelira promišljanje i emocionalnu svjesnost te uči djecu kako da čine isto.
5. Učinite iskren razgovor dijelom svoje rutine
Jedan jednostavan, ali moćan način za održavanje komunikacije jest ugraditi je u obiteljske rutine.
"U mom domu za večerom koristimo metodu 'visoko-nisko-visoko'. Svaka osoba podijeli najzanimljiviji trenutak svog dana, nešto što je bilo teško i još jedan pozitivan trenutak. Čak i moj najmlađi, koji ima samo dvije godine, to traži svake večeri. To je postao ritam koji stvara prostor i za radost i za borbu, utkan u svakodnevicu", rekla je Mora.
6. Poučite i strategije suočavanja
Kad govorite o osjećajima, otvarate i vrata razgovoru o vještinama suočavanja koje vam mogu pomoći da se s njima nosite.
"Primjerice, nakon što naglas izgovorite svoju frustraciju, možete reći: 'Kad se tako osjećam, pokušavam duboko disati kako bih pomogla svom tijelu da se smiri'. Možete čak i zajedno vježbati nekoliko smirujućih udisaja prije spavanja. To je jednostaavn i snažan način da pokažete da je reguliranje emocija normalno i izvedivo", kazala je.
"Djeca stalno gledaju. Ne samo da čuju što govorite - primjećuju kako to govorite, kada to govorite i što izbjegavate", zaključila je Mora.
